KOJI JE NAJBOLJI NAČIN DA ZAŠTITIM DJECU OD ZLIH DŽINNA?

Islam nas uči da se dijete odgaja čak prije njegovog rođenja tako što se u prvom redu, prioritetno ženi ona djevojka koja je najbogobojaznija. Ovo smo već spominjali. Bogobojazni roditelji, posebno majka, su najbolja referenca zdravih potomaka, od kojih će roditelji i ummet imati najviše koristi. Jako je bitno da se djeca rađaju iz ljubavi i ibadeta, iz pokornosti svome Gospodaru, da se produži ljudska vrsta i uveća zajednica muslimana a ne iz zinaluka i vanbračnih veza, da budući roditelji u momentima initime nisu u alkoholoiziranom ili u drogiranom stanju, da djeca ne “nastaju” u wc ili u kupatilu, na zadnjem sjedištu u autu, na parkiralištu, tokom menstruacije žene, u diskotekama i na koncertima i isl. Čini mi se da je nenadoknadivo pogubno za dijete u stomaku, da buduća majka tokom cijele trudnoće nikad ne padne na sedždu svome Gospodaru, da osjećanja i frekvencije tijela, srca i duše na namazu i na sedždi ne prenese na svoj plod, učeći najljepše dove svome djetetu dok je još u stomaku. Isto tako je pogubno da roditelji konzumiraju cigarete, posebno da buduća majka puši i preko cigare, čineći grijeh, krči put džinnima u svoje tijelo. Oni koji puše, otvaraju u svome stomaku lager građevinskog materijala, u kojem džinni mogu naći sve što im je potrebno da izazovu bilo koju bolest u tijelu majke ili djeteta, jer samo jedna cigareta, kako smo spominjali, dokazano sadrži skoro četiri hiljade različitih otrova i hemijskih supstanci. Lijepo je da roditelji, posebno majka tokom trudnoće, uče naglas Kur’an, ezan i salavate na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi to brendovalo ili žigisalo život djeteta, da mu zikr bude nešto blisko i toplo a ne strano i tuđe. Pored stvari, koje su preporučene i udu sa akikom za novorođenče, tokom sunećenja muške djece, lijepo je učiti dove, da im Allah dadne zdrav porod i sačuva ih od zinaluka i ostalih grijeha.
Djecu treba na vrijeme navikavati na ibadet, posebno na namaz i na Kur’an, a ako sami ne znaju učiti, onda da im roditelji prouče nešto od kraćih sura, kako bi djeca stekla naviku i razumjela važnost učenja.

U današnje vrijeme je veoma bitno razgovarati sa djecom i posvećivati im puno pažnje, uvažavati njihove stavove i saslušati šta nam govore, bez obzira, bilo to važno ili ne, logično ili apsurdno. Ovakva pažnja roditelja stvara kod djece sigurnost i samopouzdanje da budu socijalno aktivni a ne uplašeni i nesigurni.
Mnogi roditelji pogrešno razumiju prioritete, zanemaruju djecu i puste da ih odgaja televizor i da im junaci iz crtanih serija budu uzor, a ne roditelji ili, u najboljem slučaju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , ashabi r.a. ili neki poznati muslimanski likovi iz sredine u kojoj žive.
Ovdje treba izdvojiti pogubnost video igrica koja djecu čine bolesnom, agresivnom i vječito nezadovoljnom. Ovakva djeca su sigurna meta džinnima a nisu rijetki ni dugoročni psihološki poremećaji izazvani ne samo džinnskim napadima, već opisom i strukturom video igrica.

Navest ćemo slučaj jednog momka na rukji, koji je toliko igrao igrice jos od djetinjstva da bi se bukvalno kočio svaki put kada bi izgubio. Ovo su prouzrokovali dzini koji koriste ekstremna stanja da uđu u tijelo. Vremenom je pomenuto kočenje hvatalo motoriku tijela i bez igrica, kod obične huje. Posljedica – izbjegavanje svake vrste ibadeta! Opsjednutost i osamljivanje, nervoza, izljevi bijesa, gubljenje komunikacije i zivot u virtualnom svijetu.

Jednom su doveli neku djevojčicu na rukju koja je zbog psihoze bila završila u bolnici. Usplahireni roditelji upitaše usputno, prije polaska, mogu li povesti i dvanaestogodišnjeg sina, pa sam potvrdno odgovorio.
Na rukji, nakon abdesta i upoznavanja sa svrhom rukje, počeh svima njima učiti blagim mekamom.
Već nakon minutu-dvije, dječak se uvijao kao opruga dok se na kraju ne strmoglavi od reakcije. Osim njega niko nije pokazivao dejstvo džina, čak ni starija sestra, koja je bila završila u bolnici.
Iza rukje, po običaju, uputih pola saHta u da’wu i u razgovoru sa njima – sam se interesovao, šta se to dječaku desilo, pa da pokazuje djelovanje džina, koji sa njega očito napadaju njegovu sestru a i roditelje.

Rekli su mi da im sin puno vremena provodi igrajući igrice na internetu ili TV-u pa ga to čini agresivnim, lijenim i neposlušnim.
Jedna od njegovih reakcije je bilo mrštenje čela na ajete o dangubljenju i zavođenju od strane džina.
Zamolio sam roditelje da mu to zabrane jer ga džini napadaju, dok se ljuti i mršti kada gubi, sekira se, (džinnima su ove okolnosti idealne) što bi ga moglo dovesti do sloma živaca, a da mu mjesto toga posvete više pažnje i daju mu ilmihal u ruke, kako bi se naučio namazu i usmjerio putem Islama a ne da upadne u zamku bezbožnih inžinjera i programera, koji za bjelosvjetske koncerne , za silnu lovu, prave svjetove fantazija, gdje su različita čudovišta i figure “svemoguće” i više mogu, po njihovom, nego li Dragi Bog – euzubillah!

Odgajajmo djecu u Islamu, neka uče Kur’an ili makar kraće Sure, to ih smiruje, otklanja agresivnost i depresije a ne u fantazijama video i internet igrica.

Kada su u pitanju mala djeca, čak do desetak – dvanaest godina, uči se rukja roditeljima, ali u svakom slučaju majci djeteta, jer džini sa majke napadaju dijete, kako bi se osvetili ili kaznili majku. Uglavnom to rade, kako bi zametnuli trag, da se misli, kako sa djetetom nešto nije u redu, a u stvari je mati pod utjecajem džina ili sihra. Po pravilu, kada majci djeteta bude bolje, to je i dijete zdravije i rahatnije.
Kada smo govorili o zaštitnom zikru, spomenuto je da se i djeci uči takav zikr i da to najbolje radi majka, to je vid rukje koju može nesmetano učiti žena – kratke sure i dove svojoj djeci. Današnja tehnička pomagala mogu biti iskorištena da u sobi gdje djeca spavaju, tiho uči Kur’an, preko CD ili USB i slično, jer to daje smirenost srcima djece i pruža spokojan san.

Fuad Abdullah Seferagić