KAKO JE IZGLEDAO RAMAZAN U KRAJINI, SJEVERNOJ BOSNI I SARAJEVU 1913. GODINE?

J.D.

FELJTON – RAMAZAN

Za vrijeme ramazana život muslimana se mijenja u potpunosti. Dan postaje noć, a noć dan. U današnje vrijeme to bi značilo da u sedam sati, kada se ispali prvi hitac iz pištolja, počinje vrijeme za iftar – prvi obrok. Svi oni koji drže do tradicije i starih običaja provode cijelu noć u ugodnom razgovoru. U kafanama su takve večeri posebno vesele, narod se okupi oko nekog narodnog pjevača, koji uz pratnju tamburica ili gusle recituje neku epsku poeziju iz vremena muslimanskih heroja. Pošto muslimanska epska poezija sadrži po hiljadu ili čak nekoliko hiljada strofa, pjevač može cijelu noć ispuniti recitovanjem samo jedne pjesme i tako svoje slušaoce držati u stalnoj neizvjesnosti. Pri tome se naravno naprave kraće ili duže pauze za jelo i piće.

Ovo provođenje noći za vrijeme ramazana u društvu narodnog pjevača bilo je posebno često kako u Krajini tako i u cijeloj sjevernoj Bosni. Ali pošto takvi narodni pjevači s vremenom postaju sve rjeđi, a i sam narod je pod uticajem modernog vremena i daleko od narodnih pjesama, ovaj ramazanski običaj je na izumiranju. Drugi obrok, zapravo ručak uzima se između jedan i dva sata ujutro. Oni koji rade po danu koriste ovo vrijeme između prvog i drugog obroka uglavnom za spavanje. Poslije drugog obroka ili se ide spavati, ili se obavlja zadnja molitva u džamiji. Onaj ko nije spavao cijelu noć odlazi oko zore na počinak, koji traje i do kasnog poslije podneva. Kao što je rečeno, oni koji po danu obavljaju svoje obaveze odmaraju između dva obroka, a nakon drugog jela odlaze na počinak i ustaju opet oko deset ili jedanaest sati prije podne. Ova se pojava može i danas još primjetiti kod mnogih trgovaca u Sarajevu, koji oko podneva otvaraju svoje prodavnice i drže ih otvorene do deset ili jedanaest sati navečer. Također i opštinski uredi skraćuju svoje radno vrijeme i rade samo poslije podne. Posebnu radost ramazan predstavlja djeci, kojoj je u ovo vrijeme dozvoljen da se i navečer igraju i zabavljaju po ulicama. Tokom ramazana se u popodnevnim satima održavaju molitve u džamijama. U ovim prilikama često dolaze i propovjedači iz Turske i Arabije, takozvani “sejahi”. Sejahije su vrlo poštovani od strane naroda.

Pošto uglavnom žive bez ikakvih primanja, članovi vjerskih zajednica u kojim propovjedaju ih pozivaju svojim kućama na jelo. Pred kraj vremena ramazana vjernici organizuju sakupljanje novčanih priloga za sejahije, koji im se uručuju kao honorar za propovjedi. Nekad su ovi putujući propovjedači dolazili u velikom broju u Bosnu, ali sa godinama postaju sve rjeđi. Treba još spomenuti da se na kraju ramazanskog posta daju pokloni siromašnima, takozvani “sadakai fitr”. Ova dužnost spada samo onim muslimanima kojima nakon podmirenih kućnih potrepština od prihoda preostane 800 groša. Nakon ramazana slijedi Bajram na koji svaki musliman treba otiši pješke na molitvu u džamiju i pri tome siromašnima darovati hranu i čestitati Bajram svojim sugrađanima.

Bosnische Post, Sarajevo, 30.08.1913, XXX, 200.

Izvor: D. Tomašević (2014.) Bajram ide… Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza