Kako pametno živjeti i iskoristiti slobodu

A zatim će nastupiti “sedam teških i nerodnih godina”…

Sloboda je velika blagodat za čovjeka. Imati slobodu vjere, govora, kretanja, mišljenja i druge slobode bez kojih ne možemo zamisliti normalan ljudski život, neizmjerna je Allahova blagodat, čiju veličinu i vrijednost znaju samo oni kojima je sloboda bila uskraćena ili zabranjena.

Sloboda i sigurnost nikada ne traju vječno i neograničeno, kao i sve druge blagodati koje uživamo. Zato kada nam se ukaže sloboda, kao što nam se ukazala nakon zadnjeg rata, u kojem smo se i borili za slobodu, trebamo je koristiti pametno, mudro i nepretjerano, jer čovjek u svemu može pretjerati, pa i u uživanju i korištenju slobode. Sloboda se, kao i svaka druga blagodat, može izgubiti i nestati, a to se može desiti ako je ne koristimo racionalno, svrsishodno i na pravi način.

Činjenica je da neki pojedinci i grupe slobodu, a prije svega slobodu vjere i da‘ve, koriste nepromišljeno, prekomjerno i neumjereno, tako što svojim postupcima, izjavama, nastupima, govorom i ponašanjem daju povoda mračnim silama, bezbožnicima i din-dušmanima da se pobune protiv vjere, pokušavajući nam tu slobodu vjere ograničiti ili čak i uskratiti, što bi jedva čekali, samo im treba dovoljno razloga i povoda. Muslimani u Bosni i regionu nisu toliko jaki i moćni da se mogu suprotstaviti svim mračnim silama i svakovrsnim din-dušmanima koji ih okružuju, kako domaćim, tako i stranim, a koji žele da utrnu Allahovo svjetlo.

Stoga je veoma bitno da slobodu koju uživamo koristimo pametno, umjereno i mudro kako bi nam duže potrajala, ali sigurno je da neće vječno trajati, međutim, od nas samih uveliko zavisi koliko će potrajati.

Stanje mira i slobode stanje je blagostanja i rahatluka koje oni pametni maksimalno iskorištavaju, kao što je Jusuf, alejhis-selam, iskoristio sedam rodnih i blagodarnih godina, jer je sigurno znao da nakon njih dolazi sedam teških i nerodnih godina. Koliko ćemo moći izdržati i podnijeti teške godine i iskušenja koja sa sobom donose, mnogo zavisi i od toga koliko smo se za njih pripremili i ojačali u stanju blagostanja i slobode.

Uzvišeni Allah s vremena na vrijeme iskušava Svoje robove “teškim godinama” koje mogu potrajati koliko On želi, kako bi iz tih iskušenja izašli što jači i duhovno pročišćeniji, sa više iskustva i znanja. Ta iskušenja mogu biti i u vidu ograničavanja ili uskraćivanja sloboda, a posebno slobode vjeroispovijesti i slobode govora o vjeri. Zato u ovom vremenu u kojem još uživamo slobodu trebamo ojačati svoju vjeru, vjerske institucije i ustanove, duhovno izgraditi i ojačati pojedinca, kako bismo kao zajednica muslimana bili dovoljno jaki i jedinstveni da prebrodimo i preživimo “teške i nerodne godine” koje nas čekaju u budućnosti.

Nama nije poznato šta naši dušmani danonoćno spremaju, planiraju i spletkare kako bi naudili islamu i muslimanima na ovim prostorima. Kao jedan slikovit primjer kako se mir i sloboda mogu veoma dobro iskoristiti za jačanje islama i muslimana možemo navesti primjer Ugovora na Hudejbiji koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potpisao sa kurejševićkim mušricima. Na prvi pogled ugovor je bio štetan za muslimane, u šta su neki ashabi bili ubijeđeni, pa su to i spomenuli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, u suštini to nije bilo tako. Naprotiv, ovaj mir i primirje donijeli su veliku korist širenju islama i svakojakom jačanju muslimana. Prema ovom ugovoru, muslimani su slobodno mogli da se kreću i obilaze plemena i pozivaju njihove pripadnike u islam. Tako se nakon vrlo kratkog vremena broj muslimana umnogostručio. Prilikom potpisivanja Ugovora na Hudejbiji broj muslimana iznosio je hiljadu i četiri stotine, a dvije godine nakon toga, prilikom oslobođenja Meke, bilo ih je oko deset hiljada. Zato se u Kur’anu ovaj Ugovor na Hudejbiji naziva “jasnom pobjedom”. Uzvišeni kaže: “Mi ćemo ti dati jasnu pobjedu.” (El-Feth, 1) Ovdje se pod “jasnom pobjedom” misli na priliku za širenje islama, jer nakon tog događaja, ljudi su masovno i u skupinama prihvatali islam.

Tako i mi muslimani Bošnjaci trebamo naučiti lekcije iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života i stanje mira i slobode iskoristiti da što više ojačamo svoju vjeru i ujedinimo muslimane. Činjenica je da se nakon rata, u stanju mira, mnogo veći broj “odlutalih muslimana” vratio svojoj vjeri i iskreno je prigrlio, a naročito omladina, koja je upravo naša nada i garancija opstanka islama i muslimana na ovim prostorima.

Prezentirati islam i pozivati njegovim vrijednostima u stanju mira i okrilju ljudskih sloboda, a naročito slobode govora, vjere i dijaloga, mudro i lijepom riječju, sigurno će ostaviti mnogo jači trag i efekat na one koje pozivamo, nego što će ostaviti u vremenu u kojem vladaju sukobi, napeti odnosi, netrpeljivost i mržnja. To je zato što je istina sa svojom snagom i jasnoćom nenadmašiva i neodoljiva, ako se lijepo predoči, u odgovarajuće vrijeme i na odgovarajućem mjestu, da onaj ko govori o islamu dobro poznaje ono čemu poziva i da razumije glavne ciljeve i intencije islama. Tada će, uz Allahovu pomoć, rezultati biti fantastični.

Prema tome, mi muslimani u Bosni i Hercegovini i šire, moramo znati pametno iskoristiti slobodu koju nam je Uzvišeni Allah podario iz Svoje neizmjerne dobrote i zbog žrtava i prolivene krvi koju muslimani Bošnjaci proliše za svoju vjeru i svoj toprak. Moramo, prije svega, zbiti svoje redove, zajednički raditi za dobrobit vjere i naroda, a razlike i nesuglasice postepeno i mudro rješavati u duhu tolerancije i širine našeg islama.

Ovu neizmjernu blagodat mira i slobode trebamo iskoristiti da što više našu omladinu, prije svih, ali i one starije, vratimo našoj vjeri i tradiciji, kako bismo ih obrazovali i odgojili da bi snagom vjere bili u stanju očuvati vjeru, narod i domovinu, kada dođu “teške i gladne godine”. Slobodu koju živimo trebamo iskoristiti za kvalitetne i strateške projekte za Bošnjake muslimane, koji će biti od dugoročne koristi i na kojima će buduće generacije graditi nove projekte, a ne da svaka nova generacija mora kretati od nule i iznova.

Minber.ba