Emotivna priča: Moja majka je imala samo jedno oko, a drugo je dala…

Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je. Sramio sam se toga što mi je mati.

Jednog dana je došla u moju osnovnu školu kako bi me pozdravila. Bio sam zbunjen.
Kako je to mogla učiniti? Samo sam je ignorisao, bacio joj omraženi pogled i pobjegao. Sutradan u školi mi je jedan od mojih kolega rekao: “E, ona tvoja majka ima samo jedno oko!”

Htio sam da umrem od sramote. Također sam htio da moja majka jednostavno nestane. Sutradan sam se suočio sa njom i rekao joj: “Ako si tu samo da bi od mene napravila predmet za izrugivanje, zašto jednostavno ne umreš?”
Moja majka nije ništa odgovorila. Nisam ni na trenutak zastao kako bih razmislio o tome šta sam rekao, jer sam bio pun bijesa. Bio sam nesvjestan njezinih osjećaja.

Htio sam da odem iz te kuće i da nemam više nikakve veze sa njom. Zato sam mnogo učio, te dobio priliku da odem u inozemstvo na studije.
Zatim sam se oženio. Kupio sam vlastitu kuću. Imao sam i svoju djecu. Bio sam sretan i zadovoljan sa svojim životom, svojom djecom i svojom porodicom.

Onda, jednog dana, moja majka je došla da me posjeti. Nije me vidjela godinama, a svoje unuke je tada vidjela po prvi put.
Dok je stajala pokraj vrata, moja djeca su je uplašeno gledala, a ja sam vikao na nju zbog toga što je došla nepozvana. Vrištao sam: “Kako se usuđuješ doći u moju kuću i plašiti moju djecu! ODLAZI ODAVDE! ODMAH!!!”

Moja majka je samo tiho odgovorila: “Oh, tako mi je žao. Možda sam pogriješila adresu.” A onda je otišla.
Nakon nekog vremena, otišao sam u svoj rodni grad i iz znatiželje odlučio da posjetim onu staru kuću u kojoj sam odrastao.
Komšije su mi rekle da mi je majka umrla. Nisam prolio niti jednu suzu. Uručili su mi pismo koje je htjela da dobijem.

Moj najdraži sine,
Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam došla u tvoju kuću i uplašila tvoju djecu.
Žao mi je što sam bila stalna sramota za tebe dok si odrastao.
Vidiš… kada si bio jako mali, imao si nesreću zbog koje si izgubio svoje oko. Kao tvoja majka, nisam mogla gledati da odrasteš sa jednim okom. Zato sam ti dala svoje.
Bila sam tako ponosna na svog sina koji je mogao gledati cijeli novi svijet zbog mene, umjesto mene, sa tim okom.
Tvoja majka.”

POUKA PRIČE:

Ponekad ne shvatamo koliko ustvari uzimamo ljubav i pažnju naših roditelja zdravo za gotovo. Neopisiv trud naših majki je uložen u nas. Pođimo od sebe. Kada smo zadnji put rekli svojoj majci da je volimo i kada smo je zadnji put nasmijali i usrećili?

Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić