Kako povratiti povjerenje u supruga?

Žene obično pogriješe kod prve stepenice – često mu spominju ono što je uradio ili je, po njihovoj procjeni, htio da uradi – dakle da je prevari. Malo malo, pa ga bocnu, podsjete, „nabiju na nos.“ Mislim da je to greška. To treba shvatiti kao glupost koju treba daleko iza leđa baciti, zakopati i ne vraćati joj se, ne oživljavati je.

Žene obično pogriješe i na drugoj stepenici – sjećaju se i vrte u mislima taj nemili događaj. Preispituju sebe, njega, okolnosti, i najviše nju. Analiziraju je. Šta ona ima, a ja nemam? Šta je našao kod nje? Zašto? Kako? – i grdno vrijeme, a i živce potroše uzalud.

Žene pogriješe i na trećoj stepenici i spotaknu se o uhođenje, špijuniranje… To puhanje za vratom dodatno zna opterećivati oboje. Unositi napetost, grč u odnosima koji vape za relaksiranjem. Opet bespotrebno. Onaj ko nijeti prevariti, prevarit će a da ne ostavi nikakvog traga. Naročito kada je alarm upaljen, kada vi već nešto osjećate i primjećujete.

Jednom sam zapisala: Tako što ćete uhoditi, kritikovati, često ukazivati na loše osobine i navike, prekorijevati za učinjeno, zamjerati, često tražiti objašnjenja, govoriti šta treba da radi, a šta vas od onog što radi nervira, puno očekivati a u tom smetnuti s uma šta vi trebate dati i pružiti, prisjećati se samo dobrih stvari koje ste za tu osobu učinili, hvaliti druge s prikrivenim šapatom “a ne kao ti!”- je način kako da efektno i možda dugotrajno izgubite i ljubav rođenog djeteta, a kamo li supružnika. Ako vam u bilo kojoj vrsti ljubavi ne ide dobro, razmislite da li krivite pravu osobu za to. Ljubav ne krivi. Zato se i zove ljubav.

Šta učiniti?
Raditi na bliskosti, nježnosti, toplini.
Ne spominjati druge žene, ne hvaliti ih. Jednom sam se vozila u autu sa jednim mladim bračnim parom. Od prije sam znala da su imali problem i da su bili na ivici razvoda, jer je supruga saznala da je muž planirao oženiti preko nje još jednu, ali je iz nekih razloga odustao. To ju je jako povrijedilo. Međutim, mi se vozimo, ja sjedim pozadi, on vozi, ona pored njega. Nailazimo ulicom na djevojku i supruga kaže: „Eeee evo je ona! Sjećaš se? Bila je na onom takmičenju! Kako je slatka. Vidjeli smo je jednom u onom butiku.“ On šuti, klima glavom. Meni zasmeta njeno oduševljenje. Umalo nisam rekla: „Izvini, Bogati, je li mu je ti to „nabacuješ“ što je toliko hvališ!“

Poslanik, a.s., je ženi zabranio da opisuje drugu ženu tj.njenu ljepotu i kvalitete svom mužu, Bože dragi što li? Baš me čudi!

Drugo, budite filter između onog što dolazi i ulazi u vašu porodicu. Pregrada, sito kroz koje sve prolazi, koje selektuje šta će porodica čuti ili vidjeti. Kada bi mojoj nani došla neka žena i ispričala kako je ta i ta žena ili čovjek učinio nešto nemoralno, nana bi je prekinula: „Ne pominji to u roblje!“ i zatvorila bi joj usta. Dakle, ne spominji to u mojoj porodici. Ne želim da moja porodica sluša te bljuvotine, te niske radnje. Ne želim da dopire to do njih. Čuvam ih za čistoću!

U porodici pričaj o tome kako tvoja prijateljica ima divan brak, divnog muža koji je pazi, kako su sretni, ispunjeni, napredni, uspješni, a nemoj pričati da je ta i ta prevarila muža ili muž nju, iščuđavati se i „davati ideju“ svojim ukućanima, tamo negdje u malom mozgiću, da to i ne bi bilo tako loše uraditi. „Što kad mogu svi? Što ne bih ja? Vidiš svi to rade. To je normalno.“

Budi mudra. Pametni smo svi dovoljno.

SSabri