Gazalijev pogled na Dunjaluk

Imam Gazali govori da nisu sva djela na dunjaluku, prema kojima osjećamo sklonost, istovremeno i pokuđena. Imam Gazali djeli ih na tri djela, naznačujući tako da se prema dunjalučkim blagodatima moramo ispravno odnositi:

Ona djela koja te prate na ahiret i čiji plodovi ostaju s tobom i nakon smrti ( ovdje se ubrajaju znanje i djelovanje. U suštini jesu dunjalučka djela ali je ishod ahiretski. Znanje nekog učenjaka ili ibadet pobožnog čovjeka kao vid djelovanja, su djela u kojima ljudi osjećaju slast. Oduzeti im to znači lišiti ih blagodati na ovom svijetu);
Djela koja se dešavaju u trenutnom životu, i nemaju nikakvi plodova na ahiretu ( ovo je potpuno suprotno onom prvom. To je uživanje u svim grijesima, uživanje u dozvoljenim stvarima koja prelaze u luksuz i iživljavanje, i sl.);
Sve što se uzima prije smrti a što pomaže da se učine ahiretska djela( kao što je neophodna količina odjeće, hrane i svega ostalog što je neophodno da bi čovjek opstojao i sačuvao zdravlje koje mu je potrebno za znanje i djelovanje);

Imam Gazali će kazati da dunjaluk ovog trećeg djela nije isti kao onaj prvi. Po njemu, sve dotle dok čovjek koristi ovodunjalučke blagodate kao pomoć za stjecanje znanja i djelovanja, ne broji mu se da koristi dunjaluk. Takav nije postao dunjalučar. Međutim, ako je podsticaj u svemu tome ostvarenje trenutnog zadovoljstva, a ne želja da se osnaži zatakvaluk,kako navodi Gazali, onda spada u drugi dio i spada u dunjalučare. Na osnovu ovog razmišljanja u pokuđeni dunjaluk spada sve ono što nas ne jača na putu vjere. Na jednom mjestu u Ihjau nailazimo da je „ dunjaluk sa svojim halalom i haramom, mnoštvom i nedostatkom, proklet osim onoga što pomaže u takvaluku.“ Jedne prilike je Poslanik, a.s., rekao je h. Omeru:„ Ovo je blagodat za koju ćeš biti pitan“, govoreći mu o hladnoj vodi. Poslije toga je h. Omer, kada je ožednio pa mu donijeli vodu zaslađenu sa medom, rekao: „Nosite mi to i poštedite me polaganja računa.“ Pored opasnosti odgovaranja, ovdje je naglašeno i bojazan za smanjenje udjela na onom svijetu za naša djelovanje. Ovakvih primjera je mnogo. Primjera radi, Isa, a.s. koji je jednom prilikom stavio kamen pod glavu da bi spavao a onda ga je bacio jer je došao Iblis i rekao: „Ti voliš dunjaluk.“ Drugi primjer je vezan za Sulejmana,a.s. Pored toga što je bio vladar, hranio je ljude najukusnijim jelima a sam je jeo ječmani hljeb. On je učinio vlast samom sebi teškom jer sustegnuti se od ukusne hrane kada je na stolu teže je nego kada je nema.

S čovjekom, prilikom smrti, ostaju tri svosjtva, kaže Gazali: čistota srca od negativnosti, njegova smirenost i ljubav prema Allaha. Čistotu srca je moguće ostvariti jedino kroz sustezanje od dunjalučkih prohtjeva. Opuštenost i smirenost srca se postiže kroz zikrullah. Ljubav prema uzvišenom Allahu je moguća samo kroz spoznaju Njega. Opet spoznaja Allah je moguća samo razmišljanjem.

Na koncu, svi se možemo zapitati u Gazalijevom duhu: koliko naše ovodunjalučke blagodati ( one koje Kur’an navodi u suri Ali Imran, 14) služe kao potpora našoj vjeri ili su samo igra, zabava, razonoda? Je li naše djelovanje na ovom dunjaluku na stepenu življenja ili uživanja i iživljavanja na blagodatima? Svako od nas može odgovor dobiti iskreno razmišljajući i otvoreno gledajući u svoj imetak kojeg stiče i u blagodate koje su mu darivani.

Jedan hadis je upečatljiv svojom porukom u tom smislu: „ Čovjekova će se djela boriti za njega, pa kada dođe kazna od nogu, doći će njegovo noćno bdijenje i branit će ga od toga, a ako mu dođe od ruku, doći će sadaka i braniti ga od toga.“ (Taberani)

Preporod, Rifet Šahinović