KULTURA PONAŠANJA PREMA RODITELJIMA

Dobrocinstvo prema roditeljima predstavlja jedno od Allahu Uzvišenom najdražih djela. Lijepo postupanje prema njima svrstava se, prema Kur’anu, odmah nakon vjerovanja u Allaha Uzvišenog. Neposlušnost spram roditelja, prema hadisu, definira se kao najveci grijeh, odmah nakon širka i kufra. S obzirom na važnost našeg odnosa spram roditelja, na narednim stranicama objavljujemo nastavak, u prošlom broju, zapocete teme.

Poslušnost roditeljima donosi brojne blagodati

Poslušnost roditeljima i dobro koje im se ucini, pored ogromne nagrade koja je predvidena na onom svijetu, vec i na ovom svijetu donosi brojne blagodati koje ce djeca, neosporno je, osjetiti.
Najbolju potvrdu za to nalazimo u vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u kojemu se kaže da spominjanjem u dovi takvog dobrocinstva doprinosi primanju dove kod Allaha Plemenitog.
U predaji koju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi poznati ashab ‘Abdullah b. Omer, r.a, kaže se da su se trojica ljudi zaputila na daleki put, pa kada ih je zatekla noc, oni su se sklonili u jednu pecinu. Medutim, nakon što su ušli u pecinu, jedna stijena zakotrlja se i potpuno zatvori ulaz u pecinu, te je oni nikako nisu mogli odgurnuti s ulaza. Zarobljeni u pecini, u ocaju molili su Allaha Milostivog da im se smiluje i ukloni tu pecinu kako bi izašli. Svako od njih molio je pozivajuci se na dobro djelo koje je ucinio. Jedan od njih u dovi je kazao: «Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada prije njih nisam nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju ispašu za svoje stado, pa nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam namuzao mlijeka i donio im, našao da spavaju. Žao mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju porodicu i svoje sluge, pa sam sa posudom u svojoj ruci ocekivao momenat kada ce se probuditi, i tako ostao sve do zore, a moja djeca su u neposrednoj blizini plakala od gladi. Zatim su se roditelji probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam to ucinio iskljucivo radi Tebe, a ni radi cega drugog, onda odmakni ovu stijenu sa ulaza pecine u kojoj se nalazimo!».

Allah je ucinio, nakon njihovih dova, da se pecina odmakne i da oni, bezbjedni, izadu iz nje i nastave svoj put.
Nije bez razloga imam Buhari poglavlje u svom Sahihu nazvao Uslišavanje dove za onoga ko ucini dobrocinstvo prema svojim roditeljima, aludirajuci na prethodno citirani hadis, što sasvim jasno upucuje na zakljucak da je jedan od uvjeta za primanje dove dobrocinstvo i lijep odnos spram roditelja.

Neposlušnost prema roditeljima rezultira raznim neugodnostima

Brojne neugodnosti donosi neposlušnost prema roditeljima i na ovom i na buducem svijetu. Zna se da drugi grijesi mogu biti odgodeni za onaj svijet, ali neposlušnost prema roditeljima bice sankcionirana vec na ovom svijetu. Zbog toga posebnu pažnju treba ukazati svojim roditeljima, a posebno majci. U suprotnom, možemo doživjeti ono što je doživio Alkama.
Zanimljivo je spomenuti slucaj koji prenosi ‘Abdullah b. ebi Evfa, r.a. On navodi da je jednom prilikom sjedio kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kada mu je došla neka osoba i obavijestila ga da je ‘Alkama na smrtnoj postelji ali ne može da izgovori: La ilahe illellah! Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, upitao da li je, inace, klanjao, pa kada mu je pozitivno odgovoreno, krenuo je a sa njim je krenula i grupa ashaba. Kada su ušli tom mladicu, Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je rekao: «Izgovori: La ilahe illellah!». On je rekao: «Ne mogu!». Upitao je: «A zašto?».
Odgovoreno mu je: «Bio je neposlušan svojoj majci!». Vjerovjesnik, s.a.v.s, je upitao: «Je li mu živa majka?», na što su mu odgovorili da jeste, pa je zatražio da mu pozovu ‘Alkaminu majku i kada je ona došla, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je upitao: «Je li ovo tvoj sin?» Odgovorila je: «Da.» Tada joj je Poslanik, s.a.v.s, postavio sljedece pitanje: «Šta misliš kada bi bila potpaljena velika vatra a tebi receno: «Ako budeš za njega zagovarala (halalila mu) otklonicemo je od njega a ako ne budeš spalicemo ga u ovoj vatri: da li bi ti za njega zagovarala (da li bi mu halalila)?» Majka je na te Poslanikove, s.a.v.s, rijeci rekla: «Allahov Poslanice, halalim mu!». Poslanik, s.a.v.s, joj je rekao: «Posvjedoci Allahom i sa mnom da si zadovoljna sa njim!». Ona je rekla: «Allahu moj, svjedocim Tobom i Tvojim Poslanikom da sam, uistinu, zadovoljna svojim sinom!». Tada je Poslanik, s.a.v.s, rekao ‘Alkami: «Mladicu, izgovori: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh. Ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu!». Tek tada je ‘Alkama izgovorio šehadet, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, je tada rekao: «Hvala Allahu koji ga je sa mnom spasio od vatre!».

U verziji ovog hadisa koji navodi Hafiz Zehebi stoji da je ‘Alkama puno klanjao, postio i sadaku dijelio, ali je davao prednost ženi nad majkom, pa je to bio razlog što nije mogao izgovoriti šehadet prilikom umiranja. Otuda je, Vjerovjesnik, s.a.v.s, koji je klanjao dženazu ‘Alkami i upozorio: «Skupino muhadžira i ensarija! Ko da prednost supruzi u odnosu nad majkom, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prikletstvo meleka i svih ljudi! Ko tako postupa a ne pokaje se, ne uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da Allah nece primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi!».

Jedan primjer neposlušnosti roditeljima

Poucno bi bilo, tretirajuci ovu tematiku, navesti pricu koja je kod nas u Bosni poznata kako bismo još više pojasnili pogubnost neposlušnosti roditeljima.
Naime, bio je neki covjek koji se pripremao otici na hadž. Kada je stekao i uštedio toliko novaca koliko mu je bilo dovoljno da izvrši tu petu islamsku dužnost, odlucio se da krene na taj dugo ocekivani, put. Ali, pošto je bio jedinac u majke, ona ga pocne odvracati, govoreci:
«Sine moj! Ti si jedinac u mene. Osim tebe nikog drugog nemam. Ja sam u godinama. Prava sam starica. Nemoj ici na hadž, bar dok ja ne umrem. Mlad si i za to još ima vremena. Ja, uistinu, ne mogu ostati sama». Medutim, sin to nije htio slušati vec, i pored majcinog negodovanja, odluci krenuti na hadž. Kada je stigao u jedan grad svrati u hotel da prenoci. Kada je bilo vrijeme jacije, ode u obližnju džamiju i ostane u njoj i nakon obavljenog namaza, da još ponešto klanja i prouci.

Baš u to vrijeme, u blizini te džamije, nekakav lopov provali u jednu kucu, htijuci da nešto ukrade, ali ga komšije spaze i dadnu se u potjeru za njim. Medutim, kad su stigli do džamije tjerajuci tog kradljivca, on im iznenada nestane i izgubi se iz vida. Tako pretražujuci prostor oko džamije, jedan susjed ugleda onog putnika na hadž u džamiji i pomisli da je to taj bjegunac, pa povice ostalima: «Ovamo, brzo ovamo! Eno ga u džamiji, napravio se bajagi da klanja!».
Navale u džamiju i uhvate nevinog covjeka, vicuci: «Ha, lopove jedan, sad si razmahao klanjati, a malo prije si htio pokrasti našeg komšiju!». Hadžija je bio zaprepašten tako da nije mogao izustiti ni jednu jedinu rijec. Oni ga svežu i predaju sudu. Sud donese presudu kojom se hadžija drasticno kažnjava i to javno obznani: «Ovako ce se dogoditi svakome koji se usudi krasti!». Hadžija na to

povice: «Nemojte tako govoriti, nego recite: «Ovako ce se desiti svakome koji ne bude slušao svoju majku!». Prisutni ga upitaše a zašto da tako kažu, a on im onda isprica da je krenuo na hadž bez odobrenja svoje majke i kako je doživio ovu neporijatnost, te da nikada nije bio kradljivac. Na to se svi zacudiše. Sud ga oslobodi svake krivnje i pusti ga na slobodu, a naš nesudeni hadžija odusta od puta i odmah se vrati svojoj kuci, plašeci se da mu se još kakva veca nesreca na putu ne dogodi zbog neposlušnosti prema majci.

Dobrocinstvo prema roditeljima, pa makar bili i nemuslimani

Brojni su primjeri da djeca prime islam a roditelji ostanu u kufru ili, naprosto, u muslimanskim porodicama roditelji se opredijele za ateizam i kufr: šta, tada, uciniti?! Da li takvim roditeljima uskratiti poslušnost i odbiti ciniti dobro?!
Islamski princip je poslušnost i lijep odnos prema roditeljima, makar bili i nemuslimani. Izuzetak je ako oni pokušavaju djecu nagovoriti na nevjerovanje. Tada im se ne smije pokoriti, niti poslušan biti.
Allah Plemeniti je u tome jasan: «A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome što ste radili obavijestiti».
U brojnim islamskim izvorima navodi se da su roditelji ashaba ostali u idolopoklonstvu i da su na sve moguce nacine tražili od svoje djece da se vrate u kufr. Hadiski strucnjaci u svojim zbirkama navode, pored ostalih, slucaj Sa’da b. ebi Vekkasa, r.a, poznatog ashaba i njegove majke, koja je bila idolopoklonik. Sve je upotrijebila da ga odvrati od islama. Kada su svi pokušaji propali, poslužila se sasvim drugom metodom, htijuci izazvati sažaljenje svoga sina i na taj nacin ga vratiti u nevjerstvo.

Ona je, naime, upozoravala svog sina da je dužan slušati svoju majku i da ona, od tog momenta, nece ni govoriti, ni jesti a ni piti, sve dok on ne ostavi svoju novu vjeru. Tri dana njegova majka nije govorila, ni je jela a niti pila. Nakon tri dana, pocela je gubiti svijest od gladi i iscrpljenosti. Kada je to primijetio Sa’d, r.a, prišao joj je i rekao: «Majko, Allaha mi, kada bi imala stotinu duša, pa ti sve jedna po jedna izlazila, ja se ne bih islama odrekao! Ako hoceš jedi, ako neceš ne moraš!».
Upravo zbog takve odanosti i predanosti svojoj vjeri, Allah Uzvišeni je, zbog ovog Sa’dovog, r.a, nastupa objavio ajet: «Mi smo svakog covjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni cete se vratiti, pa cu vas Ja o onome šta ste radili obavijestiti!».
Bilo je više slucajeva, posebno u pocetku širenja islama, da su brojni roditelji ostali u širku, dok su njihova djeca prihvatila Allahovu vjeru. Poslanik islama, s.a.v.s, je podsticao na dobrocinstvo i održavanje veza sa svojim roditeljima makar oni i ostali u nevjerstvu. ‘Urve b. ez-Zubejr prenosi da mu je Esma, kcerka Ebu Bekrova, r.a, ispricala da joj je došla u vrijeme Poslanika, s.a.v.s, majka, s namjerom da je obide, ali je još bila nemuslimanka, pa ju je Esma, r.a, odbila primiti dok ne upita Vjerovjesnika, s.a.v.s, na što joj je on dao dozvolu. Nakon toga je, kako tvrdi Ibn ‘Ujejne, objavljen sljedeci ajet: «Allah vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravicni -, ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi cine nepravdu».

Angažiranje djeteta na približavanju islama roditeljima

Dijete je, kako je naglašeno, obavezno ciniti dobro roditeljima, pa cak ako su i nemuslimani. Njegova prvenstvena zadaca je spašavati svoga roditelja od vatre u koju srlja njegov roditelj, ako je, kojim slucajem, u vodama nevjerstva. Taj vid dobrocinstva prema majci najbolje ce nam docarati primjer Ebu Hurejre, r.a, poznatog ashaba i najveceg prenosioca hadisa od Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Angažiranje Ebu Hurejre, r.a, da približi islam svojoj majci jasno govori o njegovoj svijesti da je najveca blagodat vjera i uputa. Pogledajmo njegovu žarku želju i izuzetan napor da majku uputi, Allahovom voljom, na put spasa i Njegovog zadovoljstva.
U Muslimovoj predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže: «Majka mi je bila idolopoklonik pa sam je pozvao u islam. Jednoga dana, nakon mog poziva u vjeru, tako je ružno govorila o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, da sam mu došao placuci, rekavši mu: «Allahov Poslanice, pozivao sam svoju majku da primi islam, ali me odbijala. Kada sam je danas pozvao, cuo sam tako ružne rijeci koje je o tebi izrekla, pa te molim da uciniš dovu Allahu da uputi Ebu Hurejreovu majku na pravi put!» Poslanik, s.a.v.s, je tada zamolio: «Gospodaru moj, uputi majku Ebu Hurejre na pravi put!»

Izašao sam od njega radostan zbog ove dove, pa kada sam stigao pred kucu, majka me zamolila da malo pricekam napolju. Cuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla haljinu, stavila pokrivac na glavu, otvorila vrata a onda mi rekla: «Ebu Hurejre, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha i svjedocim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik!»
Otrcao sam Poslaniku, s.a.v.s, placuci od srece, rekavši mu: «Allahov Poslanice, budi veseo, Allah je primio tvoju dovu i uputio je moju majku!» Allahov Poslanik, s.a.v.s, je tada zahvalio Allahu Uzvišenom i rekao: «Dobro!».
To dirljivo kazivanje, u slicnim verzijama, bilježe, izuzev Muslima, i Buhari u El-Edebu-l-mufredu, Ahmed u El-Musnedu, Hakim u El-Mustedreku i Ibn Sa’d u Et-Tabekatu. Kolika je bila Ebu Hurejreova, r.a, ljubav bila prema svojoj majci najbolje potvrduje predaja Muslima i Ibn Sa’da u kojoj se spominje da nije htio obaviti hadž, sve dok mu majka nije umrla, kako bi je mogao služiti i biti joj na raspolaganju.

Abdullah b. Vehb prenosi da je Ebu Hurejre, r.a, svaki dan dolazio svojoj majci i svaki put bi joj govorio: «Neka te Allah, majko, nagradi dobrim za tvoje požrtvovanje i odgoj koji si mi pružila dok sam bio mali!», a ona bi odgovarala: «Neka te Allah, sine moj, nagradi dobrom, za dobro koje si ucinio u mojim starackim danima!».
Nadamo se da ce ovaj primjer velikog ashaba biti i nama podsticaj da budemo bolji i plemenitiji prema našim roditeljima!

Dobrocinstvo prema roditeljima i nakon njihove smrti

Obaveze prema roditeljima ne prestaju ni nakon njihove smrti. Allah Plemeniti to jasno potcrtava: «Budi prema njima pažljiv i ponizan!», a kada umru: «reci: Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!».
Malik b. Rebi’a, r.a, kaže: «Dok smo jednom prilikom sjedili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s, došao mu je jedan covjek iz Benu Seleme i upitao ga: «Allahov Poslanice, da li sam dužan ciniti dobrocinstvo svojim roditeljima i nakon njihove smrti?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: «Da, moliti Allaha da im se smiluje i da im oprosti, ispuniti njihove oporuke i ugovore nakon njihove smrti, poštovati njihove prijatelje i održavati rodbinske veze koje su i oni održavali».
Dova djeteta za umrlog roditelja itekako je znacajna i ulazi u djela koja koriste umrlom i nakon njegove smrti, kao što kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Kada covjek umre, prestaju njegova djela, izuzev u tri slucaja: trajna sadaka, znanje kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu cini!».
Sufjan b. ‘Ujejne, veliki islamski ucenjak, napominje: «Onaj musliman koji uredno i valjano klanja pet dnevnih namaza, iskaže na taj nacin zahvalnost Allahu Uzvišenom na Njegovim nebrojenim blagodatima, a onaj koji, opet, iza svakog namaza bude molio Allaha Plemenitog za oprost svojim umrlim roditeljima, taj ce se, bar donekle, njima odužiti!».

Ciniti dobro i prijateljima roditelja

Djeca su dužna, nakon smrti svojih roditelja, održavati kontakte s prijateljima svojih roditelja i to prijateljstvo jacati i osnaživati. Najbolji primjer za tu konstataciju je predaja ‘Abdullaha b. Dinara u kojoj se kaže da je ‘Abdullah b. Omer, r.a, sreo na putu za Mekku jednog beduina, prijatelja svoga oca, kojeg je odmah posadio na svoju jahalicu, a on nastavio putovati pješice i još mu, pored toga, skinuo turban s glave i stavio ga na njegovu, kako bi ga zaštitio od sunca.
Ibn Dinar kaže: Rekli smo mu: «Što mu ukazuješ toliku pažnju, Allah ti svako dobro dao?! Beduini se i s malo pažnje zadovoljavaju!» Na to je ‘Abdullah b. Omer, r.a, rekao: «Otac ovog covjeka je bio veliki prijatelj mome ocu, Omeru b. el-Hattabu, a ja sam cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kada kaže: «Medu najveca dobrocinstva spada njegovanje veza s prijateljima svoga oca (poslije njegove smrti)».

Poslušnost prema roditeljima se preferira i nad dobrovoljnim namazom

Poslušnost i dobrocinstvo prema roditeljima preferira se u islamu cak i nad dobrovoljnim namazom. To jasno naslucujemo iz vjerodostojnog hadisa koji Ebu Hurejre, r.a, prenosi o Džurejdžu, koji je bio pobožan i dok je jednom prilikom bio na dobrovoljnom namazu, majka ga je pozvala, a on se našao u nedoumici: da li se odazvati majci ili nastaviti namaz?! Ipak je odlucio nastaviti namaz, pa ga je majka, ne znajuci da klanja, proklela, da ne umre dok ne bude iskušan s prostitutkom.
Tako se i dogodilo. Jedna nevaljalica je ucinila blud s jednim pastirom i to je sve podmetnula Džurejdžu optuživši ga da je dijete njegovo. Tako se obistinila prijetnja da ce neposlušnost prema roditeljima biti kažnjena cak i na ovom svijetu. Medutim, s obzirom da Džurejdž nije namjerno bio neposlušan svojoj majci, vec da je u duhovnoj ekstazi, klanjajuci se svome Gospodaru, smatrao da ne treba prekidati vec zapoceti namaz, Allah ga je Plemeniti sacuvao time što mu je dijete progovorilo u bešici i tako odagnalo od njega svaku sumnju u pogledu bluda sa spomenutom nevaljalicom.

Zakljucak

Vidjeli smo da je poslušnost roditeljima, dobrocinstvo i lijep odnos prema njima jedno od najvrednijih djela koja covjek uopce može uciniti. Lijep postupak prema njima otvara džennetska vrata. Cak se može reci da je cinjenje dobra svojim roditeljima jedan od najefikasnijih nacina za brisanje naših negativnih djela i ocitih grijeha.
‘Ata’ b. Jesar prenosi da je ‘Abdullahu b. ‘Abbasu, r.a, došao neki covjek i upitao ga: «Bio sam se zarucio ženom koja je odbila da se uda za mene. Drugi covjek ju je zarucio i ona je bila voljna da se uda za njega. Ja sam osjetio veliku ljubomoru, pa sam je ubio! Ima li ikakva nacina da se pokajem?!». Ibn ‘Abbas, r.a, ga je upitao: «Jeli ti majka živa?». Odgovorio je: «Nije». On mu je, tada, preporucio: «Pokaj se Allahu Uzvišenom i približi mu se dobrim djelima koliko možeš!».
Ibn Jesar kaže: «Otišao sam i upitao Ibn ‘Abbasa: «Zašto si ga pitao da li mu je mati živa?». Odgovorio je: «Zato što ne znam djela koje je bliže Allahu Uzvišenom od dobrocinstva prema roditeljima!»
Dakle, malo cime se možemo približiti Allahu Plemenitom, kao što možemo lijepim postupcima prema roditeljima.
S druge, pak, strane, neposlušnost prema roditeljima smatra se jednim od najtežih grijeha i jednim od najklizavijih terena za stropoštavanje u džehennemsku vatru.
Nadamo se, da ce ovih nekoliko ajeta, hadisa i primjera iz islamske prošlosti biti sasvim dovoljni da preispitamo svoj odnos prema našim roditeljima, trudeci se da svakim danom sve više uljepšamo taj odnos i zaslužimo Allahovo zadovoljstvo.

Dr.Šefik Kurdić | Novi Horizonti