Koliko puta se sjetite najbolje osobe koja je kročila ovim svijetom a koja će vam valjati na Sudnjem Danu?

Koliko puta se sjetite najbolje osobe koja je kročila ovim svijetom a koja će vam valjati na Sudnjem Danu? Koliko puta donesete salavat na njega i na njegovu porodicu? Koliko puta danas, koliko puta mjesečno a koliko puta godišnje?

Nevjerovatno je da ima ljudi koji se ne sjete po nekoliko godina, a kamoli dana. Najodabranije biće koje je kročilo ovim teškim stazama dunjaluka će se zauzimati za nas na Dan kada će se svako sekirati za sebe, kada će u svačijim glavama biti ove dvije misli, da li ću u vječni Džehennem ili u vječno uživanje tj. Džennet.

Eh, da smo mi imali sreće da kročimo zajedno sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem po ovome dunjaluku i stojimo čvrsto uz njega na putu islama.

U svijetu u kojem se sve iščašilo i okrenulo naglavačke, gdje Istinu prekriva fikcija, pun mjesec dolazi do izražaja. Uprkos mutnim i tamnim oblacima što prijete da nam sakriju Istinu, pun mjesec se ne da pomutiti. Muhammed, a.s. ostaje da svijetli i obasjava živote onih koji ga prepoznaju po moralu i etici koje mu je sam Allah dž.š. podario.

Za svojih 63 godine života, Muhammed, a.s. je doživio više neugodnih, nego ugodnih trenutaka. Bio je jetim, bio je udovac, bio je izbjegavan, bio je trovan, bio je kamenovan – bio je na kraju pobjednik. Svakog bi saslušao sve dok ne bi sam zašutio. Oči su mu spavale, ali srce mu je budno bilo. Bespomoćne je štitio, izbjeglice udomljavao, gladne hranio, tajne čuvao i neznane poučavao. Bio je smiren kada su drugi u panici bili. Bio je ispunjen ljubavlju kada su drugi mrzili, ljubazan pred neodgojenim.U svemu je tražio ravnotežu. U namazu je nalazio zadovoljstvo i utjehu.

Glas mu je podrhtavao pred Bogom iz strahopoštovanja. Kada bi druge u namazu predvodio, kratke bi sure učio. Ako bi dječiji plač začuo, namaz bi skraćivao kako bi im olakšao. Unučad bi mu za vrijeme sedžde po leđima jahala i on se ne bi pomjerio dok se ona ne bi zadovoljila u tom položaju. Učio je različitim kiraetima Kur’an kako bi udovoljio zahtjevima i očekivanjima dijalekata svojih drugova iz različitih plemena. Klanjao je i iza ponoći. Nekada više nekada manje. Kada bi učio ajete o Allahovoj milosti, zastao bi i molio za nju. Kada bi učio ajete o Njegovoj srdžbi i kaznama, zastao bi i molio spas od njih. Usta su mu uvijek mirisna bila. Zubi bijeli i blistavi.

Svojim mubarek dodirom je slijepim vid vraćao, siromašnim hranu povećavao, rane zamlađivao. Govorio je nježno i tiho, osim kada bi hutbu kazivao. Glas mu je bio melodičan i privlačan. Govorio je samo iz potrebe. Nije se upuštao u govore “rekla-kazala”. Uvijek je samo istinu govorio. Volio je slušati. Uživao je u slušanju pitanja koja bi mu se postavljala da bi se razumjela vjerska učenja. Bio je skroman i suptilan. Smijao se je često, vrlo rijetko posve glasno. Kada bi bio neraspoložen, to bi se vidjelo na njegovu licu. Nikad ne bi podigao ruku protiv bilo kojeg živog bića, osim onda kada je to bilo po nalogu objave. Bio je hrabar i odvažan i u najtežim trenucima. Uvijek se solidarisao sa svojim sljedbenicima. Jeo je kad bi i oni jeli, spavao kada bi i oni spavali. Nikada se ne bi najeo, akamoli prejeo. A izbjegavao je jesti sam. Davao je prednost mlijeku, hurmama i medu. Oblačio se kao i njegovi drugovi. Nipočemu se nije razlikovao od svojih drugova. Bio je čovjek kakvog historija nije zapamtila.

Uvijek je brinuo za okolinu. Nije volio rasipništvo. Čuvao je okolinu, bilje, a i životinje je štitio i drugima to preporučivao. Kada bi mu kamila plakala, on bi je pomilovao i blagim glasom joj govorio. Kada je panj zajecao, hutbu je prekinuo, zagrlio ga i kazivao mu utješne riječi. Volio nas je Muhammed a.s. više nego naši roditelji. Mislio je i na one koji će doći poslije njega. Bio je vizionar. Svi su poslanici molili Allaha dž.s. za neke potrebe svojih sljedbenika, dok je naš Poslanik a.s. svoju dovu ostavio za Sudnji dan kada će se moliti za svoj ummet – za mene i za tebe. Niko ne bi smio reći da uistinu voli Poslanika a.s. sve dok mu on ne postane draži od njegovih roditelja, supružnika, djece i njega samoga. Poznavati ga, znači voljeti ga.

Njegova ga je supruga Aiša r.a. opisala kao “Kur’an koji hoda zemljom.” A Kur’an je za njeg rekao da je “rahmetun lil Alemiin” – milost svjetovima. Bio je pobožan, ali istodobno je razumijevao da svi ljudi nisu u stanju proširiti granice spoznaja i pobožnosti. Koliko je bio tolerantan i popustljiv pred neznalicama, govori slučaj kada je jedan beduin mokrio u džamiji. Poslanik je insistirao da mu se dopusti da završi, zatim je oprao uneređeno mjesto, a potom beduina poučio da se u džamiji ne rade takve i slične stvari.

Dom mu se je sastojao od soba od blata, u koje su jedva mogle stati dvije osobe. Spavao je na tvrdom šiltetu tako da su mu ostajali ožiljci na tijelu od nažuljanosti. Poslušao bi savjete svojih supruga i drugova i nije tvrdio da zna više od njih u pitanjima koja su se ticala ovoga svijeta. Bio je primjer kako se živi ne samo muslimanima, nego cijelom čovječanstvu. Ako bi Poslanik a.s. danas došao u tvoj život, da li bi u tebi prepoznao svoga sljedenika? Budi poput svoga Poslanika Muhammeda a.s. Neka su salat i selam na našeg voljenog poslanika, Muhammeda, a.s.

Allahumme Salli ‘alaa Muhammedin ve ‘alaa Aali Muhammedin ve sellim!

Portal Svjetlo Dunjaluka