Džinsko-šejtanska epilepsija nad čovjekom

Allah, Slavljeni i Uzvišeni, je omogućio džinima i šejtanima mogućnost ovladivanja i
opsjedanja čovjeka zavođenjem, zabluđivanjem, i došaptavanjem. Kao što imaju
mogućnost opsjedanja čovjekovog tijela proizvodeći tako njegovo oboljenje raznim
bolestima kao što je epilepsija, glavobolja i slično. Pa ćeš vidjeti oboljelog od
epilepsije kako posrće u svojim pokretima i ponašanju, što nije razumljivo, normalno i
prirodno. Razlog tome je opsjedanje njegovog razuma i tijela od strane nevjernika,
razvratnika i griješnika od džina, što ga je dovelo u takvo stanje. Razlog tome je
njihovo svojstveno nasljedno neprijateljstvo.
Upitan je šejh Abdullah bin Abdurahman El-Džibrin o vezi epilepsije sa džinskim
opsjedanjem čovjeka, pa je odgovorio, Allah mu se smilovao: Epilepsija je stanje
nesvjesnosti koja pogađa neke ljude i može trajati danima, a može se i nakon
nekoliko minuta probuditi. Uzrok toga je glavobolja ili slabost u tijelu. Ili jak umor i
zamor zbog čega pada u nesvjesno stanje. Moguće je da uzrok bude i džinsko
opsjedanje čovjeka tako da džin ovlada ljudskom dušom tako što u njega uđe
izazivajući epilepsiju pri opsjedanju čovjeka. Ovlada njegovim mozgom nesvjesno
pričajući, a ustvari džin njegovim jezikom priča. Liječenje se sastoji od šerijatske
rukje, učenjem i ponavljanjem sa žestinom i upornošću. Možda ne izađe osim uz jako
uderanje koje pogađa džina za koje ne osjeti čovjek nakon buđenja.
Oslonjajući se na medicinske reference specijaliste i praktično iskustvo u šerijatskoj
rukji najbitnije razlike između dvije vrste epilepsije su slijedeće stvari:

Medicinska epilepsija je potpuna bolest nerava koja se dešava kao napadi
jake konvulzije kojoj slijedi potpuno opuštanje nakon čega slijedi moguć
dubok san, dok opsjedanje zlih duša se vraća na džinsko-šejtansko
opsjedanje čovjekovog tijela.
Medicinska epilepsija se uglavnom otkriva kroz snimak
glave-elektroencefalografija, dok se džinsko-šejtanska epilepsija otkriva
šerijatskom rukjom.
Napadi koji prate bolesnike medicinske epilepsije traju minut ili malo više,
dok džinsko-šejtanska epilepsija može trajati satima, kod nekih slučajeva
dan i više dana.
Primjetno je da napadi grčeva koji pogađaju bolesnike medicinske
epilepsije imaju svoj određeni stil, prirodu i oblik, dok kod džinsko-šejtanske
epilepsije nemaju određenu prirodu i oblik, sve zavisi od prirode i
ponašanja epileptične šejtanske duše.
Bolesnici medicinske epilepsije ne mogu pričati u toku epileptičnih napada,
dok na jeziku bolesnika džinsko-šejtanske epilepsije progovaraju i pričaju
šejtanske duše.
U većini slučajeva kod bolesnika medicinske epilepsije vidljiva je jaka
cijanoza i plavenilo kao rezultat otežanog disanja, a to je rijetkost kod
bolesnika džinsko-šejtanske epilepsije.
Kod bolesnika medicinske epilepsije zastupljeno je nesvjesno mokrenje,
dok je to rijetkost kod epilepsije uzrokavane džinima-šejtanima.
Grčenje mišića svojstveno kod bolesnika medicinske epilepsije spriječava
pacijenta da bude u stanju da kontrolira udove i pomjera ih bez blokiranja ili
ometanja, dok bolesnici džinsko-šejtanske epilepsije sve to mogu bez
pomenutih prepreka.
Bolesnicima medicinske epilepsije uglavnom izlazi pjena na usta, dok je to
rijetkost kod bolesnika džinsko-šejtanske epilepsije.
10.Bolesnike medicinske epilepsije prati uglavnom kroz tremore, grčenje
nerava i mišića jak pritisak na vilicu i ugriz za jezik tako da doktori u ovom
slučaju koriste gumenu zaštitu za zaštitu jezika od povrede i štete. Dok je
to rijetkost kod bolesnika džinsko-šejtanske epilepsije.
11.Bolesnike medicinske epilepsije ne prate nikakve reakcije, simptomi, i
stvarni odgovori i znakovi kao pokazatelji na bolesniku tokom šerijatske
rukje, dok kod bolesnika džinsko-šejtanske epilepsije se dešaje potpuno
suprotno, kao što je vriska, smijanje i plač, i te reakcije se povećaju sa
povećanjem rukje i njene ustrajnosti.
Šerijatska rukja – Program liječenja se sastoji od plemenitog Kur’ana i nekih drugih
Vjerovjesnikovih lijekova shodno svakom slučaju zasebno.
Hidžama – Postavi se vremenski program za hidžamu na mjesta po tijelu koja odredi liječnik
specijalista sa onim što odgovara za svaki slučaj zasebno, sve dok se ne izliječi
epilepsija i njeni simptomi.

(Autor Dr. Sherif Mohammed)