KADA JE SABUR NEOPHODAN?

Kada razmislimo o Allahovoj milosti i blagodatima kojima je On obasuo Svoje robove, lakše nam je da podnesemo i da se strpimo na nedaći. Nadamo se, još većoj milosti jer znamo da je ova kojom nas je obasuo Svevišnji samo poput kapi vode naspram mora.

Sabur nam je neophodan u mnogim oblastima života:

strpljenje je potrebno u izvršavanju Allahovih naredbi i u ibadetu;
strpljenje je nephodno u čuvanju od harama i činjenja grijeha;
strpljenje je potrebno u prihvatanju Allahovog određenja.

Sve ovo je tako divno sažeto u savjetima koje otac upućuje svome sinu u suri Luqman u 17 ajetu: ”O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od riđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi- dužnost je tako postupiti.”

Strpljivost u naređivanju dobra, a odvraćanju od zla nalaze da to ne tražimo samo od drugih već i da se sami tako vladamo.

Sabur u ibadetu i pokornosti Allahu

Dužnost nam je da budemo strpljivi i ustrajni u obavljanju svih dužnosti koje nam je naš Gospodar naredio. Ta dužnost obuhvata ustrajnost u tome, redovitost ako se radi o namazu npr. iskrenost i prisutnost duha. Rečeno je da je najbolji ibadet onaj koji obavljamo redovno i u kome ustrajemo. Trebamo voditi računa o svojoj iskrenosti i predanosti u ibadetu. Nekima se često dešava da namaz obavljaju redovno ali gotovo mehanički što je rezultat nedovoljno pročišćenog nijjeta zbog koga trebamo obaviti namaz. Između ostalog je bitno da naš ibadet ne izlazi iz okvira poslaničke prakse jer bi to onda bila novotarija.

Sabur u čuvanju od harama i činjenja grijeha

Sabur u ovome se postiže stalnim podsjećanjem na kaznu koja nam slijedi ako učinimo nešto što nije uskladu sa Allahovim zakonom. Slično se postiže i prisutnošću stida od Uzvišenog Allaha jer je On Taj koji nam je dao zdravlje i tijelo a mi taj blagoslov koristimo i trošimo u nepokornosti Njemu. Ova vrsta stida se može povećati učenjem i saznavanjem o našem Gospodaru i Njegovim Uzvišenim imenima i atributima. Ovakva osjećaj stida posjeduju oni plemjenite duše i naravi. Oni su na višem stupnju od onih koji se od zla ustručavaju samo zbog straha od Allaha i Njegove kazne. Vjernik koji se stidi svoga Gospodara stalno ima na umu Njegovu moć i silinu. Vjernik koji Ga se boji često razmišlja samo kako da izbjegne Njegovu kaznu. Obojica imaju snažan iman ali je prvi dostigao stupanj ihsana- a to je da robuješ svome Gospodaru kao da Ga vidiš iako Ga ne vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi.

Razlog zbog kojega se vjernik mora čuvati od grijeha jeste da sačuva svoj iman – iman se smanjuje i povećava u skladu sa našim dobrim ili lošim postupcima. Tako se navodi ovaj hadis i kod Buharija i kod Muslima: ”Ne učini niko blud, a da je u momentu tog čina vjernik, niti iko ukrade, a da je u trenutku krađe vjernik, niti ko pije vino, a da je, dok to čini, vjernik.”

Sabur u iskušenju i poteškoćama

Sabur u iskušenju i u poteškoćama se može postići na više načina:

razmišljanjem o nagradi koja je obećana strpljivima i ustrajnima
Nadanje u obećane nagrade i njihovo očekivanje može osnažiti naše strpljenje. Velika je mudrost u tome što smo obavješteni čemu se možemo nadati ako se strpimo na ovome svijetu. U ljudskoj je prirodi da teži trenutnom zadovoljenju ali razum i zrelost nas upućuju da razmišljamo dublje i imamo u vidu krajnji cilj i ishod ovosvijetskog života što opet jača volju i riješenost da se istrpe nedaće i neugodnosti.

očekivanje olakšanja
Doista, poslije svake teškoće dolazi olakšanje. Sama pomisao na to umanjuje težinu iskušenja i nesreće koja nas ponekad zadesi, a sve to opet jača ustrajnost i strpljenje.

razmišljanje o nebrojenim Allahovim blagodatima
Kada razmislimo o Allahovoj milosti i blagodatima kojima je On obasuo Svoje robove, lakše nam je da podnesemo i da se strpimo na nedaći. Nadamo se, još većoj milosti jer znamo da je ova kojom nas je obasuo Svevišnji samo poput kapi vode naspram mora.

razmišljanje o blagodatima kojima nas je Gospodar počastio prije nego što nas je iskušao
Ako se sjećamo onoga što nam je Gospodar podario ranije, sjetićemo se i Njegove brige o svakom stvorenju. To će nas ojačati i pomoći nam da se strpimo na trenutnoj poteškoći, nadajući se lahkoći.

Autor: Imam Ibn el – Kajjim el – Dževzijje