Da su među nama Salahudin Ejjubi i sultan Mehmed Fatih

Piše: Ahmed Fuad

U arapsko-islamskom svijetu svakodnevno se dešavaju krize koje sustižu jedna drugu, pa su Arapi postali stručnjaci u tužbalicama, osudama neprijatelja islama i muslimana, te solidarisanju sa braćom muslimanima, na društvenim mrežama. Naravno, mi ne želimo potcijeniti takav vid djelovanja, ali se na tome ne smije stati, pa zaboraviti katastrofu i tješiti se činjenicom da uvijek može biti gore.

Stiče se dojam da danas nema ništa novo u islamskom ummetu koji broji milijardu i pol muslimana, osim povećanja broja, povećanja bola i patnje te protoka vremena.

Maske su pale i sada je svima jasno, i prijateljima i neprijateljima, da će treći svjetski rat biti u znaku napada na muslimanske zemlje i nezapamćenog nasilja i terora nad muslimanima, pa šta su muslimani pripremili za ovaj rat?!

Trumpovo proglašavanje Jerusalema glavnim gradom Izraela jasno je pokazalo da su svijest i dostojanstvo arapskih naroda umrli i da je stav Arapa i muslimana u pogledu krize na Bliskom istoku ostao isti. Pred nama su dani bremeniti događajima, pa ćemo vidjeti šta će nam donijeti i kada ćemo, na agresiju i silni teror, odgovoriti odlučno i učinkovito.

Neprijatelji su za ovaj rat pripremili narode (muslimanske) koji su naviknuti na krize i nesreće i koji su odgajani na poniženju, zatim vladare (muslimanske) koji su se izverzirali u izdaji i prevari, kao i medije koji imaju zadatak da umanjuju katastrofe i stradanja muslimana, i da agresore i okupatore prikažu kao mirotvorce, a one koji brane svoje države i svoje narode, kao ekstremiste i teroriste. A šta smo mi pripremili?

Generacije koje su pobjeđivale u svim fazama islamske povijesti krunisale su napore prethodnih generacija, očeva i majki koji su istinski odgajali sinove i kćeri i koji su bili spremni na žrtvu i odricanje. Hoće li sadašnja generacija pobijediti, hoće li odgojiti pobjedničke generacije, ili će se zadovoljiti ulogom pasivnih posmatrača?
Krize i katastrofe uništavaju karakter djece i utječu na psihu budućih generacija i čine da se olahko mire sa porazom. Stoga, mi moramo biti čuvari islamske akide (vjerovanja) i islamskog bratstva, moramo biti svjetiljke ponosa, uzori generacijama pred kojima su krupni događaji. Islamski ummet treba one koji će odgajati, a ne one koji će plakati, one koji će muslimane podučavati strpljivosti i izdržljivosti, a ne one koji će im ubijati volju, one koji će posijati sjeme nade da bi njihovi sinovi požnjeli plodove pobjede.

Umorili smo se od pjesničkih proklamacija i pripovijedanja o Salahuddinu Ejjubiju i njegovoj vojsci, o Omeru, Sa’d ibn Ebi Vekkasu i Halidu ibn Velidu. Ta, oni su odigrali svoju ulogu, sada je došlo naše vrijeme i naša uloga. Naše dobre prethodnike nećemo vidjeti do Sudnjega dana, pa šta ćemo im tada reći o emanetu koji su nam ostavili? Hoćemo li im se usuditi reći da je Kuds (Jerusalem) okupiran, da je Al-Aksa džamija napadnuta, da je Šam srušen i opustošen?

Zato ih pustimo da uživaju u džennetskim prostranstvima i nagradama koje su zaslužili, a mi u svojim kućama odgajajmo vođe koji će se ugledati na Salahudinovu dobrotu, na Halidovu snagu, na Sa’dovu hrabrost, na Omerovu pravednost. Odgajajmo u našim školama generaciju koja će ličiti generaciji sultana Fatiha i vojsci Sejfudina Kutuza. Odgajajmo narod koji će biti spreman da se žrtvuje za svoju vjeru i domovinu, a ne narod koji samo pjeva pjesme o svojoj domovini.

Nemojte očajavati, jer očaj nije dio islamskog ahlaka. Ne bojte se, jer strašljivci i kukavice ne mogu odgojiti pobjedničku generaciju. Ne plačite pred djecom nad gorkom sudbinom i stanjem ummeta, već ih podučite kako će obrisati suze uplakanim muslimanima. Usadite u njihova srca ljubav prema vjeri i domovini, čitajte i proučavajte zajedno sa njima biografije muslimanskih heroja, gazija i osvajača. Naučite ih kakvo je bilo stanje ummeta u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, jer sultan Fatih nije postao slavan osim uz odlučnost i ispravan odgoj od strane njegove majke, koja je svako jutro sa njim gledala zidine Konstantinopolisa i citirala mu hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Osvojit ćete Konstantinopolis. Divan li je vladar i divna je vojska koja će ga osvojiti!”

Takav odgoj dao je svoje plodove, pa je Muhamed Mehmed Fatih, u svojoj dvadeset četvrtoj godini, osvojio Konstantinopolis.

Ne učestvujte u odgoju generacije deformisanog identiteta, koja je lišena samopoštovanja i dostojanstva. Ne odgajajte generaciju koja će dovršiti put nesreće i stradanja, već odgajajte generaciju koja će osloboditi ummet i vratiti mu ono što je izgubio. Odgajajte generaciju koja će visoko podići zastavu hrabrosti, ponosa i pobjede.

I na kraju, treba da znamo da će islam pobijediti sa nama ili bez nas, da će Kuds biti oslobođen sa nama ili bez nas, da će zora istine zasjati ma koliko noć zuluma i nepravde trajala, ali je ogromna razlika između onih koji budu sudjelovali u toj pobjedi i onih koji se budu zadovoljili ponižavajućim stanjem i životarenjem.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba