Kad se mejit na tabutu ponese do svog kabura biće mu postavljeno 40 pitanja

Pripovijeda se kako je jedan Allahov rob čitav život radio dobra djela i kad god bi koje djelo uradio po jedno zrno šenice bi u sanduk stavio. Pred smrt je oporučio kad umre da šenicu is sanduka bace u zrak pa što se ponovo vrati znak je da je kod Allaha primljeno. Kad su tako poslije njegove smrti uradili samo jedno zrno šenice se u sanduk vratilo.

Kad se mejit na tabutu ponese do svog kabura biće mu postavljeno 40 pitanja, a jedno od nji biće:“ Robe čitav život sam te posmatrao i čekao kad ćeš nešto radi Mene učiniti, pa sa čime Mi dolaziš.“ Nek nam ovo bude često na pameti, jer kad umremo biće kasno išta popravljati, pa poravimo se dok još ima vremena i kad nas Allah počasti da neko djelo radi Njega uradimo nemoj da se ljutimo i govorimo:“ A što baš ja, nek neko drugi,“eto tebe je Allah probrao pa budi sretan i zahvalan što ti se pružila prilika, jer možda više neće biti take prilike.

Zamisli da te je načelnik izabrao za neki poseban posao da mu odradiš, mislim , da bi bio ponosan što baš tebe izabrao, čak bi se malo i folirao, a zar ima veće časti nego kad te Gospodar tvoj probrao i počastio kako bi se Njemu sa tim djelom približio!

Kad vjernik neko djelo, čisto radi Allaha, uradi onda on u srcu slast imana osjeti. A, ako je radi ljudi onda u srcu tegobu osjeti posebno ako ga niko za to djelo ne pohvali.

Zejnul abidin, unuk h. Alije, je 10 godina pomagao Medinsku sirotinu, a da to nisu znali. Po noći bi donosio i pred vrata sirotinje ostavljao i tek kad je preselio saznali su da je to bio on, jer više pred vratima hrane nije bilo, a kad su ga gasulili na ramenima je rane od konopca imao.

Halifa, Omer,r.a., je 10 godina jednu staricu služio, a da nije znala da je to bio on i to halifa. Ako znamo da samo Allah zna šta radi Njega radimo, zbilja, je čudno što onda želimo da to drugi saznaju, ali šta bi šejtan radio kad bi mi šutili i pametni bili!

Allahu ne trebaju naša djela, jer On je neovisan od svih svjetova, nego to što činimo dobra djela treba nama, radi naše ljepote duše i sreće,a Allah od nas traži samo našu ljubav prema Njemu, jer nas voli i voli kad se nešto radi Njega učini.

Prenosi se kako je Musa,a.s., pitao Allaha,dž.š., da li se odaziva griješnicima kada ga zovnu, pa mu je Allah rekao:“ Njima se tri put odazovem, a vama vjernicima jedan put.“ Kad je u čudu pitao zašto griješnicima tri puta dobio je odgovor:“ Vi vjernici kad uradite neko dobro djelo vi Mene tada zaboravite i na svoje dobro djelo se oslonite, a griješnik kad Me moli on samo Mene traži i na Mene se oslanja, pa kako da mu se ne odazovem tri puta.“ Eto to je to!

Ovim primjerom ne forsiramo da je dobro griješiti i da je griješnik bolji od vjernika, nego samo da ukažemo kako je opasno umisliti se na svoje dobro djelo, a opet kako Allah voli kad mu se griješnik pokajnički obrati. U tom smislu možemo kazati da su nečiji grijesi bolji nego nečiji sevapi. Nekom grijeh bude razlog da se toliko pokaje i Džennet zaradi, a neko zbog sevapa sa kojim se šejtani munafik postane i Džehennem zaradi. Da nas Allah sačuva tog šejtanluka.

Samo ovakva dobra djela mogu pobrisati loša djela kako stoji u Kur,anu:“Zaista, dobra djela brišu loša, to je pouka za one koji se mogu dozvati i pouku primiti.“(Hud,14.) To su hasenati(djela sa kojima je Allah zadovoljan) koja brišu sejiate(loša djela ili lošu našu osobinu) tako kad neko čini hasenate, ustvari, njegova se priroda mijenja, on postaje drugi čovjek što bi narod rekao:“ Nije više onaj insan.“

Zamislimo naša djela kao neku dragocijenost koju trebamo donijeti do svog voljenog onako uredno, čisto neuprljano kako bi to čuvali. Allah je Čist i prima samo ono što je čisto. Zašto se abdestimo kad hoćemo namaz da obavimo, jer ne možemo prljvi sa Bogom da pričamo. Pa, čuvajmo tako i naša djela, jer Allahu nećemo moći ništa slagati, a najgore je kad sami sebe lažemo.

Izvor: knjigaljubavi (Husejn Čajlaković)