Da li za brak tražimo sluškinje ili supruge?
Ovo je članak posvećen muškarcima. Ukoliko tražite od žene da za vas obavlja sve kućanske poslove i da se brine o svakoj vašoj želji, tada za brak ne tražite sebi suprugu, već sluškinju i dadilju.
Na sceni imamo veoma uznemirujući trend ponašanja. Ženama se govori da što prije stupe u brak, a tada njihovi životi postaju gori nego dok su bile same!?
Priče o tužnim sudbinama sestara muslimanki utječu na ružnu sliku u glavama drugih žena i djevojaka. S jedne strane, rečeno im je da ‘imaju rok trajanja’ i da se moraju brzo udati, ili trpjeti posljedice ako ostanu same. S druge strane, kada se udaju, one postaju neka vrsta roblja u svojim kućanstvima.
Nije ni čudo da postoje žene koje ne žele da se udaju. Ko ih može kriviti? Ko bi poželio da ima ikakve veze s takvim opresivnim, ugnjetavačkim pogledom na bračni život?
Ovo ne znači da je brak nalik bajki; on ima uspone i padove. Bračni život nije uvijek lijep. Potrebno je plaćati kirije i račune, djecu odgajati, kuće održavati, održavati odnose s porodicama, i ta lista ide u nedogled. Brak ima svoje izazove. Međutim, ovo ne može biti opravdanje za nepotrebno otežavanje supruginog života.
Naša supruga je naš partner. Brak nije odnos između direktora i uposlenika. Govorimo o divnom partnerstvu koje vodi ka Allahu. Ukoliko partnerstvo posmatramo iz poslovne perspektive, shvatit ćete da ono podrazumijeva podjednaku podjelu profita i gubitka. Tu ne postoji ‘ja protiv tebe’, već se uvijek radi o nama. Ako jedan partner dobija, i drugi dobija, a ako jedan od njih gubi, tada i drugi partner gubi.
Bračni partneri nose tovare jedno drugome, olakšavajući terete i put.
Rašireno je mišljenje da život nakon stupanja u brak postaje teži, ali to ne znači da postaje nesretniji. Muž i žena se zajednički suočavaju s problemima. Pomažu jedno drugom, olakšavajući život. S te tačke, sreća cvijeta – uprkos neizbježnim bračnim problemima.
Pa muževi, šta kažete na prijedlog da ponekad operete suđe? Da ponekad očistite kuću vikendom? Ili da spremite večeru? Neko će pomisliti da je sramota za muškarca da obavlja kućanske poslove, ali drugi znaj da je tako činio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Iako je bio veoma zauzet, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pronalazio vrijeme da pomogne oko, po našem mišljenju, dosadnih kućnih poslova. Možete li zamisliti kako Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, krpi i zašiva svoju odjeću? Upamtimo, tada nije bilo ni struje ni šivaćih mašina.
Neki muškarci smatraju da je bavljenje kućnim poslovima običan gubitak vremena. A šta je onda s vremenom tvoje supruge? Je li to tvoje vrijeme vrijednije od njenog? Ukoliko vi mislite da ste umorni od posla, pa kako se tek onda žena osjeća nakon što je čitav dan pospremala kuću i pripremala hranu?
Cilj ovog članka nije omalovažavanje vrijednosti muževa. Moja želja je da muževi shvate i počnu cijeniti ono što njihove žene svaki dan rade, i da se prestanu žaliti kako im, recimo, hrani fali soli.
Ako na suprugu gledate kao na životnog saputnika, partnera, to će vas motivisati da joj pomognete i ne otežavate joj život više nego što je potrebno.
Suprug koji pomaže ženi oko kućnih poslova je nešto što bi trebalo postati uobičajena pojava, jer je to sunnet.
A znate li šta nije sunnet?
Čitav dan provesti na kauču, dok žena usisava mrvice ispod vaših nogu.
Autor: Aiman Azlan
Preveo: Nedim Botić / minber.ba