Islam ne dopušta da u slučaju smrti drage nam osobe gubimo…

U času smrti umrlog muslimana ni u kom slučaju nije dozvoljeno naricati, kukati i previše glasno plakati. Tuga i žalost za umrlim treba da bude samo stanje srca i osjećaja, ali ni jedno ni drugo ne smije poprimiti vidne spoljnje znakove. Kod muslimana, žalost, bar onaj formalni dio, traje tri dana i tri noći. Jedino supruga umrlog obnaša žalost četiri mjeseca i deset dana.

Buharija i Muslim prenose da kćerka Ebu Seleme pripovjeda:

»Unišla sam (povodom žalosti) kod Ummi Habibe, supruge Allahovog Poslanika (S), kad joj je umro otac Ebu Sufjan ibn Harb. (Sjedeći kod nje vidjela sam) kad zatraži da joj donesu neku smjesu koja je jako mirisala. Namirisala je robinju a ujedno i potrala oba svoja obraza, a zatim reče: ‘Tako mi Allaha, ne osjećam nikakve potrebe da se namirišem, ali to činim zato jer sam čula kad je Allahov Poslanik (S) s mimbera rekao: – Ni jednoj ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno žaliti i davati izraze i vidne znakove žalosti za umrlim više od tri dana. Jedino žena poslije muževljeve smrti iskazivaće znake žalosti četiri mjeseca i deset dana.’«

Sunneti-šerif je posjetiti ožaloščenu porodicu i izraziti svoje saučešče, usmeno ili pismeno. Posjetilac treba da bude oprezan i krajnje razborit, te da ukaže da je smrt neminovnost, da umrlom zaželi oprost grijeha i džennet a njegovim ukućanima i rodbini strpljivost, zdravlje i berićet.

Kod nas je raširen običaj da se učešče u žalosti izjavljuje na turskom jeziku: ‘Bašun sag olsun’ (Da ti je zdrava glava). A na navedene riječi, onaj kome je saučešče izjavljeno odgovara također na turskom jeziku riječima: ‘Dostum sag olsun’ (Neka je zdrav i moj prijatelj). U pojedinim krajevima saučešče se izjavljuje i drugim riječima. Iskazivanje saučešča među muslimanima popraćeno je rukovanjem. Između žena i muškaraca, i između samo žena, u principu rukovanja nema.

Ponajbolje bi bilo da onaj koji iskazuje saučešče prouči Kur’anski ajet: Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Doista smo mi Allahovi i doista ćemo se Njemu vratiti), a da osoba koja prima saučešče odgovara također Kur’anskim ajetom: Innalahe me’a sabirin (Allah je uz strpljive). To bi, držimo, bilo primjerenije i više u islamskom duhu.

Trebalo bi izbjegavati noviju praksu osobito mlađeg svijeta, da se saučešče izjavljuje npr. riječima: ‘Primite moje iskreno saučešče’ i sl. a da se uzvraća: ‘Hvala lijepo, da si ti živ i zdrav’ itd. Uz to je sve češče ljubljenje i grlenje kako između muškaraca, tako i između žena ali i između muškaraca i žena. Sa svim ovim, ovim neislamskim pojavama, bi se konačno trebalo prekinuti, a obnoviti tradiciju naših deda i nana, čiji je život uglavnom bio protkan istinskim duhom Islama.

Kad bi ljudi znali kako se nagrađuje strpljivost (sabur), svaka njihova žalost poprimila bi zasigurno drugačije raznjere i oblike. Islam ne dopušta da u slučaju smrti drage nam osobe gubimo prisebnost, pa da u tom slučaju glasno plačemo, deremo na sebi odjeću ili da za umrlim kukamo i naričemo. Na upit svojih drugova, Ashaba, može li musliman zaplakati za umrlim, odnosno hoće li biti kažnjen ako bi zaplakao, Allahov Poslanik Muhammed (S) je rekao:

»Allah neće kazniti zbog običnog plača onog koji za umrlim plače, niti zbog tuge koju osjeća srce!«

Abdullah sin halife Omera, Allah bio zadovoljan obojicom, kazuje:

»Allahov Poslanik je posjetio (bolesnog) Sa’d ibn Ubadeta zajedno sa Abdurrahmanom ibn Avfom, Sa’d ibn Vekkasom i Abdullah ibn Mesudom. (Tom prilikom) je zaplakao Allahov Poslanik (S) (jer mu je bilo žao Sa’da). Kad su prisutni vidjeli kako Muhammed (S) plače i oni su počeli plakati. Zatim je Poslanik (S) rekao:

‘Čuli ste (ranije od mene) da Allah neće kazniti (muslimana) zbog običnog plača (za umrlim), nitizbog tuge koju osjeća srce. (Znajte) da će Allah kazniti ili nagraditi zbog ovog – pa je pokazao na svoj jezik.’«

Abdullah ibn Omer, Allah bio zadovoljan njime, također pripovijeda:

»Kad je izvršen pokušaj ubojstva moga oca Omera, on je pao u nesvijest zbog čega su ukućani počeli na sav glas zapomagati. Kad je otac došao k sebi, rekao je: ‘Zar vi ne znate da je Allahov Poslanik (S) rekao: – Umrli će biti izloženi kaznama u kaburu zbog naricanja i na sav glas plakanja za njim.’«

Ogromna je žalost djeci ako im umre neko od roditelja, ali je još teže roditeljima ako im umre dijete. Djeca se nekako brže razgovore za umrlim roditeljima, nego li roditelji za umrlom djecom. Poradi te velike žalosti koje podnose roditelji, Allahov poslanik (S) je nagovijestio veliku nagradu onim roditeljima koji izgube jedno, dvoje ili više malodobne djece, uz uvjet da strpljivo podnesu taj bol u očekivanju nagrade Preuzvišenog Allaha. Djeca umrla u malodobnosti bit će zagovornici na Sudnjem danu za svoje roditelje, ali samo za one koji su živjeli i umrli pridržavajući se Islamskih propisa.