Hadisi i savjeti o vrijednosti ranog odlaska na namaz

U ovim vremenima većina klanjača uobičajila je kasniti u džamiju, pa pretežno dolaze kada se uči ikamet ili nakon njega, a često im proðe namaz ili jedan njegov dio. Ponekad se uči ikamet za namaz, a u nekim džamijama je veoma mali broj ljudi, četverica ili peterica, a zatim nakon ikameta dolaze ljudi u skupinama pa ih vidiš i po nekoliko safova, uprkos tome što je ostavljeno 15 minuta nakon ezana ili više da bi klanjači mogli pristići na vrijeme. Zbog ovog kašnjenja ovakvi klanjači propuštaju veliko dobro, a evo nekoliko dokaza za ono što oni propuštaju:

1. Gubljenje smirenosti i skrušenosti, a prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čujete ikamet, idite korakom (polahko), budite smireni i skrušeni, i ne žurite.“ (Muttefekun alejhi) Zbog žurbe, koja je prisutna kod mnogih, dolazi do gubljenja smirenosti i skrušenosti.

2. često se ovim kašnjenjem propusti vrijednost večernjeg i jutarnjeg odlaska u džamiju, a prenosi Ebu Hurejre od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Kad god neko ode u džamiju (radi namaza) ujutro ili navečer – Allah mu pripremi doček u Džennetu koliko god puta ode ujutro i navečer.“ (Muttefekun alejhi)

3. Zbog žurbe se smanjuje broj koraka koji se učine do džamije, a rekao je Uzvišeni: ”I Mi smo zapisali ono što su uradili i njihove korake.“ (Prijevod značenja Jasin, 12.) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Benu Seleme, ostanite u vašim kućama (nemojte se preseljavati u blizinu džamije), pisat će vam se koraci (nagrada za njih)“, i rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svaki korak pri dolasku na namaz je sadaka“, i rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: ”Hoćete li da vas uputim na ono čime će vam Allah izbrisati grijehe i povećati stepen (deredžu)?“ Rekoše: ”Hoćemo.” On reče: ”Temeljno uzimanje abdesta u najtežim uvjetima, mnogo koraka do džamije i iščekivanje namaza. To je vaša pripravnost, to je vaša pripravnost.“ (Muslim)

4. Meleki traže oprost za onoga koji namaz čeka u džamiji prije ikameta, i kome se računa da je u namazu, pa oni koji kasne sve ovo propuštaju. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čovjek lijepo uzme abdest i krene u džamiju, ne želeći ništa drugo osim namaza, neće zakoračiti ni jedan korak a da mu Allah neće povećati jedan stepen i izbrisati po jedan grijeh, a kada uðe u džamiju, on je u namazu sve dok je u džamiji radi namaza. A meleki donose na njega salavat dok god se nalazi na mjestu na kojem je klanjao: ‘Oprosti mu Allahu i smiluj mu se.”’ (Buharija) U jednoj predaji stoji: ”Jedan od vas je u namazu sve dok je namazom zauzet i dok ga jedino namaz sprečava da se vrati svojoj porodici.“

5. Kašnjenjem se većinom gubi mjesto u prvom safu i time i njegova vrijednost, a rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada bi ljudi znali kakva je vrijednost ezana i prvog safa, i kada se ne bi mogli dogovoriti ko će učiti ezan ili stati u prvi saf nego bacanjem kocke, bacali bi kocku. A kada bi znali vrijednost ranjenja na namaz, oni bi se u tome natjecali.“ (Muttefekun alejhi) I rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: ”Najbolji saf muškaraca je prvi saf, a najslabiji je zadnji saf.” (Muslim)

6. Zbog kašnjenja većinom se propušta početni tekbir (tekbiretul-ihram), a to je najvredniji tekbir. Bezzar bilježi hadis od Ebu Derdaa da je rekao: ”Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Uistinu svaka stvar ima svoj najvredniji dio, a najvredniji dio namaza je početni tekbir, pa ga čuvajte” (El-Kešf, 521), a prenosi se od Ebu Hurejre hadis merfu‘: ”Svaka stvar ima svoj najodabraniji (najbolji) dio, a najodabraniji dio namaza je prvi tekbir (početni tekbir).“

7. Kašnjenjem se propuštaju pritvrðeni sunneti prije farz-namaza, kao što je sabahski sunnet, a bilježi Muslim hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dva rekata sabaha (sabahskog sunneta) bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu.“ Bilježi Ebu Davud hadis merfu‘: ”Ne ostavljajte ih (sabahske sunnete) pa makar vas progonila konjica.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dva rekata prije podnevskog farz-namaza, a ponekad bi klanjao četiri, kao što bilježi Tirmizi od Alije i Aiše, a autori Sunena bilježe hadis merfu‘ od Ummu Habibe: ”Ko bude klanjao prije i poslije podne-namaza (farza) po četiri rekata, Allah će ga zabraniti Vatri.“ Od Ibn Omera se prenosi hadis merfu‘: ”Smilovao se Allah čovjeku koji prije ikindije (farza) klanja četiri rekata.“ (Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi sa dobrim senedom)

8. Kašnjenjem se propušta vrijeme u kojem se prima dova, a to je vrijeme izmeðu ezana i ikameta. Ebu Davud i Tirmizi bilježe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne odbija se dova izmeðu ezana i ikameta.“ (Tirmizi je ovaj hadis ocijenio kao hasen.)

9. Onaj koji kasni često propušta ponavljanje riječi ezana i ikameta za mujezinom, te dovu nakon ezana, a iskreno ponavljanje riječi za mujezinom uzrok je ulaska u Džennet, kao što bilježi Muslim od Omera, radijallahu anhu, a Buharija bilježi od Džabira da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko kaže kada čuje ezan: Allahumme Rabbe hazihi’d-da’veti’t-tammeh, ve’s-salati’l-kaimeh, ati Muhammedeni’l-vesilete ve’l-fadilete, veb’ashu mekamen mahmuden ellezi ve’adteh (Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza, podari Muhammedu ‘El-Vesile’ i ‘El-Fadile’, i proživi ga na hvale dostojnom mjestu koje si mu obećao), zaslužio je moj šefat na Sudnjem danu.“

10. Kašnjenjem se propušta zaokupljenost zikrom, dovom i učenjem Kur’ana. Onaj ko doðe u džamiju za vrijeme ezana ili malo nakon njega, ostaje u njoj duže vremena, pa se za vrijeme namaza, prije i poslije njega, približava Uzvišenom Allahu činjenjem različitih ibadeta kao što je zikr, činjenje dove, učenje Kur’ana ili njegovo slušanje, razmišljanje o ajetima Uzvišenog Allaha, osamljivanje uz spominjanje Allaha i obraćanje Njemu, te povlačenje od dunjaluka i njegovih briga, da bi sve to potaklo želju za namazom i skrušenost u njemu, za razliku od onoga koji kasni na namaz. Onaj ko kasni, dok klanja srce mu je obuzeto brigama i jadima, pa se ne posvećuje namazu i većinom nije prisutan u njemu svojim srcem. Nema sumnje da većina onih koji odgaðaju svoj odlazak u džamiju dok ne čuju ikamet, nemaju nekog posla kojim bi bili zaokupljeni, osim priča ”rekla-kazala”, zabave i igre, gledanja filmova ili besposlenih sijela, i sličnih stvari kojima se gubi vrijeme ili čine grijesi. Kada bi čovjek navikao sebe na ranije dolaženje na namaz, svaki put bi mu taj raniji dolazak u džamiju bio lakši i draži, uživao bi u boravku u džamiji više nego što uživa u društvu sa svojom porodicom i djecom. Težimo ka tome da ranije dolazimo na namaz da ne bismo bili od onih za koje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dokle god budu neki ljudi oklijevali, sve dotle ih Allah unazađuje.“ (Muslim)

Minber.ba