Ko je musliman?

Riječ “musliman” znači onaj koji se pokorava Božijoj volji. Prvi princip islama poznat je kao šehadet (svjedočenje vjere), a glasi: “Ne postoji niko dostojan obožavanja osim Allaha (Boga) i Muhamed je posljednji Božiji poslanik”. U širem smislu, svatko tko se voljno pokorava Božjoj volji je musliman. Dakle, svi poslanici koji su prethodili Poslaniku Muhamedu, sallallahu alejhi ve sellem, smatraju se muslimanima.

Ne može se suditi o islamu gledajući pojedince koji imaju muslimansko ime, ali u svojim postupcima oni ne žive niti se ponašaju kao muslimani. Muslimani su obični ljudi kao i drugi ljudi; među njima su i dobri i loši. Oni nisu nepogrešiva stvorenja i stoga griješe.

Kada spominjemo karakteristike muslimana, ne pretpostavljamo da svi muslimani imaju te karakteristike, već samo oni koji slijede – u skladu sa svojim mogućnostima – učenja islama.

Stoga možemo sažeti karakteristike muslimana na ovaj način:

Musliman je istinoljubiv, a ne nepošten
On je skroman i nije arogantan
On je umjeren
On je pošten, nije korumpiran
On je tih, nije hvalisav
On je pun ljubavi i brižan je prema drugima, a ne zanemaruje
Pažljiv je i suosjećajan, nije oštar niti grub
Pristojan je i uslužan, ne vrijeđa i poštuje ljude
On je velikodušan i dobrotvoran, a ne sebičan i škrt
Promišljen je u govoru, nije sklon psovkama i prostačenju
On je zahvalan na onome što ima, a nije nezahvalan
On je veseo i prijatan, nije razdražljiv i tmuran
On je pristojan, a ne bezobrazan
On je iskren i otvoren, a ne licemjeran ili nametljiv
On je optimističan i pun nade, a ne ciničan ili pesimističan
On je samouvjeren i čvrst u vjeri
On je duhovno orijentiran, a ne materijalistički
Uvijek ima vjeru u Božju milost, ne prepušta se očajavanju
On je marljiv i pažljiv, nije nemaran neodgovoran
On je zahvalan Bogu i ne zanemaruje blagodati koje ima, ne zavidi drugima
Osobnost muslimana je uravnotežena. On posvećuje pažnju potrebama svog tijela i svom vanjskom izgledu, ali ne dopuštajući da ga to odvrati od njegovanja njegovih unutarnjih karakteristika, kako i dolikuje čovjeku kojega je Bog počastio i podredio za njegovu dobrobit sve što je na nebu i zemlji. Musliman se također bavi onim što će formirati zdrav intelektualni razvoj i način razmišljanja, tako da razumije prirodu i bit stvari. Ne zaboravlja da čovjek nije samo sastavljen od tijela i uma, već posjeduje i dušu i duh, te osjeća čežnju za višim stvarima zbog čega se uzdiže iznad ovog materijalističkog života. Stoga musliman svom duhovnom razvoju posvećuje jednako (ili više) pozornosti kao i svom tjelesnom i intelektualnom razvoju.

U svojim društvenim odnosima sa svim ljudima, on je dobrog ponašanja, plemenit, karakteriziraju ga stavovi koje islam potiče. Ovo je jasna, lijepa slika muslimana čiju je osobnost formirao islam i čije su srce, um i duša ispunjeni težnjom da čine ono čime je Allah zadovoljan.

Razvoj društva ne mjeri se samo njegovim znanstvenim dostignućima i materijalnim izumima. Postoji još jedan, važniji standard kojim se mjeri društvo. To je prevladavanje ljudskih vrijednosti kao što su ljubav, empatija, altruizam, požrtvovnost, ispravnost i čistoća misli, ponašanja i ophođenja s drugima.

Ako su pojedinci temelj društva, onda ispravno vođena društva obraćaju pažnju na ljudski razvoj i pospješuju pozitivne, konstruktivne aspekte dok nastoje eliminirati zle, destruktivne motive, tako da će pojedinac postati uzoran građanin. Iz grupa takvih uzornih građana nastaju jaka, zdrava, pravedna društva.

Izvor: www.islamweb.net
Izvor:n-um.com