Kako spriječiti loše mišljenje?

Loše mišljenje, jedna od prepreka na putu ka Džennetu, prelazi se i spriječava na slijedeći način:

Prvo: primjenom ispravnog, šerijatom definisanog, načina donošenja suda o drugima, koji se bazira na tri principa:

a) Prihvatanje vanjskih i vidljivih djela i prepuštanje skrivenog Uzvišenom Allahu. Vjera nam nalaže da prihvatimo vidljivo a da skriveno ostavimo da se rješava između svakog od nas i njegovog Gospodara, čak i u situacijama kada postoje indicije da se skriveno razlikuje od javnog. Na to upućuje događaj sa Usamom bin Zejd, radijallahu anhuma, koji se zbio za vrijeme jednog vojnog pohoda. Kaže Usame: “Sustigao sam jednog od neprijatelja te on izgovori šehadet, međutim, ja sam ga probio mačem. Kasnije mi je to probudilo sumnju pa sam ispričao Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, šta se desilo, a on me upita: “Rekao je la ilahe illallah pa si ga ubio!?” Rekao sam: “Allahov poslaniče, to je rekao iz straha pred mačem!” Na to Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, reče: “A što nisi otvorio njegovo srce pa da znaš da li je rekao zbog toga ili ne!” Zatim je to toliko ponavljao da sam poželio da sam tek tog dana prihvatio islam. (Buharija, br. 4269 i Muslim, br. 287)
b) Oslanjanje na ispravan dokaz i provjeren argument. Čitajući Allahovu knjigu naći ćemo brojne ajete kroz koje se ističe važnost dokaza, od kojih su Allahove riječi:”Ti reci: “Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!” (El-Bekara, 111) “Zašto nisu četvoricu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci.” (En-Nur, 13) Također se ističe važnost provjere dokaza i vijesti. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6)
c) Riječi i postupke drugih muslimana, ako je ikako moguće potrebno je protumačiti na najljepši način. Bilježi Bejheki da su ashabi, radijallahu anhum, govorili: “Nikako ne misli o riječi koju izgovori čovjek musliman loše ako se o njoj može lijepo misliti!” (Šuabul-iman, br. 7992)

Drugo: nezapadanje u sumnjiva djela i griješenje a naručito javno, jer onaj ko čini grijehe pronevjerio je emanet i nije Allahu zahvalan, pa je prirodno da ljudi prema njemu budu oprezni i da o njemu loše misle. Grijeh biva veći i teži ako se čini javno! Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu aljhi ve sellem: “Svim mojim sljedbenicima će biti oprošteno osim onima koji javno čine grijehe, a vid javnog činjenja grijeha je da čovjek noću uradi djelo te osvane, a Allah ga prikrio, međutim, on govori: hej ti, sinoć sam uradio to i to. Zanoćio je a Allah ga prikriva da bi osvanuo i otkrio Allahov zastor!” (Buharija, br. 6069 i Muslim, br. 7676)

Treće: pridržavanje islamskih adaba u društvu od kojih je izbjegavanje sašaptavanja na nedozvoljen način. Reko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada vas budu trojica neka se dvojica ne sašaptavaju izbjegavajući trećeg, sve dok se ne pomiješate sa svijetom, jer će ga to rastužiti!” (Buharija, br. 6290 i Muslim, br. 5825)

Četvrto: osoba koja primijeti da bi drugi o njoj mogao loše pomisliti dužna je pojasniti o čemu se radi i spriječiti da se o njoj loše misli. Jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se vraćao iz mesdžida sa svojom suprugom Safijom, radijallahu anha, te kada primjeti dvojicu ensarija kako, nakon što su ga vidjeli, ubrzaše korak, povika: “Stanite! Ovo je Safija, kćerka Hujejja!” Njih dvojica rekoše: Subhanallah! A Poslanik im reče: “Doista šejtan kruži čovjekom kao što kruži krv, pa sam se pobojao da u vaše duše ne ubaci sumnju!”(Buharija, br. 2038 i Muslim, br. 5808)

Uzvišenog Allaha molimo da očisti naša prsa od loših misli prema Njemu i Njegovim iskrenim robovima. Molimo Ga da nas učini od onih o kojima je kazao da u svojim dovama govore: “I ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” (El-Hašr,10) Amin!

Preporod, Hakija Kanurić