Kada je propisano učiti bismillu?

Pitanje: Navikla sam da prije stupanja u namaz proučim bismillu, kao i prije uzimanja abdesta i gusula, da li je to propisano?

Odgovor: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Bismilla se u namazu uči nakon početnog tekbira, dove i istiaze (euzubillahi), odnosno na početku učenja sure El-Fatiha. Nema smetnje u tome da se bismilla prouči prije početnog tekbira ne smatrajući to sunnetom, međutim, ne treba to redovno činiti, jer u predajama u kojima ashabi, Allah bio zadovoljan njima, opisuju namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne spominje se da je Poslanik prije početnog tekbira učio bismillu.

Što se tiče abdesta, gusula i tejemmuma, propisano je na početku svakog od ovih ibadeta proučiti bismillu i to je mišljenje velike većine islamskih pravnika i ovo mišljenje zastupaju četiri poznata mezheba: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski. (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 1/127, Eš-Šerhul-kebir, Ed-Dirdir, 1/103, Nevevi, El-Medžmu, 1/342, i Behuti Er-Revdul-murbi, 1/157)

Kao dokaz propisanosti učenja bismille na početku uzimanja abdesta navode se brojni hadisi, međutim, ti hadisi imaju slabost u svom lancu prenosilaca. Jedan od takvih hadisa jeste predaja u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onaj ko nema abdesta, a abdesta nema onaj ko pri njemu ne spomene Allahovo ime.” (Ahmed, br. 9408, Ebu Davud, br. 102, Ibn Madža, br. 399) Imam Tirmizi bilježi zadnji dio ovog hadisa i kaže: “U ovom poglavlju postoji još predaja koje prenose Aiša, Ebu Seid, Ebu Hurejra, Sehl b. Sa‘da i Enes, a imam Ahmed b. Hanbel kaže: ‘U ovom poglavlju nije mi poznat niti jedan hadis sa dobrim senedom.’” (Džamiut-Tirmizi, 1/37, br. 25) Hadiski eksperti zaključili su da su slabe sve predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje potvrđuju učenje bismille prilikom uzimanja abdesta, međutim, mnoštvo tih predaja ukazuje na to da taj postupak ima svoje utemeljenje u sunnetu. Rekao je Ibn Salah: “Ovaj je hadis prenesen mnoštvom puteva, u svakom od njih postoji slabost, ali se hadis ne odbacuje, jer spajanjem svih tih puteva hadis se može opisati dobrim.” (Ibn Mulekan, El-Bedrul-munir, 2/90)

Neki učenjaci, poput Nesaija, Ibn Mende, Ibn Huzejme, Darekutnija i Bejhekija (vidjeti: Ibn Mulekan, El-Bedrul-munir, 2/90), kao dokaz uzimaju drugu predaju koja je vjerodostojna, ali nije tako izravna i jasna, a to je predaja od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Skupina ashaba tražila je vodu za abdest, ali je ne nađoše, te Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Ima li neko od vas nešto vode?’ Tada Poslanik stavi svoju ruku u posudu i reče: ‘Abdestite, u ime Allaha (bismillah)!’” Enes dalje govori: “Gledao sam kako voda izlazi između njegovih prstiju sve dok se posljednji od njih nije abdestio.” “Koliko ih je bilo?”, upitaše Enesa, a on reče: “Oko sedamdeset.” Bejheki kaže: “Ovo je najvjerodostojnija predaja o učenju bismille prilikom uzimanja abdesta.” (Es-Sunenul-kubra, br. 194, a hadis bilježe Nesai, br. 78, Ebu Ja‘la, br. 3036, i Ibn Huzejma, br. 144)

O učenju bismille prije uzimanja gusula od džunupluka (stanja nakon spolnog odnosa), imam Nevevi, rahimehullah, kaže: “Kada čovjek hoće uzeti gusul od džunupluka, spomenut će Allahovo ime tako što će izgovoriti: ‘Bismillah’, a dozvoljeno je da doda i ‘Er-Rahmanir-Rahim’, ali da izgovaranjem tih riječi ne namjerava učenje Kur’ana.” (El-Medžmu, 2/181) Ovim imam Nevevi želi naglasiti da se izgovoranjem bismille na početku gusula ne namjerava učenje Kur’ana, jer je u tom stanju zabranjeno učiti Allahov Govor, nego se bismilla izgovara kao zikr i spominjanje Allaha, ne kao kur’anski ajet.

Rezimirajući prethodno, možemo zaključiti da proučiti bismillu prije stupanja u namaz nije zabranjeno, međutim, to nije bila praksa Božijeg Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, i stoga to ne treba redovno činiti, a propisano je učenje bismille na početku abdesta, tejemmuma i gusula.

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić