Kada je ljepše klanjati sabah namaz?

Sabah nastupa nakon svršetka noći, isto kao što se šefek-crvenilo javlja s početka noći. Islamski učenjaci su složni na tome da je početak sabahskog vakta – nastup prave zore, te da je kraj sabahskog vakta – izlazak sunca. Sulejman b. Burejda prenosi od oca a on od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da ga je neki čovjek priupitao o namaskim vremenima, pa mu je rekao:…

„Klanjaj sa nama ova dva (dana). Kad je sunce prešlo polovinu neba (zeval), naredi Bilalu r.a., da uči ezan, nakon čega mu naredi da uči ikamet za podne namaz, nakon čega mu naredi da uči za ikindiju-namaz, kad je sunce bilo dosta uzdignuto, bijelo i svjetlo, zatim mu naredi da uči za akšam namaz kada je sunce zašlo, a zatim, po nestanku crvenila, mu naredi da uči za jaciju-namaz, nakon čega mu naredi da uči za sabah-namaz, kada je nastupila zora.

Drugog dana mu naredi da uči za podne namaz, malo kasnije kad je prihladnilo, zatim je klanjao ikindiju-namaz, dok je sunce bilo uzdignuto, koju okasni dosta u odnosu na prvu ikindiju koju je klanjao, zatim preklanja akšam-namaz malo prije nestanka crvenila, zatim klanja jaciju-namaz nakon što prođe trećina noći, i klanja sabah-namaz u osvit zore, nakon čega reče: Gdje je čovjek koji se raspitivao o namaskim vremenima? Čovjek se javi i reče: Ja sam taj, o Allahov Poslaniče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: Vrijeme vašeg namaza je između ovoga što ste vidjeli!“ (Muslim, br.1422.)

Abdullah b. ‘Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „…vrijeme sabah-namaza je sve do izlaska sunca!“ (Muslim, br.1417.)

Kada je ljepše klanjati sabah-namaz, islamski učenjaci se po tom pitanju razilaze na dva mišljenja:

1. Sabah-namaz je vrijednije klanjati s početka sabahskog vakta, u mraku, prije nastupa osvita zore. Malik, Šafija, Ahmed, Ishak, Ebu Sevr itd., koji svoje mišljenje temelje na sljedećim dokazima:

-Ajša r.a., kaže: „Žene vjernika bi klanjale sabah-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ogrnute svojim ogrtačima, nakon čega bi se vraćale svojim kućama, a niko ih ne bi mogao prepoznati od mrkline mraka.“ (Buhari, br.578.; Muslim, br.230.)

-Ebu Berze el-Eslemi r.a., kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi preklanjao sabah-namaz, i otišao kući, a čovjek ne bi znao pored koga je klanjao; učio je od 60 do 100 ajeta.“ (Buhari, br.541.; Muslim, 1097.)

-Enes r.a., prenosi da je Zejd b. Sabit r.a., rekao: „Sehurali smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nakon čega smo krenuli klanjati sabah-namaz. Rekoh: Koliko vremena je prošlo između to dvoje? Reče: Onoliko koliko bi trebalo da se prouči 50 ajeta.“ (Buharija, br.576.; Muslim, br.47.)

-Ebu Mes’ud el-Ensari r.a., kaže: „Jedne prilike, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao sabah-namaz u mraku, da bi zatim, druge prilike, klanjao sabah-namaz u osvit zore. Nakon toga je sabah-namaz klanjao u mraku i umro je a nije se više vraćao sabah-namazu u osvit zore.“ (Hasen. Sunen, Ebu Davud, br.394.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.352.; Sahih, Ibnu Hibban, 4/363.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.1771-2128.)

-Klanjati sabah-namaz s početka vremena spada u općenitost ostalih dokaza koji govore o tome da je ljepše i pohvalno namaze obavljati s početka njihova vremena.

-Ranjenje sa sabah-namazom je bila praksa pravovjernih halifa, kako to bilježi imam Ibnul-Munzir, u djelu el-Evsat, 2/374., gdje se tkđ. bilježi od Osmana i Alije r.a., da su klanjali sabah-namaz u osvit zore.

-Jedan dio uleme poput imama Šafije i Ahmeda rhm., smatraju da riječ „el-Isfar“ znači sigurnost nastupa prave zore, a ne osvit zore.

-Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: „Nema sumnje da su hadisi koji govore o obavljanju sabah-namaza u početnoj mrklini (el-taglis), brojniji, ispravniji i jači od hadisa koji govore o obavljanju namaza u osvitu zore (el-isfar), i mezheb-stav, većine islamske uleme jeste taj da je obavljanje namaza u početnoj mrklini vrijednije što je ujedno preče i bolje.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 1/184.)

2. Sabah-namaz je vrijednije klanjati s kraja sabahskog vakta prilikom osvita zore. Imam Ebu Hanife sa svoja dva učenika, i imam Sufjan el-Sevri rhm., svoj stav temelje na sljedećim dokazima:

-Rafi’a b. Hadidž r.a., kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Bilalu r.a.: „Odgodi sabah-namaz do osvita zore sve dok ljudi ne budu vidjeli mete strijela svojih!“ (Musned, el-Tajalisi, br.1003.; Mu’udžemul-Sahabe, Begavi, br.720.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.4289.; Musned, Ibnu Ebi Šejbeh, br.83.)

-Rafi’a b. Hadidž r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je rekao: „Sabah-namaz klanjajte u osvitu zore, jer je tada nagrada veća!“ (Sahih. Sunen, Tirmizi, br.154.; Sunen, Nesa’i, br.548.; Musned, Ahmed, br.17318-17325-23685.; Sahih, Ibnu Hibban, br.1490.; Musned, el-Bezzar, br.1356.)

-Imam el-Tirmizi rhm., kaže: „Ima uleme među ashabima i tabi’inima koji su smatrali da se sabah-namaz treba klanjati u osvitu zore, i na tom stavu je Sufjan el-Sevri rhm.. Imam Šafija, Ahmed i Ishak smatraju da riječ „el-isfar“ znači da budemo potpuno sigurni i bez ikakve sumnje da je sabahsko vrijeme nastupilo, a ne da riječ „el-isfar“ znači da se sabah-namaz odgađe.“ (Sunen, el-Tirmizi, br.154.)

-Sejjar b. Selameh kaže: Ja i moj otac smo ušli kod Ebu Berze el-Eslemija, pa ga moj otac upita: Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao farz-namaze (el-mektuba) – na šta odgovori riječima: „Klanjao bi podne namaz, kojeg vi nazivate prvim, kada bi sunce nagnulo s polovine neba,a ikindiju bi klanjao tako da bi se neko od nas mogao vratiti svojoj jahalici na kraju grada, a sunce bi i dalje bilo jako – zaboravio sam šta mi je rekao za akšam namaz. Volio je da odgodi jaciju-namaz, kojeg vi nazivate riječju el-‘atemeh, a mrzio je spavanje prije jacije i sijeljenje nakon nje. Sa sabah-namazom bi završavao onda kada bi čovjek mogao prepoznati čovjeka koji do njega klanja, a učio bi od 60 do 100 ajeta.“ (Buhari, br.547.; Nesa’i, br.525.; Sahih, Ibnu Hibban, 4/370.)

-Imam el-Serhasi el-Hanefi rhm., kaže: „U obavljanju sabah-namaza u osvitu zore (el-Isfar), je povećanje džemata, dok je u ranom obavljanju sabah-namaza (el-taglis), umanjenje džemata, stoga ono što vodi većem džematu je bolje i vrijednije, a i sjediti na mjestu obavljanja namaza sve do izlaska sunca je vjerom preporučeno djelo, shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kaže: „Ko obavi sabah-namaz i ostane na svome mjestu sve do izlaska sunca, isto kao da je oslobodio četiri roba iz Isma’ilova a.s., potomstva!“ (Musned, Ahmed, br.22248.; Musned, Bezzar, br.1299.; el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.7954.)

Kada se sabah-namaz obavi u osvitu zore (el-isfar), čovjek je u mogućnosti steći spomenute vrijednosti i sevape, ali ako se sabah-namaz obavi s početka vakta, u mrklome mraku (el-taglis), slabo ko će biti u stanju da postigne ovu nagradu!“ (Pogledaj: el-Mebsut, 1/431.)

* * * * *

Imam Tahavija rhm., je spojio između dokaza pobornika kako prvog tako i drugog mišljenja, rekavši: „Ono što treba jeste to da se na sabah-namaz stupa dok je mrak, a da se sa namazom završava u osvitu zore, što je u skladu sa svime što se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba, što je i stav imama Ebu Hanife, Ebu Jusufa i Muhammeda b. el-Hasena rhm..“ (Pogledaj: Šerhu Me’anijel-Asar, 1/184.)

* * * * *

Na kraju ćemo spomenuti i jednu predaju koja malo preciznije pojašnjava pitanje o kojem trenutno pišemo: Mu’az b. Džebel r.a., kaže: Kada me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Jemen, rekao mi je: „O Mu’aze, u zimskom periodu klanjaj sabah-namaz s početka vakta, u mraku, i oduži s učenjem onoliko koliko ljudi mogu podnijeti, i nemoj im dosađivati, a u ljetnjem periodu, sabah-namaz klanjaj u osvitu zore, jer je noć kratka, i ljudi spavaju, pa im odgodi namaz kako bi mogli da stignu!“ (Pogledaj: Šerhul-Sunneh, el-Begavi, 2/199.; Ahlakun-Nebijji, Asbehani, br.162.; Hiljetul-Evlija’, 8/249.) – a Allah dž.š., najbolje zna!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha – minber.ba