Kada nestane znanja – pojavit će se smutnje

Vidljivo je i očito da nas iz dana u dan, opterećuju stvari i dešavanja, događaji s kojima se ne možemo adekvatno nositi, na koje nemamo valjane odgovore i rješenja. Danas su to, recimo, situacije da ljudi koji nisu kompetentni za određene poslove i zadatke određuju i usmjeravaju one koji znaju više od njih – ili situacije da ljudi sumnjivog morala drže predavanja i pridike kako se trebamo ponašati, a da uopće ne uzimaju u obzir svoje ponašanje ili svoju prošlost. Ili pak, situacije da ljudi od kojih se očekuje da se odrede i da podignu svoj glas protiv određenih negativnih pojava ostaju nijemi i bez komentara na sve što nam se događa, na sve što nas snalazi i na sve što nas pogađa.

Islam nas uči da svako treba da nosi svoje breme, svako treba da se trudi i dā svoj maksimum na poslu i zadatku koji obavlja, svako treba da dā svoj doprinos na polju i oblasti za koju je zadužen i odgovoran. Posebno su zaduženi oni koji znaju, oni koje je Allah, dž.š., obdario znanjem i mudrošću, jer nas On u Kur᾿anu upozorava – Nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju! (Az-Zumar, 9.) Zato oni koji znaju, svoje znanje i umijeće treba da prenose na druge, a ne da svoje znanje koriste samo za vlastitu dobrobit i promociju. Najbolja potvrda učenosti je da primijeniš naučeno i da poučiš drugog znanju koje ti je dragi Bog podario, jer ćeš i na taj način doprinijeti svojoj zajednici i svom društvu!

Muhammed, a.s., često je molio Allaha, dž.š., da ga sačuva znanja od kojeg koristi nema. Često je učio dovu: Allahu, utječem Ti se od srca koje nije skrušeno, od dove koja neće biti primljena, od duše koja se ne može zasititi i od znanja od kojeg koristi nema. (Tirmizi)

Zar nismo svjesni činjenice da nije dobro u onome što čuvamo samo za sebe?! Naše dobro je u onom što damo i podijelimo s drugima. Ono što udijelite drugima u vašu je korist…(Al-Baqara, 272.)

Zbog našeg neodgovornog odnosa prema blagodati znanja, i zbog šutnje učenih, doći ćemo u situaciju da će neznalice odlučivati o nama, to jest, doći ćemo u situaciju na koju nas upozorava Muhammed, s.a.v.s., kada kaže: Allah neće uzeti znanje tako što će ga otrgnuti od ljudi, već će znanja nestati tako što će On uzeti učenjake. A kada ne ostavi više nijednog učenjaka, ljudi će sebi za vođe uzimati neznalice i te će neznalice biti pitane, pa će bez znanja davati odgovore. Tako će, bivajući i sami u zabludi i druge u zabludu odvesti. (Muslim)

Kakve su posljedice i šta će se desiti ako dođe do nestanka istinskog znanja i ako se namnože nadriučenjaci i samozvani naučnici?

Poslanik nam daje odgovor u slijedećem hadisu: Kada se vrijeme primakne svome isteku (na Ovom svijetu), nestat će znanja, pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umožit će se herdž. A šta je to herdž? – upitali su. Ubistva – odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s.. (Muslim)

Zar nam se nakon ovoga, ne nameće misao da je vrijeme koje Poslanik opisuje u hadisu slično sadašnjem vremenu, slično ovom našem vremenu? Zar nemamo sve više diploma i titula, a sve manje istinskog znanja? Zar se ne otvara sve više univerziteta i fakulteta na kojima se bez velikog znanja i truda lahko dolazi do diplome, kroz koje je dovoljno prošetati i tako steći razna zvanja?! Zar nam se onda s razlogom ne dešavaju situacije da ekonomska kretanja i strategije osmišljavaju oni koji umjesto da nas vode naprijed – oni nas vraćaju korak, dva, ili više koraka unazad? Ili da nas pregovori i dogovori koje postignu pojedini menadžeri koštaju više nego realizacija čitavih projekata u drugim zemljama? Ili da dogovori koje najavljuju kao historijske – već nakon nekoliko mjeseci bivaju stavljeni u arhivu i ostaju samo mrtvo slovo na papiru?

Ponovit ću poruku Muhammedovog, a.s., hadisa: Kada nestane znanja pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umnožiće se ubistva.

Zar ne primjećujemo da se povećava broj ljudi koji žele da ubace smutnju i nepovjerenje među nama? Zar nije očito da oni koji mogu pomoći druge, oni čija bi ruka trebala biti gornja, samo zbog škrtosti to ne čine, samo zbog škrtosti donju ruku – ruku onih koji pomoć traže, ostavljaju praznom. Zar isto tako, nismo ozbiljno zabrinuti nad činjenicom, odnosno podacima da se broj ubistava i samoubistava iz dana u dan povećava?

Draga braćo!

Iz citiranih hadisa možemo zaključiti da Allahov Poslanik, s.a.v.s, nastanak i širenje brojnih negativnih pojava i harama, koji su predznaci i počeci uništenja i nestanka jedne zajednice, jednog naroda, vezuje za pojavu nestajanja i gubitka znanja. Poslanik nas, također, upozorava da zauzmemo pravilan odnos prema nauci i učenjacima, odnosno da ne dopustimo da nas vode neznalice koje nas u zabludu mogu odvesti.

Prema jednoj mudrosti četiri su vrste alima, četiri su vrste učenjaka:

Čovjek koji zna i zna da zna, tj. svjestan je svoga znanja. To je pravi učenjak i njega se držite!
Čovjek koji zna, ali ne zna da zna – nije svjestan svoga znanja. On je uspavan, pa ga probudite!
Čovjek koji ne zna i zna da ne zna – svjestan je svoga neznanja. Takvom je potrebna uputa, pa ga uputite – pomozite mu.
Čovjek koji ne zna, a misli da zna. To je prava neznalica, njega se klonite!

Zato je na nama, da njegujemo pravilan odnos prema znanju, da učimo i poučavamo druge korisnom znanju, da unaprjeđujemo i prenosimo znanje na mlađe, da poštujemo učene – one koji zbog svoje prakse i riječi zavrjeđuju i zaslužuju naše uvažavanje i poštovanje, a koji su dužni – da se spram sadašnjih i budućih pitanja i događaja odrede i preporuče nam, polazeći od svog znanja i iskustva, kako da se postavimo i nosimo sa pojavama koje nam vrijeme donosi.

Dragi Allahu, povećaj nam znanje, pomozi nas da budemo od onih koji znaju i čije će znanje nama i drugima od koristi biti! Smiluj nam se, oprosti nam grijehe, podari nam dobro i na Ovom i na Budućem svijetu! Amin!

Mr. hfz. Mesnur ef. Malkić,