Koje je vrijeme kada se dove primaju?

Stvari radi kojih dova, uz Božiju pomoć, biva primljena:

– prisustvo srca (prisebnost) pri učenju;

– potpuna koncentracija na ono što se traži;

– učenje u jednom od šest vremena kada se dove primaju (posljednja trećina noći; prilikom učenja ezana; između ezana i ikameta: iza dnevnih namaza; prilikom uspinjanja imama na minber pred džumu namaz pa dok se ne završi s klanjanjem i posljednji momenti iza ikindije – namaza tog dana);

– skrušenost u srcu;

– poniznost pred Gospodarem, blagost, strahopoštovanje;

– kada se vjernik okrene prema Kibli;

– dizanje ruku Allahu;

– počinjanje sa hamdom – hvalom i zahvalom Allahu;

– salavat (blagoslov) na Muhammeda, Njegovog roba i Pos­lanika

– prije same želje se treba pokajali i tražiti oprost, a potom se obratiti Allahu;

– dovu treba uporno i neumorno učiti, na lijep i laskav način;

– obraćati se s nadom i strahom;

– pozivati se na Njegova uzvišena imena i sifate (atribute);

– prije dove milostinju udijeliti;

– truditi se da se uče dove za koje je Poslanik i rekao da će biti primljene i koje sadrže najveće Allahovo ime.

Ove dove su sadržane u hadiskim zbirkama, a navest ćemo neke:

– U Sunenima i Ibn Hibbanovom Sahihu se navodi hadis ‘Abdullaha b. Burejdea koji preko svoga oca prenosi da je Poslanik, a.s., čuo jednog čovjeka kako govori: “Gospo­daru moj, ja zaista svjedočim da si Ti (jedini) Bog osim koga drugog Boga nema; jedan, Koji je utočište svemu. Koji nije rodio i rođen nije i Kome ništa ravno nije”, pa reče: “Ovaj čovjek je započeo dovu imenom zbog kojeg se želje ostvaruju i dove primaju”. U jednoj verziji se kaže: “‘Započeo si dovu najvećim Allahovim imenom”.

– U Sunenima i kod Ibn Hibbana nalazimo hadis Enesa b. Malika kako je jedne prilike sjedio sa Poslanikom, a.s., u bli­zini čovjeka koji je klanjao. Nakon namaza taj čovjek poče učiti dovu: “Gospodaru moj, Tebi pripada sva hvala! Nema Boga osim Tebe! Ti se o svemu brineš; stvorio si nebesa i Zemlju, Uzvišeni i Plemeniti Gospodar«, upravitelju svega postojećeg” Na to Poslanik reče: “Ovaj čovjek se Allahu obratio Njegovim velikim imenom zbog kojeg se želje ostvaruju i dove primaju”.’ Ova dva hadisa Abmed prenosi u njegovom Musnedu.

– Tirmizi u svome Džami’u bilježi hadis Esme, kćerke Jezida, da je Poslanik rekao: ‘Allahova najveća imena se nala­ze u ajetima: A vaš Bog – jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!’- ’Elif-lam-mim. Allah je – nema Boga osim Njega – Živi i Vječiti!’ (Ali ‘Imran,1. – 2). Tirmizi tvrdi da je ovo vjerodostojan hadis.

– Hadis od Ebu Hurejrea, u kojem Poslanik, a.s., kaže: “Ne razdvajajte se od riječi: ‘Ja ze-l-dželali ve-l-ikrani (Veličanstveni i Plemeniti Allahu,”).’

– Tirmizi u svom Džami’u prenosi hadis Ebu Hurejrea da je Poslanik, a.s., teškim trenucima podizao glavu prema nebu, a kada bi učio dova, govorio bi: ‘ja Hajju, ja Qajjumu!’ (O, Živi, o, Vječni)”.

Ista zbirka bilježi hadis linesa b. Malika da je Božiji Posla­nik, a.s., rekao: “Allahova najveća imena se nalaze u tri kur’anske sure: El-Beqare, Ali Imran i Ta-ha”. Qasim zatim reče: ”Tražili smo ovaj ajet, pa nađosmo da je to: Živi i Vječni)

– Hadis Sa’d b. Ebi Veqqasa koji prenosi da je Poslanik rekao: “Dova Zennuna koju je učio u utrobi kita je bila: ‘Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi! (El- Enbija’, 87). Kad god musliman prouči ovu dovu, Allah će mu to što traži dmogućiti”. Tirmizi kaže da je ovo sahih hadis.

– Dva Sahiha bilježe hadis Ibn ‘Abbasa da je Božiji Poslanik, a.s., u tim situacijama govorio; “Nema drugog Boga osim Allaha, Uzvišenog, Blagog! Nema drugog Boga osim Allaha, Gospodara uzvišenog Arša! Nema drugog Boga osim Allaha, Gospodara zemlje i plemenitog Arša”.

– Ahmedov Musned bilježi hadis ‘Alije b. Ebi Talib “Božiji Poslanik, a.s., me je naučio da u teškim situacijama izgovaram: ‘”Nema drugog Boga osim Allaha, Blagog, Plemenitog! Hva­ljen neka je i uzvišen Allah, Gospodar Arša uzvišenog! Hva­la Allahu, Gospodaru svjetova!’

– U Musnedu se također navodi hadis Ibn Mes’uda u kome Bpžiji Poslanik, a.s., kaže: “Kada vas obuzme briga i tuga, pa proučite dovu: ‘Gospodaru, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba i Tvoje ropkinje. Moj život je u Tvojoj ruci; Tvoj sud je za mene pravedan – molim te, Allah u, svakim Tvoj im imenom kojim Si Sebe nazvao kojem Si nekog Svog roba naučio, u Svojoj Knjizi objavio ili nedokučivim ostavio – da Kur’anom obrađuješ moje srce, osvijetliš mi srce, otkloniš mi brigu i razbiješ tugu’ — Allah će otkloniti tu brigu i tugu te će na to mjesto staviti radost”. “Božji Poslaniče — upitaše – treba li da naučimo tu dovu?” “Svakako – odgovori – Svima koji su čuli preporučujem da je. nauče”,

– Ibn Mesud kaže da je svaki poslanik u teškim trenucima pribjegavao tesbihu (veličanju Uzvišenog Allaha),

– Ibn Ebi-d-Dunja u knjizi Primljene dove prenosi od Hasana priču o jednom asbabu ensariji’, Ebu Mu’alieku. “To je hio poznati trgovac. Trgovao je uz pomoć svog i tuđeg imetka. Bio je pobožan i pošten. Dok je jednom putovao, pred njega izađe razbojnik opasan oružjem i reče mu: ‘Daj mi sve što imaš, a onda ću te ubiti!’ Šta želiš postići time sto ćeš me ubiti? – upita ga on. – Uzmi moj imetak i pusti me da idem. Tvoj imetak ču uzeti, ali želim i da te ubijem’, reče mu razbojnik. ‘Ako već to želiš – reče ovaj pobožnjak, dozvoli mi da klanjam četiri rekata.’ ‘Klanjaj to što želiš, reče mu. Pobožnjak uze abdest i obavi četiri rekata nama­za. Na posljednjoj sedždi je proučio dovu:

‘Dragi Allahu, Vladaru ‘Arša uzvišenog, o, Ti koji radiš ono što želiš, ob­raćam Ti se radi Tvoje neizmjerne moći, neprikosnovene vlasti i svjetla koje je ispunilo sve kutke Tvoga Arša, da me sačuvaš zla ovog razbojnika! O, Ti koji daješ pomoć, pomozi mi (tri puta)’.U tom trenutku se pojavi konjanik sa ispruženim kopljem. Kada ga ugleda, razbojnik krenu ka njemu, ali ga konjanik probode i usmrti. Zatim dođe do Ebu Mu’alleka i reče mu: ‘Ustani!’‘Ko si ti? Allah te je poslao da me spasiš.’ ‘Ja sam melek sa če­tvrtog neba. Kada si učio dovu, začulo se zveketanje nebe­skih vrata. Kada si proučio drugu dovu, začulo se hlupanje vrata. Kada si treću dovu proučio, rekoše mi da je (Allahov rob, vjernik) u nevolji. Zamolio sam Allaha da mi dozvoli da ubijem ovog razbojnika”, Hasan zatim reče: “Ko uzme abdest, zatim klanja četiri rekata namaza i prouči OVU do­vu, Allah, dž.š., će mu uslišati molbu bio on u nevolji ili ne”.

Odlomak iz knjige: Bolest i lijek autora Ibn Kajjima Prevodilac Fahrudin Smajlović … Akos.ba