Islamski ahlak: Nepromišljenost uvijek donosi kajanje

Piše: Prof. dr. Nasir Omer

Ponovo se družimo sa surom koja je dobila ime po Allahovom vjerovjesniku Jusufu, a.s. Ovaj put ćemo se zadržati na događaju koji nam pokazuje svu veličinu ovog Allahovog poslanika i njegove ličnosti. Nakon događaja sa kraljevskim peharom koji je pronađen u Benjaminovom prtljagu, kada su Jusufova braća pomislila da je Benjamin stvarno ukrao, donoseći takav sud na osnovu događaja koji se odigrao pred njihovim očima, rekli su Jusufu, neznajući da je to stvarno on: “Ako je on ukrao”, – rekoše oni – “pa i prije je brat njegov krao!” (Jusuf, 77.), misleći na Jusufa, a.s. Sigurno se pitate kakvo je bilo reagovanje Jusufa, a.s., na ovu optužbu, u čijim je rukama bila vlast i bogatstvo Egipta, a dobro je znao da su oni krivci za sve musibete i nevolje koji su zadesili njegova oca i brata, i da su oni ista ona braća koja su njemu uradila ono što su uradila? Za očekivati je da bi jedan vladar koji posjeduje moć žestoko uzvratio na takve uvrede, ali Jusuf, a.s., nije bio običan vladar. Čak i da se dogodilo suprotno tome, ne bi iznenadio jedan takav kraljev ili sultanov postupak ako još tome dodamo da su oni bili pravi krivci koji su, ustvari, i zaslužili kaznu. Međutim, Jusuf, a.s., je samo stegao svoju pesnicu: I Jusuf im ne reče ništa. “Vi ste u gorem položaju” – pomisli u sebi – ” Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.“ (Jusuf, 77.). Čak ni ove riječi Jusuf, a.s., nije glasno izgovorio. Zato kada Allah spominje poslanike u suri El-Enam spominje, između ostalog, i Jusufa, a.s., pa kaže: Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: “Ja od vas ne tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima.” ( El-Enam, 90.). U njima tražimo uzor. Koliko je važno čuvati svoj jezik.

Zlo dobrim uzvrati, pa će ti neprijatelj postati prijatelj

Tako mi Allaha, kada bi ljudi čuvali svoje jezike u razgovoru sa ženama, djecom, komšijama, braćom sigurno bi nam se stanje promijenilo nabolje. ”Čuvaj svoj jezik“- rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., velikom ashabu Mu’azu. r.a.. kada ga je upitao: ”Božiji Poslaniče, zar ćemo mi biti pitani za ono što govorimo, na što mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ”Imala te majka, o Mu’aze, pa zar će ljudi biti bacani licima u Vatru osim zbog svojih jezika?” Upitajmo se kako dolazi do razvoda brakova? Nema sumnje da je jezik najveći razlog i krivac. Kako dolazi do ubistava? Posredstvom jezika. Kako nastaje neprijateljstvo među ljudima? Opet je među glavnim uzročnicima jezik. Koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali imran, 134.). Kao i riječi Uzvišenog: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fusilet, 34.). Jusufova braća su ove riječi izgovorila ubijeđeni da onaj kome se obraćaju nije Jusuf, ne sumnjajući ni jednog momenta u to, ali je stvarnost bila drukčija. Koliko ljudi na nekom sijelu ili sastanku pripiše nekom narodu ili grupi zaostalost i neznanje i ne sumnjajući da to pogađa nekoga koji možda sjedi s njegove lijeve ili desne strane. Ponekad huli (psuje) cijelu porodicu, što u osnovi nije dozvoljeno, a i ne pomišlja da je možda neko iz te porodice prisutan na tom sijelu. Ponekad ispriča neku dogodovštinu ne znajući ko je akter te priče i odjednom ga iznenade osmijesi na licima ljudi, a on se u čudu upita: Zašto se smiju? Ni na kraj pameti mu nije da je akter te priče prisutan na tom sijelu, pa mu zbog toga bude jako neprijatno, a ponekad može izazvati i neželjene posljedice. Kada bi se ljudi pridržavali islamskog morala bili bi pošteđeni ovakvih situacija i njima sličnih. Molim Allaha da nam podari najljepši moral i da nas sačuva lošeg. Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove ashabe i one koji ih slijede dobra djela čineći.

Preveo: Admir Zekić

Izvor:saff.ba