Internet ispit imana, morala i razuma

Internet je velika informacijska revolucija. Predstavlja široko polje za ispit imana, morala i razuma. Na internetu su otvorena vrata dobru, ali i zlu izloženom na razne načine. Korisnici interneta u mogućnosti su da govore, gledaju i pišu šta hoće. Nikome ne polažu račun, niti ih ko sprečava. Oni koji se uzdignu iznad toga i imaju na umu da ih njihov Gospodar prati i sve vidi uspjet će, spasit će se i preći preko te prepreke.
Međutim, oni koji sebi previše dozvole i povedu se za prohtjevima, u odsustvu imanske svijesti i bogobojaznosti, za kratko vrijeme past će u blato nemorala i posrnuti, nakon toga će, sve više i više, ponižavati se, gubiti čast, identitet, i dublje tonuti. Zbog toga, svako razuman trebao bi voditi računa o korištenju interneta, ne vjerovati pretjerano samom sebi, ne dovoditi samog sebe u iskušenja iz kojih se teško izvući.
Prije bilo kakvog učešća ili sudjelovanja u bilo kojem programu na internetu treba procijeniti korist od toga, čuvati se uznemiravanja vjernika, širenja nemorala, udaljiti se od rekla-kazala, dizanja tenzija, vaganja optužbi i zavađanja ljudi. Ukoliko želi da replicira ili kritikuje neka to učini utemeljeno na znanju, pravdi i samilosti, u okviru lijepog ponašanja, na najljepši način.
Prilikom sudjelovanja treba koristiti pravo ime. Ako se boji koristiti pravo ime, ili ga ne želi napisati, zbog iskrenosti, neka ne piše ništa nedozvoljeno i nedolično. Neka se sjeti stajanja pred Allahom kada će sve tajne biti otkrivene. Razumom obdareni trebaju se čuvati šejtanovih koraka. On uvijek čeka u zasjedi i otvoreni je neprijatelj koji se na sve načine uporno trudi da zavede ljude. Rekao je Allah, azze ve dželle, na nekoliko mjesta u Kur’anu (prevod): …Ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni. (El-Bekare, 168) Niko razuman ne vjeruje svom neprujatelju, ne dovodi sam sebe u iskušenje i nema pretjerano povjerenje u sebe, ma koliko bio razuman, pobožan i učen. Zbog toga razumni izbjegaju iskušenja i ne priželjkuju ih, a kada se dogode bivaju pomognuti i sačuvani Allahovom dobrotom. Meðutim, ako bude siguran u sebe i srljao u propast svim snagama bit će prepušten sam sebi i bit će mu uskraćena Allahova pomoć. Na primjer Jusuf, alejhi selam, nije se izlagao iskušenju, iskušenje je njega snašlo. I pored toga, nije se oslonio na svoj iman, znanje i čast koji su neupitni! Pobjegao je i zamolio zaštitu kod Allaha od zla te žene.
Priznao je da ako ga Allah ne sačuva od njihove spletke mogao bi osjetiti naklonost prema njima i postupiti kao neznalica. Zbog takvog stanja Allah mu je pomogao i spasio ga od te velike nevolje. Za prevazilaženje nevolja sa internetom korisno je odrediti vrijeme, potrebu, jasan cilj i na tom principu pristupiti internetu. Ako se upusti u surfanje i besciljno prelistavanje internet stranica izgubit će mnogo vremena, bez ikakve koristi za sebe ni za druge.
Korisno je, u vezi s tim sagledati posljedice, savladati se i obuzdati bogobojaznošću. Rekao je Ibn el-Dževzi, Allah mu se smilovao: Allahom te kunem, tebe počašćenog ponosom bogobojaznosti ne mijenjaj taj ponos za poniženje grijeha! Strpi se pred naletima prohtijeva makar te zaboljelo i opeklo! U snazi da se nadjačaju prohtijevi je slast s kojom se nikakve druge slasti ne mogu porediti. Zar ne vidiš one koje su prohtjevi savladali kako su poniženi jer su pobijeđeni. Za razliku od njih oni koji savladaju svoje strasti i prohtijeve su ponosni jer su pobjednici.
Od velike je pomoći udaljavanje od svega što budi strasti: stranica koje sadrže nemoral, konferencija na kojima se priča o razvratu i razvratnih tekstova. Treba se udaljiti od razvratnih fotografija i prizora koji bude strasti. Duša je, u podložnosti strastima i povoðenju za prohtjevima, poput baruta, goriva, i drugih zapaljivih materija. Dok su te materije odložene na sigurnom mjestu, daleko od vatre ne predstavljaju opasnost. I obrnuto. I duše su takve, mirne i spokojne dok se ne približe nečemu što ih probudi i povede ka zlu. To može biti miris, zvuk, tekst ili vizuelni efekat. Tada se u njima probude skrivene strasti, bolesti i zlo.
Ko želi sačuvati se opasnosti interneta mora obarati pogled. Loš prizor pojavi se iznenada, pa ako spusti pogled zadovoljit će Gospodara i poštediti srce. Oči su ogledalo srca. Nekontrolisani pogled vodi ka propasti, a obaranje pogleda vodi ka smiraju, pa kada rob spušta svoj pogled i srce obuzda nagone strasti, a kada pusti pogledu na volju i srce oslobodi strasti. Rekao je Allah, azze ve dželle: A reci vjernicima neka obaraju neke poglede svoje i neka vode brigu o spolnim organima svojim! To je za njih čišće. (En-Nur, 31)
Rekao je Ibn Tejmijje u komentaru ovog ajeta: Allah, azze ve dželle, pojasnio je, ovim ajetom, da su najdjelotvornija sredstva za čišćenje duše obaranje pogleda i čuvanje spolnih organa. A čistoća duše podrazumijeva uklanjanje svakog zla i udaljavanje od razvrata, nasilja, višeboštva, laži i sl.
Korisnik interneta obavezan je voditi računa o tome šta govori, sluša, čita i prenosi. Po tome se vide njegov razum, vjera i staloženost. Kako i ne bi! Na internetu piše svako, sve i svašta, bez potpisa, pod pseudonimom. Svako razuman trebao bi voditi računa o tome. Kada pročita neku vijest treba je provjeriti, pa ako vidi da ima koristi od toga da je prenese i da je to dobro neka je prenese, u suprotnom, treba je sakriti i ne prenositi je. Pretjerivanje u vezi s tim je uzrokovalo mnoga zla i propuste. Mnogi ljudi zanemare razum i prihvataju sve što se objavi na internetu kao da je objava. Razumni ljudi provjeravaju i ne prihvataju s lahkoćom govor poznatih ličnosti, a kamoli govor nepoznatih ili nepouzdanih osoba. Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenesena je jasna zabrana prenošenja svega što se čuje. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Dovoljno je čovjeku laži da govori sve što čuje. (Muslim)
Obaveza pridržavanja za taj propis postaje veća u vrijeme smutnji i dogaðaja bitnih za zajednicu. Ko želi sebi dobro trudit će se da tako postupa i tako se približi spasu i udalji od propasti. Rekao je Allah, azze ve dželle: Kada saznaju za nešto važno, a tiče se bezbijednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, to bi sigurno od njih saznali oni koji to ispituju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurni šejtana slijedili. (En-Nisa, 83)
Rekao je šejh Abdurrahman es-Sa’di u komentaru ovog ajeta: To je odgojna mjera za Allahove robove da ne čine to nedolično djelo. I kada se dogodi nešto važno u vezi s općim dobrom, poput sigurnosti, straha i radosti vjernika treba sve da dobro provjere i ne žure sa širenjem tih vijesti. Trebaju se obratiti Poslaniku ili predstavnicima svojim, tj. učenim, dobronamjernim, razumnim, iskusnim i staloženim ljudima koji znaju u čemu je dobrobit, a u čemu šteta.Ukoliko oni zaključe da vijest teba razglasiti, da je dobra, radosna, pozitivnog dejstva na vjernike i da će ih zaštiti od neprijatelja, razglasit će je. Ukoliko zaključe da u tome nema koristi, ili da ima koristi ali da je šteta veća neće je objaviti. Zbog toga u ajetu i stoji: …to bi sigurno od njih saznali oni koji to ispituju… tj. na temelju svog razuma, ispravnog razmišljanja i znanja donijet će sud o tome. To je dokaz za pravilo u bontonu: Istrživanje treba prepustiti stručnjacima u oblasti u kojoj se nešto istražuje i ne treba donositi zaključke prije njih. Takav pristup je bliži istini i sigurniji da ne dođe do greške. U ajetu je zabranjeno brzopleto širiti vijesti, nareðeno da se dobro razmisli prije govora i odvaga da li je koristan ili ne! Na drugom mjestu, govoreći o provjeri, razmišljanju i promatranju, rekao je: U ajetu: …I ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi! (Taha, 114)
To je odgojna mjera za učenika da dobro razmisli o znanju, ne žuri sa donošenjem propisa i da se ne zavara sobom, nego da traži od svog Gospodara korisno znanje i olakšanje. Također je rekao: Ajet: Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: Ovo je očita potvora! (En-Nur, 12) U tome je uputa od Allaha za Njegove robove kada čuju pogrdne riječi o vjernicima da se vrate na ono što znaju o njima kao vjernicima i spoljašnjosti, da se ne obaziru na ružne riječi i vrate se principu i odbiju sve što se tome suprotstavlja.
U vezi s ovim posebno bih potcrtao sljedeće. Ne treba iznositi svoje mišljenje o svemu što se dogodi i govoriti o svemu što se zna. Mora se voditi računa o dobrobiti. Ne priliči razumnoj osobi da o svemu donosi sud, malom i velikom. Nije ni obavezan o svemu što se dogodi govoriti, jer postoji mogućnost da ne shvati dogaðaj kako bi trebalo, da pogriješi i slabo procijeni okolnosti.
Arapska poslovica kaže: Opskrba brzopletog je greška. Za razliku od onoga koji ne žuri i dobro razmisli. Takvi su mnogo bliže ispravnom poimanju, bitrini misli i istini. Arapi u svojim izrekama hvale smirene koji stvari sagledaju sa svih strana. Štaviše, nije poželjno da osoba iznosi svoj stav o svemu što zna makar ne bio brzoplet, i makar njegov stav bio ispravan. Ne iznosi se svaki stav u javnost niti se govori sve što se zna. Mudrost nalaže da se vlastita mišljenja zadrže osim u slučaju da okolnosti, mudrost i dobrobit zahtijevaju da se iznesu, i tada se treba posavjetovati naročito u vezi s velikm pitanjima. Neki mudrac je rekao: Otpočinjanje govora je smutnja i samodopadljivost. Kada se smiri, razmotri i kada se duša pribere neka ponovo razmisli i neka se raduje dobrom djelu onoliko koliko se žalosti zbog lošeg djela. Rekao je Ibn Hibban: Ko ide lagano skoro da ga niko ne može stići, kao što onaj ko žuri nikoga ne može stići.
Ko šuti gotovo da ne griješi, dok onaj ko priča uvijek griješi. Brzopleti govore prije znanja, odgovaraju prije razumijevanja, hvale prije nego što probaju, kude nakon hvale, odluče prije nego razmisle i urade prije nego što odluče. Pratilja im je kajanje, a spas sve dalje i dalje. Arapi su brzopletost prozvali ”Ummu en-nedame” ”Majka kajanja”. Prenio je svojim lancem prenosilaca od Omera ibn Habiba da je rekao: Stara izreka kaže: Ne može biti brzoplet pohvaljen, ljut sretan, slobodan pohlepan, plemenit zavidan, rasipnik bogat i dosadan a da ima prijatelja. Zbog toga su mnogi mudraci savjetovali da se ne žuri s donošenjem odluka, pogotovo u opasnostima. Razumna osoba mora pri izlaganju biti umjerena. Treba izbjegavati preuveličavanje. Istina se gubi izmeðu uveličavanja i nepridavanja pažnje. Arapska poslovica kaže: Najbolji su umjereni ljudi.
Najvažniji podstrekač i podsjetnik, najvažniji pomagač pri korištenju interneta koji neutralizira njegove opasnosti i zlo je stalna svijest da nas Allah vidi i da prati sve što radimo. Razumom obdareni trebaju to stalno imati na umu! Trebaju se uvijek prisjećati da je za ljude nevidljivo Allahu vidljivo. Ne priliči da najmanje bude važno to što nas Allah vidi. Mora se znati da sve što čovjek skrije Allah to na ovaj ili onaj način otkrije. Allah to pokaže na njemu bilo dobro ili zlo. Nagrada je iste vrste kao i djelo. Ko bude radio loša djela kažnjen će biti! Cijenjeni čitaoče, prenosim ti neke mudre izreke naših prethodnika (selefa) u vezi s tim. Rekao je Ebu Hazim Seleme ibn Dinar: Kada rob lijepo održava vezu izmeðu sebe i Allaha, Allah učini njegovu vezu sa stvorenjima dobrom. Kada uništi vezu izmeðu sebe i Allaha, Allah učini njegovu vezu sa stvorenjima lošom. Dodvoravati se Jednom lakše je nego dodvoravati se svima. Ako se dodvoriš Allahu svi se okrenu tebi, a ako upropastiš vezu izmeðu sebe i Njega zamrze te svi. El-Mu’temir ibn Sulejman je rekao: čovjek tajno počini grijeh, ali kada osvane tragovi poniženja vide se na njemu. Rekao je Ibn el-Dževzi: Razmišljao sam o dokazima koji ukazuju na Allaha i shvatio da su brojniji od prašine. Najčudniji dokaz, za mene, je taj da čovjek sakrije od ljudi nešto s čim Allah nije zadovoljan, ali Allah to otkrije, makar i nakon nekog vremena. Ljudi o tome govore iako to ne vide. Ponekad se dogodi nevolja koja razotkrije sve što je skrivao.
Time Allah pokazuje ljudima da ima neko ko kažnjava zbog grijeha i od čije moći i odredbe ne može pomoći skrivanje i ko ne zaboravlja ničija djela. Isto tako, čovjek ako sakrije dobro djelo tragovi toga primjete se na njemu. Ljudi govore o tome i uveličaju sve u vezi s njim do te mjere da i ne spominju njegove grijehe i o njemu govore samo najljepše. Sve to da bi ljudi shvatili da postoji Gospodar koji ne zanemaruje nijedno djelo. Ljudska srca predosjete čovjekovo stanje, vole ga ili odbacuju, kude ili hvale, u skladu s vezom izmeðu njega i Allaha, azze ve dželle. On otklanja svaku brigu i zlo od njega. Ko god pokuša poboljšati vezu između sebe i ljudi zanemarujući Allaha dogodit će se suprotno, i oni koji su ga hvalili kudit će ga.
Osamljivanje ima primjetan uticaj na čovjeka kada se pomiješa s ljudima. Mnogo je vjernika koji Allaha veličaju kad se osame, ostave svoje prohtjeve bojeći se Njegove kazne, nadajući se Njegovoj nagradi, ili veličajući Ga. Time kao da stave indijsku konoplju u posudu za miris, pa ljudi udišu lijep miris a ne znaju odakle dolazi. Koliko se bori sa sobom da napusti zabranjeno djelo tolika će i ljubav biti, ili koliko se udalji od onoga što voli, što je ostavio, toliko će miris biti jaki. Ljudi ga veličaju i hvale ni sami ne znajući zašto, niti ga mogu opisati jer su daleko od suštinske spoznaje njegove ličnosti. Ti mirisi osjete se, ponekad, i nakon smrti u onoj mjeri u kojoj su bili jaki za života. Ima ljudi koji budu spominjani po dobru neko vrijeme, potom budu zaboravljeni. Neki budu spominjani stotinu godina, pa budu zaboravljani, ni za kabur im se ne zna. A ima i velikana koji se nikada ne zaborave. Oni koji se boje stvorenja i ne pridaju pažnju osamljivanju s Allahom sušta su suprotnost navedenom. U skladu s grijesima zaudaraju na neugodan miris i srca ljudi ih preziru. Ako djela koja je učinio ne budu velika ljudi će ga malo spominjati po dobru. Ako ih bude učinio mnogo, u najboljem slučaju, niti će ga kuditi niti hvaliti.
Može se dogoditi da zbog počinjenog grijeha u samoći čovjek upropasti sebi život na dunjaluku i na ahiretu, kao da mu bude rečeno:Budi u tome u čemu si izabrao da budeš! Pogledajte, braćo moja, koji uticaj imaju grijesi i koliki su kamen spoticanja. Rekao je Ebu ed-Derda: Rob se osami i počini grijeh! Međutim, Allah ubaci mržnju prema njemu u srca ljudi a da nije ni svjestan. S pažnjom čitajte što sam napisao, pamtite što sam rekao, ne zanemarujte trenutke kad ste sami i ne zanemarujte svoja srca, jer djela se vrednuju prema nijetu i nagrada je uslovljena iskrenošću. Koliko budete Allaha veličali toliko će vas učiniti velikim, koliko budete Allaha cijenili i poštivali toliko će vas učiniti cijenjenim i poštovanim.
Tako mi Allaha, vidio sam ljude koji su život posvetili znanju, do starosti. Radili su grijehe i izgubili ugled kod ljudi. Nisu obraćali pažnju na njih uprkos obilnom znanju i njihovoj borbi sa sobom. Nasuprot takvim, vidio sam ljude koji su se pridržavali Allahovih propisa u mladosti, bili su manjeg znanja u odnosu na te alime, ali je Allah učinio da ih ljudi veličaju i hvale više nego što su učinili dobra. Vidio sam i one koji su osjećali Allahovu dobrotu dok postupaju ispravno, a kada skrenu biva im oduzeta. Da nije Allahovog prikrivanja i milosti bili bi razotkriveni. Meðutim, u većini slučajeva Allah ih time odgaja, ili blago kažnjava.
Musliman je obavezan čuvati se zla interneta, ali, isto tako treba ili obavezan je koristiti se dobrom koje je na njemu. Naročito ako je specijalizovan za tu oblast, ili je dobro poznaje. Ne smije sebi dozvoliti da mu jedini cilj bude čuvanje od harama. Mora ponuditi što može korisno: ciljana učešća u programima, konstruktivne prijedloge, ukazivati na provjerene i pouzdane islamske stranice. Obavezan je i ne ponižavati sebe tako što neće upozoriti na loše koje vidi, u skladu sa svojim mogućnostima.
Na kraju, prepuštam ti, dragi brate, da sebi odgovoriš na sljedeća pitanja: Osjećaš li, dok prevrćeš stranice razvrata, tamu u srcu, slabost u tijelu, slabu želju da činiš dobra i jaku da činiš loša djela? Osjećaš li, dok čitaš i uši ti para rekla-kazala o ovom i onom, krutost u srcu, negativnu energiju i pesimizam? Osjećaš li, nakon dugih beskorisnih sati provedenih na internetu, tjeskobu u grudima? Do te mjere da ne podnosiš onog ko je pored tebe, i ne želiš odgovoriti na telefon!
S druge strane, osjećaš li zadovoljstvo, radost, raspoloženje i snagu kadauradiš dobro djelo, oboriš pogled i kloniš se grijeha kad te niko ne vidi?
Molim Allaha, svim Njegovim imenima i svojstvima, da otkloni od nas tajne i javne smutnje!
Molim Ga da nas učini ključevima za dobro, zatvaračima za zlo i da nas blagoslovi ma gdje bili.
Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova!