Hatidža i Muhammed a.s.: Priča o ljubavi i vjeri. Prvi dio.
Hatidža bint Huvejlid – njeno ime budi slike jake, dostojanstvene žene, oplemenjenog prestiža i tihe snage. Upamćena je kao žena od snage, saosjećanja, vjere; žena koja je bila prva ljubav u životu Poslanika alejhi selatu ve selam i koja je ostala u njegovom srcu dugo nakon njene smrti.
Hatidža, da je Allah zadovoljan njome, je rođena petnaest godina prije Allahovog poslanika Muhameda, alejhi selatu ve selam, u porodici visokog staleža mekanskog društva, u Kurejšijama.
Njen otac je bio, ne samo s reputacijom plemenskog vođe, već i dobrostojeći biznismen, čije su trgovačke aktivnosti cvjetale.Huvejlid, Hatidžin otac, je bio jedinstven po tome što je prezirao mnoga zastrašujuća ponašanja
učestala u mekanskom društvu, kao što su pokopavanje živih kćeri. Umjesto toga, ulagao je u svoju kćerku, odgajajući je tako da bude dobro obrazovana, inteligentna, pametna u poslu, te individua jake etike i ličnih ubjeđenja.
Ovo su kvalitete koje su je dovele do toga da bude briljantna poslovna žena, te da bude jedna od par individua u Mekki kojoj se gadilo obožavanje kipova, a umjesto toga se posvetila službi Allahu Jedinome.
Jednom, popularni festival se održavao u blizini Kabe, a prisustvovale su mu mnoge žene Kurejšija. Hatidža bint Huvejlid je bila prisutna i učestvovala je u svečanosti – ali ne u službi idola Hubala. Kako je dan odmicao, stariji Jevrejin je pozvao plemkinje: “O poštovane žene Kurejšija! Među vas će doći Božji poslanik. Koja god od vas ima priliku da se uda za njeg, neka to i učini!”
Za trenutak, vladala je potpuna tišina… a onda je izbio smijeh i ismijavanje ovog čovjeka koji se usudio ometati njihov događaj svojim glupostima. Neke od njih, ljute zbog svoje percepcije da je on vrijeđao njihove idole, su otišle tako daleko da su ga obasule kletvama i kamenjem.
Međutim, sjedeći među svima njima, a odbijajući učešće u tjeranju ovog starca, Hatidža bint Huvejlid je stajala tiha i zamišljenja, razmišljajući o njegovim riječima. To je bio istinski trenutak sudbonosnog nagovještaja.
Hatidža je bila žena velike ljepote, inteligencije i superiornog karaktera. Poznata kao at-Taahirah – čista- bila je mnogo tražena od strane mnogih velikih ljudi iz Kurejšija. Udavala se dva puta i imala djecu sa oba muža. Nakon što je drugi put postala udovica, odlučila je usmjeriti svoje napore u posao umjesto u brak… ili je barem tako planirala.
Tražila je uposlenike za vođenje njenih trgovačkih karavana, kada je prvi put susrela Muhameda ibn Abdulaha, salallahu alejhi ve selem. Mladić iz plemenite, ali siromašne porodice, zračio je ujedno aurom dostojanstva, moći i poniznosti.
Za tako mladog čovjeka, također je imao uspostavljenu reputaciju Sadik i Emin, iskreni, povjerljivi. Kako je i sam bio trgovac, bio je savjesno pošten u svakoj interakciji i razmjeni, čemu je svjedočio Hatidžin radnik Maysarah na njihovom prvom zajedničkom poslovnom putovanju.
Sa svakim pozitivnim iskustvima i sjajnim izvještajima o Muhamedu, Hatidža je bila ispunjena poštovanjem i divljenjem ka njemu. Iako je bila značajno starija od njega, i dalje je bila žena dovoljne ljepote i mladosti da razmotri udaju i po treći put – te dovoljno mudra da prepozna da joj Muhamed nije imao ponuditi ništa finansijski, ali je donio sa sobom nešto mnogo važnije.
Ubrzo je brak i predložen, prihvaćen i uređen… i tada počinje prvo poglavlje jedne od najmoćnijih priča o ljubavi i vjeri kojoj se moglo svjedočiti u historiji.
divithana.com
