Deset stvari je čisti gubitak/propast

Kratki i poučni citati iz govora islamskih učenjaka, pobožnjaka i mudraca uvijek su plijenili pažnju ljubitelja islamskog znanja i mudrosti, ponajprije zbog njihove sadržajnosti/jezgrovitosti/optimalne konciznosti, ali i lahkog i brzog čitanja i pamćenja. Knjiga „El-Fevaid“/“koristi i pouke“, znamenitog islamskog učenjaka Ibn Kajjima el-Dževzija, čija korisna razmišljanja o Kur’anu vam prenosimo u ovom serijalu („Mudrost dana“), jedan je takav primjer .

Deset stvari je čisti gubitak/propast

ISLAMSKE TEME

Preveo i prilagodio: Semir Imamović
Pouka deseta
Istinska težnja za budućim svijetom ne može se postići osim skromnošću/ustezanjem na ovom svijetu, a skromnost se ne može postići osim ispravnim pogledom na dunjaluk i ahiret.
Ispravan pogled na dunjaluk je svijest o njegovom brzom prolasku, iščezavanju, manjkavosti, bezvrjednosti, bolu, gorčini i nedaćama, s kojima se nužno susreću svi oni koji se bore za njega i oko njega svađaju i sukobljavaju, i da je na kraju svega toga nestanak i gubitak, kojeg prati žestoko kajanje i žalost.
Ispravan pogled na ahiret je svijest o njegovom izvjesnom i skorom dolasku, vječnom trajanju i ostanku, počastima i radostima. (El-Fevaid, str. 136)
Pouka jedanaesta
Visoke/plemenite težnje ograničene su na tri stvari:
Prva, spoznaja Božijih savršenih atributa koja povećava ljubav prema Allahu i želju za postizanjem Njegovog zadovoljstva;
Druga, razmišljanje o blagodatima koje povećava zahvalnost i pokornost Allahu, dželle šanuhu;
Treća, podsjećanje na učinjenne grijehe koje povećava strahopoštovanje i kajanje. (El-Fevaid, str. 145)
Pouka dvanaesta
Deset je stvari čisti gubitak/propast i od njih nema nikakve koristi:
1. znanje po kojem se ne postupa;
2. imetak koji se ne troši, niti njegov vlasnik uživa u njemu na ovom svijetu, niti mu donosi dobro na onom svijetu;
3. srce koje je prazno od ljubavi i čežnje prema Allahu;
4. tijelo koje nije uposleno pokornošću i služenjem Njemu;
5. ljubav koja nije uvjetovana zadovoljstvom voljenog i izvršavanjem njegovih naredbi;
6. vrijeme koje nije iskorišteno u nadoknađivanju propuštenog, dobročinstvu i približavanju Allahu;
7. razmišljanje o beskorisnim stvarima;
8. služenje/hizmet koje te neće približiti Allahu i popraviti tvoje dunjalučko stanje;
9. i 10. strah i nada od/u onoga čiji je perčin u Božijoj ruci, koji je potčinjen Njegovoj volji i koji ne može sebi nikakvu korist priuštiti niti od sebe štetu otkloniti.
Najgore, od svih spomenutih stvari, je upropaštavanje srca i upropaštavanje vremena. Srce upropaštava davanje prednosti dunjaluku nad ahiretom, a vrijeme upropaštava duga nada.

Saff.ba