Greške u bračnoj postelji
“Brakorazvodna parnica kreće iz postelje”, slogan je onih bračnih drugova koji su se u to praktično uvjerili, a koji su, zbog možda sitnih greška koje su se mogle ispraviti, doživjeli potpuni krah u braku. Nije nepoznato da se neki supružnici razvedu zbog toga što su stidljivi, pa ne razgovaraju o seksualnim problemima otvoreno, misleći da će time narušiti pravila lijepog ponašanja. Žena se neće izjasniti u vezi sa svojim željama u pogledu spolnog odnosa, niti će od muža zatražiti da čini ono što joj odgovara jer misli da će se obrukati i jer se, možda, plaši da bi muž mogao posumnjati u njenu prošlost, odnosno u to da je na određenu ideju došla zato što joj prijateljice otkrivaju svoje intimne tajne.
Pogrešno je da supružnici prestanu iskazivati svoje osjećaje i iznositi lične potrebe nakon prvih mjeseci braka. Nježnost i prefinjen odnos mora ostati i poslije medenog mjeseca, pa se supruga svom mužu treba obraćati: “Dragi moj” ili: “Dušo moja”, a muž se supruzi treba obraćati: “Srce moje” ili: “Ljepotice moja.”
Želi li da mu supruga pokloni svoje biće i srce, a ne samo tijelo, muž mora prodrijeti u njeno srce iskazujući joj iskrenu ljubav. Ljubav između supružnika ima poseban karakter i složena je, pa treba biti obostrana i treba je, malo-pomalo i s mjerom, davati, a ne treba se odjednom iscrpiti i umoriti. Pa ipak, najnježnija ljubav može se pokloniti u bračnoj postelji blagim dodirima i šaputanjem – tragovi tog izliva ljubavi i emocija neizostavno će se vidjeti na crtama ženinog lica.
Običaj je na Istoku da muž ne iskazuje svoje osjećaje, bojeći se da će izgubiti autoritet kod supruge, a ona, s druge strane, ne govori o svojim željama u krevetu zato što se boji da će je optužiti za razmaženost i koketeriju. Oboje griješe! Osjećaji se ne smiju sakrivati, moraju se iskazati, ali u odgovarajućem vremenu i ambijentu. Ne budu li jedno prema drugom iskreni i otvoreni, supružnici definitivno neće osjetiti istinski užitak u intimnom odnosu.
Odavanje intimnih tajni – prvi znak nesreće u braku
Ako je islam kategorički i posve jasno zabranio odavanje intimnih tajni, onda je objektivno i sasvim neophodno da supružnik ne čini ono čime bi mogao uništiti reputaciju svog supružnika. Pa nije dopušteno da se muž žali da njegova supruga, naprimjer, ima neugodan zadah iz usta, a niti je njoj dozvoljeno spominjati pred svojim roditeljima neku njegovu mahanu. Zašto ovako kažemo? Zato što neki ljudi, iz zavisti ili ljubomore, mogu pokvariti brak, istodobno se predstavljajući kao iskreni i brižni savjetnici. I zašto dovesti brak u pitanje kad se problem neugodnog zadaha iz usta može riješiti na praktičan način – pomoću konca za zube, djelotvorne, kvalitene paste za zube i vode za ispiranje usta, kojima se uklanja čak i neprijatan zadah uslijed konzumiranja cigareta i kojima se čak mogu ublažiti upale usne duplje.[1]
Osim toga, treba izbjegavati hranu koja izaziva neugodan zadah, pa ne treba prije spolnog odnosa konzumirati svjež crveni i bijeli luk (bijeli luk uništava bakterije u ustima). Kažemo ovako, jer muž mora lijepo izgledati i ugodno mirisati svojoj supruzi, i obratno. Nijedno ne smije dozvoliti da se od njega osjeti ma kad i ma kakav neugodan miris.[2]
Iz knjige: Seks u islamu – umijeće vođenja ljubavi
Prijevod: Abdurrahman Kuduzović
