Iz Enciklopedijskog leksikona Kur’ana: Kruh
U Kur’anu se kruh (khubz) spominje jedanput, u suri Jusuf (XII, 36). Ali, iako je kruh/hljeb (khubz) u Kur’anu spomenut samo jedanput znakovita je simbolička važnost i metaforička dalekosežnost tog spomena, jer se na istom mjestu spominje grožđe, odnosno vino(khamr)
Iz sure Jusuf (stavak XII, 36) jasno se vidi da su kruh (khubz) i vino (khamr) na ovom mjestu spomenuti kao dvije stvari u kontrastivnom paru, uprizorene su zasebno u znakovitim snoviđenjima dvojice ljudi, dvojice utamničenika kojima snove tumači Jusuf, Božiji vjerovjesnik. Time što Kur’an na taj način spominje par kruh i vino, dobija se široko simboličko značenje.
Cjelovit stavak iz sure Jusuf (XII: 36) glasi:
S Jusufom u tamnicu dva mladića uđoše,
i jedan od njih reče: ”Sanjao sam kako cijedim grožđe!”
A drugi reče: ”Ja sam sanjao kako na glavi kruh nosim,
koji su ptice kljuvale!” Obavijesti nas ti
o značenju snova ovih, jer vidimo doista da si
čovjek koji dobro čini!”
Ovaj stavak Kur’ana pokazuje susret i razgovor trojice utamničenika: (1) Božijeg vjerovjesnika Jusufa, potom (2) faraonova peharnika (šarabiyya), dvorjanina koji je faraonu dodavao čaše vina i napajao ga, i (3) faraonova pekara (khabbaz).
Iz samog Kur’ana (poglavlje XII) jasno je da je vjerovjesnik Jusuf dopao tamnice zbog objede da je strastveno napastvovao lijepu ženu jednog faraonova dvorjanina. Za Jusufove tamničke drugove komentator Kur’ana Az-Zamahšari (II, 442) navodi sljedeće tumačenje: Peharnik(šarabiyy) i pekar (khabbaz) su dopali tamnice jer su, navodno, skovali spletku protiv svoga vladara faraona s namjerom da ga otruju. Faraon je to saznao preko svojih uhoda (ruqiya ilayhi annahuma yesummanahu), naložio je da se obojicu utamniči (fa amara bihima ila s-signi).
Komentator Kur’ana Isma’il Haqqi al-Burusawi (IV, 257) daje šire komentare kur’anskih pojedinosti iz sure Jusuf. Tvrdi da su peharnik (šarabiyy) i pekar (khabbaz) pristali da stave otrov u svoje proizvode, prvi u vino a drugi u kruh, i na taj način otruju faraona. Prema Isma’ilu Haqqiju, peharnik i pekar su namjerenoga dana na svakidašnje uobičajen način iznijeli vino ikruh pred faraona, ali je samo peharnik (njega Ismail Haqqi označava također i riječju as-saqi,što znači vinotočija), u zadnji čas, odustao da stavi otrov u vino! Budući obaviješten da su skovali spletku, faraon je zatražio da svaki od njih, i peharnik i pekar ponaosob, okuse to što su donijeli. Peharnik je popio vino. Ostao je živ jer vino nije bilo zatrovano. Pekar je odbio pojesti kruh, što je bilo znakom da je kruh bio zatrovan. Kad su faraonovi ljudi dali kruh nekoj životinji, smjesta je crkla otrovana!
Da bi se stvar ispitala, u tamnicu su bačeni i peharnik i pekar. Potom je uslijedilo njihovo zatvorsko poznanstvo i susret sa Božijim poslanikom Jusufom, uslijedilo je i njegovo tumačenje njihovih snoviđenja. Prema Kur’anu (XII, 41), vjerovjesnik Jusuf je peharniku rekao da će ostati živ, a pekaru je rekao da će biti raspet, pa će mu ptice glavu kljuvati!
Po tumačenju vjerovjesnika Jusufa, sanjati grožđe, vino i vinsku širu simbolizira produljenje života, a sanjati kruh na glavi koji kljuju ptice znači predskazanje o okončanju života. Zapravo, Jusufovo tumačenje snova sagledava snoviđenje čiji je predmet grožđe i grožđani sok (khamr)kroz oštar kontrast sa snoviđenjem čiji je predmet kruh (khubz)! U mediteranskim kulturama vino je dionizijski element, ono ukazuje na život i slavljenje života i njegovih radosti. Stoga će Božiji vjerovjesnik Jusuf protumačiti peharnikov san peharnikovom slobodom, puštanjem iz tamnice i povratkom na svoj pređašnji posao. ”Jedan od vas dvojice (biće oslobođen i) gospodara će svoga vinom napajati!” – tvrdi se u Kur’anu (XII: 41).
Međutim, kao osnovna živežna namirnica u prapostojbini judaizma, kršćanstva i islama (zavičaju između Jeruzalema i Mekke koji je prevalentno pustinjski, suh i bezvodan) kruh je simbol grčevite borbe za život (ili borbe na život i smrt!). Utamničenik pekar, koji je sanjao kako na glavi nosi korpu kruha koji kljuju ptice, bio je posve suprotne sudbine od peharnikove. Pekara su osudili na smrt, bio je pogubljen. ”A drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati!” (Kur’an, XII: 41).
Pekar je sanjao da je nosio korpu kruha na svojoj glavi i to se treba protumačiti kao presudno važna metafora koja povezuje glavu i kruh. Glava je život, kruh je glavna živežna namirnica! Kome oduzimaju ili otimaju kruh, oduzimaju mu glavu ili život!
Važan detalj koji se treba istaći u vezi sa kruhom u ovom kontekstu je i pitanje obreda i liturgije u tri monoteističke religije semitskog kruga. Za razliku od judaizma i kršćanstva, koji u svome obredoslovlju (na različite načine) uvode upotrebu kruha i vina, jedino što islam uvodi u svoje obredoslovlje jeste čista voda (ma’): izvorska, rječna, jezerska i morska.
Time se insistira na primordijalnoj prirodi, jer voda nije čovjekov proizvod. S druge strane, i vino ikruh su, na ovaj ili onaj način, djelo ljudskih ruku.
Napokon, treba napomenuti da kur’ansko poglavlje Jusuf navodi, sve u svemu, četiri sanjara i četiri sna.
Prvi san je usnio sam vjerovjesnik Jusuf, sanjao je kako mu se klanja jedanaest zvijezda i Sunce i Mjesec (Jusuf, XII, 3). Prema kur’anskom tekstu, Jusufov san niko ne tumači (a Jusufa otac mu Jakub samo svjetuje da svoj san ne priča svojoj braći!). Praktički, sama je sura Jusuftumačenje sna koji je usnio vjerovjesnik Jusuf, to jest sam Jusuf tumači sve snove koji se spominju u suri Jusuf!
Drugi san je peharnikov, sanjao je kako cijedi grožđe (vino – khamr).
Treći san je pekarev, sanjao je kako na glavi nosi korpu s kruhom (khubz) koji kljuju ptice.
Četvrti san je faraonov, viđen je u dva detalja: sanjao je kako sedam mršavih krava proždire sedam debelih krava, sanjao je sedam klasova zelenih i sedam klasova sasušenih!
Žitno klasje iz faraonova sna potrebno je povezivati sa kruhom iz pekareva sna. Žitno klasje je nagovještaj faraonove nesreće i smrti. Kao što je pekar doživio smrt kad je sanjao kako mu na glavi ptice kljuju kruh, i faraonovo carstvo je doživjelo slom, dekadencu i poraz.
(Iz Leksikona Kur’ana autora Enesa Karića.)
