Eduardo Galeano: Mi živimo u svijetu gdje su vjenčanja važnija od ljubavi, a izgled važniji od pameti!

Ako sam pao, to je bilo zato što sam hodao. I vrijedno je hodati čak i ako padneš.
Eduardo Galeano nesumnjivo je bio velik čovjek koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Ovaj urugvajski pisac, autor međunarodnih naslova, kao što je “Sjećanje na vatru” (1986) i “Otvorene vene Latinske Amerike” (1971.) ponudio je svojim čitateljima razmišljanja o svijetu, ljubavi, religiji, nogometu i svemu što se tiče vijesti.

“Stvoreni smo od vremena. Mi smo njegovi glasovi i njegova stopala. Stopala vremena koračaju našim stopama. Prije ili kasnije vjetrovi će izbrisati naše tragove. Svi to znaju. Koračanje kroz ništa, tragovi nikoga? Glasovi vremena pripovijedaju svoj put.”

“Mi živimo u svijetu gdje su pokopi važniji od pokojnika, gdje su vjenčanja važnija od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj”.

“Ako sam pao, to je bilo zato što sam hodao. I vrijedno je hodati čak i ako padneš.”

“Samo budale vjeruju da je tišina praznina, nikada nije praznina. Ponekad je najbolji način komuniciranja upravo tišina.”

“Postoji tzv. Međunarodna zajednica? Je li to nešto više od kluba trgovaca, bankara i ratnika? Je li to nešto više od umjetničkog imena koje Sjedinjene Države daju kada igraju?”

“Ljubav je ponižavajuća jer se vrši okomito i odozgo; solidarnost je vodoravna i podrazumijeva međusobno poštovanje.”

“Nasilje izaziva nasilje, kao što znamo; ali također stvara dobit za industriju nasilja, koja ga prodaje kao spektakl i postaje objekt potrošnje.”

“Glad utječe na strah. Strah od tišine probija ulice. Strah prijeti: Ako volite, imat ćete AIDS. Ako pušite, imat ćete rak. Ako dišete, imat ćete zagađenje.”

“Zidovi su dojam siromašnih.”

“Jedini način da se povijest ne ponovi je čuvati je živom.”

“Najmoćnije institucije, MMF i Svjetska banka vode tri ili četiri države. Ostali gledaju. Svijet je organiziran po ratnoj ekonomiji i kulturi rata.”

“Moj najveći strah je da svi patimo od zaborava. Pišem da bih oporavio pamćenje ljudske duge, koje je u opasnosti da bude unakaženo.”

“…brojni su oni osuđeni na glad za kruhom, a još brojniji oni osuđeni na glad za zagrljajima.”

“Zakon tržišta, zakon uspjeha. Sve je manje mjesta za improvizaciju i stvaralačku spontanost. Sve više je važan rezultat, a sve manje vještina. Rezultat je postao neprijatelj rizika i avanture. Igra se da bi se zaradilo i da se ne bi izgubilo, a ne da bi se uživalo u radovanju zbog davanja radosti. Iz godine u godinu nogomet se hladi, a voda umjesto krvi u venama garantira uspjeh. Strast za igrom zbog igre, sloboda zabavljanja i zabava, sve to beskorisno i genijalno ludovanje polako postaje samo predmet nostalgičnog sjećanja”.

Izvor: atma