Daj da živim dok je život za mene bolji
Ebu Rifa’a El-Adevi ili Temim ibn Usejd ibn Adijj a poznat je po svom nadimku Ebu Rifa’a i bio je porijeklom iz plemena Mudar
On se ubraja među ashabe, r.a., koji su se nastanili u Basri. Bio je od poznatih ashaba a od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je prenio nekoliko hadisa.
Ebu Rifa’a, r.a., kaže da je prije prelaska na islam imao džina koji je ga pratio i kojeg je povremeno viđao. Kada je primio islam, onda ga je neko vrijeme izgubio iz vida, te je na Arefatu čuo njegov glas i džin mu je saopštio da je i on nakon njega također prešao na islam. Međutim, kada je čuo ljude kako dižu svoje glasove to ga nije oduševilo, te je to negodovao.[i]
Ebu Rifa’a, r.a., je bio ashab koji je bio mnogo privržen ibadetu. Volio je noćni namaz. Evo jedne njegove izreke koja ukazuje na to: “Nisam se odvajao od sure El-Bekare otkako me je Poslanik, s.a.v.s., naučio toj suri. Uz tu suru sam naučio još ono što sam naučio od Kur’ana i nikada se moja leđa nisu umorila od stajanja na noćnom namazu.”[ii]
Humejd ibn Hilal je rekao: Ebu Rifa’a, kada bi klanjao pa bi se pobojao za svoj namaz i svoju dovu zadnje što bi u svojoj dovi učio bilo je: “Allahu moj, daj da živim dok je život za mene bolji, a kada odrediš da umrem daj da moja smrt bude čista, lijepa na kojoj će mi pozavidjeti sva moja braća muslimani kada čuju za nju, zbog njene ljepote, čistoće i posebno ukazane časti. Daj mi, Allahu moj, da moja smrt bude pogibija na Allahovom putu!” Nakon toga je izišao u vojni pohod gdje je vojskovođa bio Abdurraham ibn Semure, r.a. Od te vojske se odvojila jedna izvidnica i Ebu Rifa’a, r.a., je bio s njima. Neki ashabi su ga odvraćali da ne ide s njima ali je on bio odlučan. Ova izvidnica je opkolila neko neprijateljsko utvrđenje i tako ga neko vrijeme opsjedala. Ebu Rifa’a, r.a., je skoro cijelu noć proveo u dobrovoljnom namazu i tek pred kraj noći je legao na svoj štit i tako zaspao. Kada su njegovi drugovi ustali počeli su izviđati teren kako da napadnu to utvrđenje a zaboravili su Ebu Rifa’u i ostavili ga na spavanju. Neprijateljski vojnici su ga primijetili, ta su sa tvrđave spustili trojicu barbara koji su mu se prišunjali, uzeli njegovu sablju i zaklali ga, r.a. Kada su njegovi drugovi primijetili da su ga zaboravili, vratili su se na mjesto gdje su proveli noć. Zatekli su barbare, krvnike kako se pripremaju da zaplijene njegovu opremu. Ashabi su ih rastjerali i uzeli su beživotno tijelo svog brata. Tada je vojskovođa Abdrurrahman ibn Semure, r.a., rekao: “Ovaj naš brat nije ni osjetio smrt a već je postao šehid.!”
Sile ibn Ešjem je pričao: Vidio sam Ebu Rifa’u u snu kako jaše na brzoj devi a ja jašem na sporoj, pokušavajući ga stići. To sam protumačio kao da ja slijedim put Ebu Rifa’e i želim raditi poput njegovih dijela u životu.
[i] Sijer e’alamin-nubela’, 3/15 i Tabekat od Ibn Seada, 7/48.Dr. Fuad Sedić, Preporod
