Daj da umrem kao musliman

Pripremio: mr. Osman Smajlović, prof.

Jusuf, Allahov poslanik, bio je sin Jakuba, Allahovog poslanika, a on sin Ishaka, Allahovog poslanika, koji je bio sin Ibrahima, Allahovog poslanika, alejhimus-selam.

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za Jusufa: “Plemeniti sin plemenitog, sin plemenitog, sin plemenitog — Jusuf b. Jakub b. Ishak b. Ibrahim.” (Buhari)

Jusuf, alejhis-selam, uputio je dovu svome Gospodaru riječima: “… daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Jusuf, 101)

Uzvišeni Allah rekao je o praksi svih poslanika i vjerovjesnika: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put.” (El-En’am, 90)

Mi muslimani trebamo slijediti Jusufa, alejhis-selam, u načinu upućivanja dove, posebno zato što smo mi obični grešnici, dok je Jusuf, alejhis-selam, bio poslanik, stoga je dova potrebnija nama. Ako se za Jusufa, alejhis-selam, kao Allahovog poslanika, može reći da ima siguran završetak na dunjaluku, za nas se to sigurno ne može reći.

ZNAČENJE DOVE
Muslimanima je zabranjeno da mole za smrt, na što ukazuju vjerodostojni hadisi, pa kako onda razumjeti dovu Jusufa, alejhis-selam? Možda je traženje smrti bilo dozvoljeno u vjerozakonu Jusufa, alejhis-selam, ili je pak molio na samrti ili pak u kontekstu kad nastupi smrtni čas da ga Allah usmrti kao muslimana. Jusuf, alejhis-selam, molio je Allaha za smrt u vjeri islamu kada mu dođe smrtni čas i za lijepu završnicu: “Gospodaru moj! Daj da umrem kao musliman kada mi dođe smrtni čas!” Ovom dovom Jusuf, alejhis-selam, ispoljio je ogromnu želju za susretom s Allahom, svojim Gospodarom. A, onaj koji voli susret s Allahom, pa i On voli susret s njim.

NAJBOLJE DRUŠTVO U DŽENNETU
Jusuf, alejhis-selam, pored toga što je molio za smrt u vjeri islamu, molio je za najbolje društvo u Džennetu, društvo Allahovih poslanika i vjerovjesnika: “… pridruži me onima koji su dobri.”

Riječi “pridruži me” ukazuju na skromnost Jusufa, alejhis-selam: molio je Allaha da ga pridruži dobrima, Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima, kao da on nije jedan od njih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čovjek će biti s onim koga voli.” (Buhari)

PREDIVAN UVOD ZA DOVU
Jusuf, alejhis-selam, nije direktno molio Allaha, bez uvoda za dovu. Naprotiv, izgovorio je predivan uvod, koji ukazuje na njegovo znanje, skromnost i skrušenost: “Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu, daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Jusuf, 101) U uvodu svoje dove Jusuf je priznao Allahove blagodati (“Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova”), potvrdio Mu gospodarstvo (“Gospodaru moj”), iskazao predanost Allahu (“O Stvoritelju nebesa i Zemlje”), ispoljio ovisnost o Allahu i odricanje od svakog vida zaštite mimo Allaha (“Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu”) i spomenuo je Allahovo lijepo ime (Fatir — Stvoritelj nebesa i Zemlje).

ŽELJA DA SE UMRE U OKRILJU ISLAMA
Jusuf, alejhis-selam, nije jedini molio Allaha da mu podari da umre u okrilju vjere islama i da mu podari najbolje društvo u Džennetu, nego su za to molili i drugi Allahovi poslanici i vjerovjesnici i Njegovi dobri robovi. Štaviše, Allahovi poslanici ostavljali su to u amanet svome potomstvu.

Ibrahim i Jakub, alejhimus-selam, oporučili su svome potomstvu: “I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim, a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!’” (El-Bekara, 132)

Ibrahim, alejhis-selam, molio je riječima: “Gospodaru moj, podari mi znanje i pridruži me onima koji su dobri” (Eš-Šuara, 83), a i Sulejman, alejhis-selam, riječima: “… i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” (En-Neml, 19).

Faraon je sihirbazima uputio opasnu prijetnju: “Poodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!” (El-A’raf, 124), a oni kao čvrsti vjernici i pokajnici molili su: “A oni rekoše: ‘Gospodaru naš, obaspi nas ogromnim strpljenjem i učini da kao vjernici umremo!’” (El-A’raf, 126)

Dobri Allahovi robovi molili su: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ — i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima!” (Alu Imran, 192)

Muhammed, alejhis-selam, upućivao je sljedeće dove: “O Zaštitniče islama i njegovih sljedbenika! Daj mi da se čvrsto držim islama sve dok Te ne sretnem sa njim!” (Taberani, vjerodostojan); “… i kada budeš htio staviti određeni narod na kušnju (kazniti, u zabludu ostaviti), daj da umrem bez izlaganja toj kušnji!” (Tirmizi, vjerodostojan); “Gospodaru naš! Daj da umremo kao muslimani, da živimo kao muslimani i pridruži nas dobrima, a da nismo poniženi i stavljeni na kušnju!” (Buhari). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na smrtnoj postelji gledao je u plafon i govorio: “Allahu, pridruži me najvišem društvu!” (Buhari)

KADA JE JUSUF UPUTIO DOVU?
Da li je Jusuf, alejhis-selam, uputio dovu u stanju blagodati ili u stanju očaja? Sigurno da je stanje u kojem se upućuje dove veliki pokazatelj stanja onoga koji upućuje dovu. Ako se dova uputi u stanju blagostanja, onda može biti pokazatelj želje za susretom s Gospodarom, a ako se pak uputi u stanju očaja, onda može biti pokazatelj bezizlaza i gubljenja nade.

Jusufu, alejhis-selam, uputio je dovu nakon što je Allah upotpunio Svoje blagodati prema njemu. Uzvišeni Allah podario mu je poslanicu, vlast u Egiptu, znanje o tumačenju snova, izbavio ga iz bunara, ropstva, zatvora, popravio odnose između njega i njegove braće, sastavio ga sa roditeljima i rodbinom.

DUNJALUK JE PROLAZAN I BEZNAČAJAN
Jusufa, alejhis-selam, položaj i bogatstvo nisu doveli u stanje da zaboravi na Allaha i na dovu. Štaviše, upotpunjavanje Allahovih blagodati podsjetilo ga je na prolaznost dunjaluka, na blizinu kraja njegovog životnog vijeka i dolazak Meleka smrti. Spas iz bunara, ropstva, zatvora, vladavina u Egiptu, položaj ministra finansija, poslanstvo, sva ta uzlazna putanja blagodati izazivala je u srcu Jusufa, alejhis-selam, veliku želju za susretom s Gospodarom svih svjetova i tada je izgovorio svoju dovu: “Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!”

POSEBNA ZAŠTITA
Islamski učenjaci rekli su da postoje dvije vrste Allahove zaštite: opća, koja ukazuje na Allahovo stvaranje, opskrbu i brigu o svim stvorenjima, i posebna, koja ukazuje na Allahovu posebnu brigu, čuvanje i pomoć. Jusuf, alejhis-selam, tražio je od svoga Gospodara da ga učini Njegovim evlijom, štićenikom: “… Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu…” Odnosno, tražio je Allahovu posebnu brigu, čuvanje i pomoć. Prije nego što je zatražio Allahovu zaštitu, Jusuf je svog Gospodara zazvao Njegovim lijepim imenom Fatir — Stvoritelj nebesa i Zemlje i svega onoga što je na njima, jer Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju zasigurno je u stanju brinuti se o Svojim evlijama i pomoći ih. A, blago se onom kome Allah bude zaštitnik na dunjaluku i ahiretu. Pa šta može izgubiti nakon toga?

VAŽNOST DOVE
Dova bi trebala imati važno mjesto u životu svakog muslimana i muslimanke. Mi bismo trebali upućivati dovu u svim životnim okolnostima: izobilju, oskudici, zdravlju, bolesti, na putu, kod kuće, veselju, tuzi. Dovu su upućivali svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici: Nuh, Ejjub, Zekerijja, Sulejman, Ibrahim, Jusuf, alejhimus-selam, i drugi, a svoje dove počinjali su riječima “Gospodaru moj” ili “Gospodaru naš”.
Izvor:n-um.com