Kome će post biti primljen?

Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kome je post primljen? Osnova svih vjerničkih postupaka i djela je da ih namjerava samo radi Allaha, nadajući se Allahovoj nagradi na Ahiretu. Šta znače Allahove riječi u hadisi-kudsiju: ”Post je Moj i Ja ću za njega nagraditi?”

Islamski učenjaci su rekli da je post uzdržavanje i apstinencija od određenih želja i prohtjeva. Uzdržavanje može značiti odazivanje Allahovoj naredbi, ili može biti oponašanje onoga što ljudi rade, ili pak može biti praćeno zajedljivošću, lošim ponašanjem i svađom koja poništava nagradu za post. Za neke isposnike i askete, post može značiti jačanje volje i vježba u jačanju odlučnosti i ukroćivanju tijela (tjelesnih nagona).

Ali istinski post koji će biti primljen kod Allaha je da vjernik potiskuje svoje želje i prohtjeve, tražeći Allahovo zadovoljstvo i da bude sretan u pokornosti Allahu i Njegovoj volji. Stoga se u hadisu koji je zabilježio imam Buharija, u nastavku hadisi-kudsija, navodi: ”On (postač) ostavlja svoju hranu, piće i prohtjeve radi Mene.”

Post je ovdje praktično sjećanje i veličanje Allaha, borba duše da bude u Allahovoj blizini, davanje prioriteta čežnjama duše nad zahtjevima tijela, stremljenje ka nebu u vrijeme kada su mnogi ljudi privrženi zemlji i prikovani za nju, i poraz logike materije koja je obilježje savremene civilizacije i koja gura mase u samoobožavanje i užitke.

Smisao ovoga je da post nije samo uzdržavanje od jela i pića. Naprotiv, u vjerodostojnom hadisu navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po tome, Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje jela i pića.” (Buharija)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Post je štit! Kada neko od vas bude postio, neka ne govori ružne riječi i neka ne diže glas. Ako ga neko bude psovao ili se sukobio s njim, neka kaže: ‘Ja postim!”’ (Buharija)

Želja za osvetom i odmazdom prema onome ko mu je nanio nepravdu može biti intenzivna, posebno među onima koji imaju dostojanstvo i poštovanje, pa neka vjernik suspregne svoj bijes i neka dadne prednost svome Gospodaru i Ahiretu. Ako je uspio pobijediti žudnju za hranom, pa neka pobijedi i žudnju za osvetom.

Po mom mišljenju, laž i ogovaranje poništavaju post. Međutim, postavlja se pitanje: ”Da li lažov treba da nadoknadi dan posta u kojem je lagao, kao i onaj koji je gibetio i klevetao druge muslimane?” Islamski učenjaci (fekihi) kažu da je njegova nagrada izgubljena, ali da ne mora nadoknađivati taj dan.

Volio bih da smo pooštrili svoj ukor prema onima koji kleveću i napadaju na čast muslimana, kako bi prestala njihova drskost prema ovom mubarek mjesecu i kako bi poboljšali svoje poštovanje. Jer, ramazan ima mjesto u životu i historiji islamskog ummeta koje treba uvažavati i poštovati. To je preostala duhovna veza između Allaha i Njegovih robova. U njemu je objavljen Časni Kur’an u kojem se iznova uči i proučava, i čije se noći provode u namazu i ibadetu. U njemu se potvrđuje jedinstvo islamskog ummeta kada svi muslimani prekidaju post nakon zalaska Sunca, a sehurom se pripremaju za novi dan posta.

Ramazan je u našoj historiji mjesec sjećanja na velike bitke i pobjede, i ta sjećanja se protežu od prve generacije muslimana do naših dana. Smatram da je pucnjava iz topova u vrijeme iftara (negdje i u vrijeme sehura), aluzija na historiju ove borbe i odbrane istine.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Mome ummetu dato je pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date ni jednom narodu prije njih: 1) zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska; 2) meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne iftare; 3) okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose nevolje) kao što to čine izvan ovog mjeseca; 4) Allah, dželle šanuhu, uljepšava svakog dana Svoj Džennet i govori mu: ‘Samo što Moji iskreni robovi, koje snalaze nevolje i teškoće, nisu ušli u tebe!’; 5) posljednju noć ramazana im se opraštaju grijesi!” Neko reče: ”Je li to Noć kadra?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!” (Ahmed)

Opraštanje grijeha znači dvije stvari: prva je opraštanje grijeha na Ahiretu, a druga je da se izbriše njihova tamna mrlja u ljudskom srcu, pa ono postane čisto i bijelo, a vjernik to brisanje osjeti na kraju mjeseca ramazana snagom svog iskrenog okretanja prema Allahu.
Izvor:saff.ba