Kakve smo mi duše jadne i male, mi samo želimo da nas ljudi hvale

Imam Buhari u svom poznatom djelu “El-Edebu-l-mufred” navodi izjavu ‘Adijja b. Eta’e, u kojoj kaže:
“Kada bi neko od Vjerovjesnikovih, s.a.v.as, drugova bio pohvaljen, kazao bi: “Gospodaru, nemoj me kazniti zbog onoga što oni govore i oprosti mi ono što oni ne znaju!” (Predaja je vjerodostojna i bilježi je i Ebu Davud u “Sunenu”)

Gdje smo mi u svemu ovome?!

Ashabi se plašili ljudske pohvale, bojeći se da ih ne zahvati ponos, slava i narcisoidnost, a mi se trudimo da izazovemo što više pohvala, koje će biti iskazane, po mogučnosti, javno, pred TV-kamerama i na društvenim mrežama!

Mi jesmo nadmašili prve generacije u nauci, tehnici i brojnim formalnim informacijama, ali u odgoju, karakteru, svijesti, savjesti i samoobračunu nismo im ni do koljena!

Konačno moramo početi odgajati sebe, kako bi se bar malo približili tim kolosima imana, svijesti i karaktera!
Ne zaboravimo: Allah vrednuje samo naša iskreno poduzeta i realizirana djela!
Sve ostalo je šuplja priča, bespotrebno zavaravanje i šejtanovo došaptavanje!!!