Kako smo brak – instituciju ljubavi, smiraja i samilosti, pretvorili u gubilište

Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U predaji dolazi da se naš praotac, Adem, a.s., jedne noći kasno vratio kući, a kada je ušao u kuću, supruga Hava ga je odmah dočekala sa pitanjem: ”Gdje si bio?” Odgovorio je: ”Imao sam nekog posla.” Zatim je uslijedilo Ademovo kontra pitanje: ”A zašto to pitaš? Da se možda ne bojiš neke druge Have, iako znaš da Allah, za mene, nije stvorio na Zemlji nijednu ženu osim tebe?”

Hava se pretvarala da ju je ubijedio odgovorom, a kada je on utonuo u san, ona se primakla i počela je nježno dodirivati Ademova rebra. (Znala je da je Allah stvorio ženu od Ademovog rebra, pa kao da je željela provjeriti jesu li ostāla Ademova rebra na svom mjestu).

Allah te blagoslovio, Ademe! Šta bi tek rekao da vidiš svoje potomke koji su brak kao instituciju ljubavi, smiraja i samilosti pretvorili u pravo borilište, sukob, uhođenje i špijuniranje, osim onih kojima se Allah smilovao.

Hava je stvorena od tvog rebra dok si ti bio u dubokom snu, pa kada si se probudio, čim si je ugledao zavolio si je i obradovao joj se. Poslije tebe, došle su generacije tvojih potomaka koje se prema ženama ne ponašaju onako kako si se ti ponašao prema Havi, već kada nekome od njih supruga sa kojom je život proživio, kaže: ”Zašto se ne ophodiš lijepo i korektno prema meni, a sa tobom sam provela četrdeset godina u braku?” On joj cinično odgovori: ”Tako ti Allaha, možeš li se, osim toga, sjetiti ijednog drugog mog grijeha?!”

Allah te blagoslovio, Ademe! Šta bi rekao da možeš vidjeti neke tvoje sinove (potomke) kako vrijeme provode u traženju (seksualnog) užitka, nazivajući ga raznim imenima da bi ga šerijatski opravdali, iako su njihovi postupci često puta haram ili su na granici dozvoljenog, a zatim ih vidiš kako strahuju da ne bi bili dovedeni u iskušenje sa svojim vlastitim, čestitim i čistim suprugama, pa onda vrše istragu i provjeravaju njiihove papire, pisma, mobitele i njihovu prošlost. Zaklinju ih svim svetinjama i prijete razvodom braka da im kažu istinu i da ih obavijeste o svojim bivšim vezama. Oni zapadaju u takva stanja da, ako im supruge slažu oni im vjeruju, a ako istinu kažu oni ih u laž utjeruju.

Allah te blagoslovio, Ademe! Šta bi rekao da možeš vidjeti neke svoje kćeri (ženske potomke) kako su bračni život pretvorile u konstantne zahtjeve, ljutnju, kritikovanje i potpuno zanemarivanje psihološkog stanja njihovih muževa usljed finansijske i zdravstvene krize i tuge koju zbog toga osjećaju. I pored teškog stanja i kriza, oni ne primjećuju kod svojih žena osjećaj empatije, brige i saosjećanja. Umjesto toga, one se često ljute i zapostavljaju svoje muževe, i u njihovim vokabularima ne možeš pronaći blagu, umirujuću riječ ili izvinjenje, kao da je jezik kojim govore steriliziran, a osjećanja presušila i umrla.

Kao da je njihov bračni dom sagrađen od slame i perja, pa mu ne šteti ako propadne, ako se sruši, ako padnu neki njegovi zidovi, ili pak ako mu fali vode, zraka i svjetla.

Zar ćete dozvoliti da kuća koju ste zajedno gradili, u vezi koje ste zajednički ugovor sklopili, u kojoj je izniklo drveće i raznovrsno mirisno cvijeće, bude tako lahko srušena i da se pretvori u prah, nakon što je bila prekrasna i skupocjena građevina?

Zar ljudske duše, uistinu, ne mogu podnijeti neke nedostatke i propuste bračnog druga, koji će se neminovno događati, namjerno ili nenamjerno. I da se ne dese drugi propusti i greške osim onih koji su vezani za ljudsku prirodu, karakter i odgoj koji ponekad ne pomažu, ili pak propusti zbog ljudske nemogućnosti da izvrši neku svoju obavezu, dovoljno je.

Stoga, zapamtimo ove mudre riječi koje je odgovorni i brižni muž, Ebu Derda, r.a., uputio svojoj supruzi: ”Kad se naljutim, budi zadovoljna sa mnom, a kada se naljutiš, bit ću zadovoljan s tobom. Ne bude li tako, brzo ćemo se razići.”

I kada vagaš vrijednost sebe i svoje supruge, nemoj svojim palcem pritiskati tas vage, već pusti vagu neka sama otkrije pravu istinu.

Saff.ba