Kome smetaju mahrame
Izbor odjeće muslimanki koristi se da se islam pokaže zaostalim, a ignorišu se represivne prakse u drugim religijama.
Još od napada 11. septembra, zastrašivanje terorizmom se obrušava muslimankama na glave, ili preciznije, na mahrame.
Politički karikaturista prikazuje pokrivene žene kao simbole pomoću kojih će islamisti zarobiti sve nevjernike ako ih prvi ne napadnemo.
oppression vs tradition
Muškarci sa Zapada koji nikada prije nisu iznosili mišljenje o pravima žena, sada ih odjednom žele osloboditi samo kako bi opravdali napade na njihove zemlje. Izbor odjeće koju nose muslimanke omogućava nam da napadamo islam, da ga prikazujemo kao zaostalu, plemensku, drugačiju, tuđu religiju dok ignorišemo represivne prakse u drugim regijama i religijama.
U Kanadi premijera Stephena Harpera, pitanje marame se ponovno razotkrilo i žene se opet moraju suočiti sa posljedicama.
Sudija Saveznog suda u Ontariju Keith Boswell prošlog mjeseca je odbacio zabranu staru tri godine koju je nametnula konzervativna Vlada protiv nošenja nikaba na ceremoniji polaganja zakletve za državljanstvo.
On je presudio da je Zunera Ishaq, muslimanska učiteljica iz Pakistana, imala pravo postati kanadska državljanka noseći nikab (mahrama kojom se pokriva lice i koju nose neke muslimanke). Sve što je morala uraditi je potpisati izjavu kojom potvrđuje da je položila zakletvu u prisustvu sudije.
Zunera Ishaq
Zunera Ishaq
Nikab na polaganju zakletve
Ironija leži u činjenici da priznavanje naše slobode da vjerujemo i mislimo predstavlja srž same zakletve. Ali, to ne zanima konzervativnu Vladu.
Harper je najavio da će uložiti žalbu i nazvao odbijanje Zunere Ishaq da otkrije lice na ceremoniji „uvredljivim“, te je rekao da „stvari ovdje tako ne funkcionišu“.
Samo što stvari ovdje tako funkcionišu. Zato su Ishaq i njena porodica izabrali ovu zemlju, između ostalog. Kanada se smatra jednom od najgostoprimljivijih zemalja na svijetu.
Ili je barem to bila sve dok sadašnja Vlada nije odlučila da pobudi strah od islamističkog terorizma u svrhu ostvarivanja političke koristi.
Nekoliko dana nakon Boswellove presude, Konzervativna stranka je iskoristila slučaj na svojoj internetskoj stranici, pokazujući ženu koja je podigla ruku kao da polaže zakletvu uz popratni tekst na kojem piše: „Žene u Kanadi su punopravni i ravnopravni članovi društva – pa i kada polažu zakletvu za državljanstvo. Zato se snažno protivimo nošenju nikaba – mahrame koja pokriva lice – za vrijeme polaganja zakletve.“
U međuvremenu, kanadski ministar za državljanstvo i imigraciju Chris Alexander rekao je novinarima: „Brine me kada čujem da neki koji brane ideju da žena može nositi nikab na svečanosti polaganja zakletve za državljanstvo kažu da nam ne treba zaštita žena od nasilja i zlostavljanja. Mi svi u Kanadi svi to jako ozbiljno shvatamo. Kanada je zemlja u kojoj nema mjesta za nasilje nad ženama ili nasilje u porodici.“
To dolazi od Vlade koja je ravnodušna prema molbama za istragu o sudbinama više od hiljadu ubijenih i nestalih žena koje pripadaju autohtonom stanovništvu.
Mnogo je bolje usredotočiti se na demone islamizma kako bi progurali prijedlog zakona C-51, Harperov „Zakon o suzbijanju terorizma“. To je uznemirujući set izmjena kanadskih zakona zbog kojih se kritičari širom političkog spektra boje da će umanjiti kanadska prava i slobode – i to rade bez dovoljnog nadzora.
Rania el-Alloul
Rania el-Alloul
‘Nije prikladno obučena’
Ali kako cijena nafte opada, tako i Harperova vizija stvaranja naftne države tone sa njom, a pominjanjem terorizma prikladno se odvlači pažnja od ekonomije u izbornoj godini. Ta strategija tako dobro prolazi kod naroda da je podržava čak i lider Liberalne stranke, Justin Trudeau.
U ovakvu atmosferu koju potpiruje strah upala je i Rania el-Alloul, samohrana majka troje djece iz Montreala, čiji je sin uhvaćen da vozi bez dozvole. Kada je Alloul uložila molbu kako bi vratila oduzeto vozilo, naređeno joj je da skine hidžab jer, prema pravilima suda u Quebecu, nije „prikladno obučena“.
„Naprimjer, nije dozvoljeno nositi kape i sunčane naočale. I ne vidim razlog zašto bi to bilo drugačije za mahrame“, kazala je sutkinja Eliana Marengo, održavši predavanje Alloul na snimci koju je dobila Kanadska radiotelevizija.
Alloul zapravo ima zakonsku osnovu da podrži svoj slučaj. Iako nošenje hidžaba nije ključno da bi žena bila pobožna muslimanka, činjenica da ona u to vjeruje je dovoljna, kao što pokazuje i odluka Vrhovnog suda iz 2004. godine o praksama ortodoksnih Jevreja.
Kanađani su stali na njenu stranu, prikupivši gotovo 50.000 dolara za novi automobil. Ona je podnijela tužbu Pravosudnom vijeću u Quebecu protiv Marengo. Hashtag #suitablydressed (prikladno obučena) postao je aktuelan.
Buka protiv sutkinje Marengo je bili toliko glasna da je Harperov ured bio prisiljen da osudi njenu odluku, što je i učinjeno u kratkoj izjavi: „Ako neko ne pokriva svoje lice, vjerujemo da bi im trebalo biti dozvoljeno da svjedoče.“
„Trebalo biti dozvoljeno“ – kao da svjedočenje na sudu u svoje ime ne predstavlja pravo samo po sebi, baš kao i sloboda vjerovanja.
Kanađanke, ili žene koje to žele biti, trebale bi imati slobodu da izaberu kako će se predstaviti svijetu i ne bi trebale biti prisiljene da se prilagođavaju patrijarhalnim religijama – kao ni patrijarhalnim vladama koje su previše selektivne oko toga koje žene i njihova prava podržavaju.
S te strane, Kanada je krenula pogrešnim putem.
Autor: Antonia Zerbisias
Izvor: Al Jazeera