ISTINITA PRIČA: ZBOG KESE MEDENJAKA POSTAO HADŽIJA
Jednom je jedan dječak krenuo u mejtaf. Sa Kur’anom pod rukom na putu ga, pored trgovine, trefio stari dido/dedo. Iako je taj dido bio prilično siromašan, plaho mu bi drago vidjeti dječačića sa Kur’anom pod rukom, pa ga pozva u trgovinu i kupi mu kesu medenjaka. Pomilova ga po glavi i reče da mu je to zato što ide u mejtaf i uči o svojoj vjeri…
Prošlo je od toga lijepo vremena, ali mali dječak nije zaboravio na didu koji mu je kupio kesu medenjaka – samo zato što ide u mejtaf. Umro je dobri dido, a ovaj dječak, sada već čovjek, poželio mu se nekako odužiti. Znao je da je taj dido čitav svoj život bio fini musliman koji je klanjao i čuvao svoj din kol’ko je bio znao, mogao i umio. Znao je i da je umro, a da nije obavio hadž, jer to nije bio kadar. Odlučio je obaviti za njega bedel-hadž i sevape tog hadža njemu pokloniti. Uradio je to, nikom ne govoreći, a kad se vratio sa hadža, otišao je njegovim sinovima tek da im kaže kako im je rahmetli baabo, ako Bog da, hadžija.
Kada im je to saopštio, mislili su da se s njima šali i da istinu ne zbori, ali im je on onda ispričao svoje sjećanje na dedinu kesu medenjaka koju mu on, eto, nije zaboravio.
P.S: Taj dječak je sada jedan od najučenijih alima naše domovine, prof.dr. Šukrija Ramić. Ovu priču, koja se desila u dzematu Jezerski-Dijelovi, lično je napisao prije nekoliko godina u našem “Preporodu”, a ja je prepričah tek da se podsjetimo da nikad ne znamo kada i gdje ćemo plodove svog dobrog djela ‘ubrati’ !!!
orizarenews
