Kur’an je oživio vjeru u logiku i podigao zastavu razuma

Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Mnogi ljudi misle da je veza vjere sa srcem ispred njene povezanosti sa umom, i da je potrebno da čovjek ima čistu dušu, plemenit karakter i iskrena osjećanja da bi njegova vjera bila potpuna, bez obzira na stanje njegovog uma nakon toga.

Međutim, to nije ispravno. Islam prvo želi zdrav um i ispravnu misao, jer kakva je vrijednost osobe koja ima poremećen um i slabo razmišljanje?

Ispravan pogled na stvari i tačnost prosuđivanja su na prvom mjestu, a potom dobrota i dobre namjere. Kada je počeo poziv u islam, Kur’an je pozvao ljude da odbace praznovjerje koje su naslijedili i da vrate budnost svojim odsutnim umovima, kao što se navodi u ajetu: ”Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.” (Saba, 46.)

Fanatici koji su slijepo slijedili postojeće običaje, govorili su: ”Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na Pravom putu.” (Ez-Zuhruf, 22.) Poslanik, koji im je poslat i koji je nastojao da otkloni ovu mentalnu komu, odbacio je ovo slijepo slijeđenje, govoreći: “Zar i onda” – govorio bi on – “kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?” (Ez-Zuhruf, 24.)

Istina je da nikada nisam pročitao knjigu pripisanu nebu, a koja je slavila racionalno prosuđivanje, i u svjetlu tog prosuđivanja predočavala karakteristike vjere, kao što je to učinio Kur’an.

Kur’an se ovako obraća čoveku: ”Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? – Allah je zaista dobar i Sveznajući.” (El-Hadž, 63.)

– ”Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. – Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv.” (El-Hadž, 65.)

– ”Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe.” (El-Furkan, 45.)

– ”Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.” (En-Nur, 43.)

Od početka stvaranja čovječanstva do današnjeg dana, ljudski um nije vidio knjigu koja priznaje razum i utire mu put, kao Kur’an.

Za mnoge ljude, religija je bila povezana sa književnom maštom, snovima savjesti, strašću poezije i tumačenjima umjetnosti, sve dok nije došao Časni Kur’an.

Dakle, vjera je nauka koja ovisi o istini i činjenicama koje se temelje na dokazima, bilo da se odnose na vidljivi ili nevidljivi svijet.

Učenjaci koji poznaju vjeru pridružili su se melekima u svjedočenju o Božijoj jedinosti i Njegovoj pravdi, kao što se navodi u ajetu: ”Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali Imran, 18.)

Jasno je da nauka ovdje nije suha teorijska nauka. Ne, to je istinska nauka koja je kompatibilna sa stvarnošću. Ona utire put za ono što nazivamo “racionalnom emocijom”, a onda se držimo nje i postajemo joj privrženi, ne umanjujući njenu vrijednost niti je se odričući. Izdaja je omalovažavati istinu kada teret postane težak, ili se okretati od nje kada nas neprijatelji pritjesne.

Mnogo je primjera u Kur’anu za spoznavanje istine i temeljitog uvida u nju, a mi izabiremo ovaj metod. Naime, Svemogući Allah, otkrivajući se ljudima, kaže: ”On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti, On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?” (El-Mu’minun, 78-80.)

Ovo je prosvjetljenje uma nakon kojeg nije dozvoljeno izgubiti svoj put, i kur’anski metod u govoru o Allahu zaslužuje svako poštovanje. On usmjerava čovjeka prema onome što ga okružuje i onda mu kaže: ”Razmišljaj!” Misliš li da je Sunce sklopilo dogovor sa Zemljom da se dan i noć smjenjuju? Misliš li da su oboje definirali orbitu koja im pripada i odredili kaznu za svakoga ko je prijeđe? Ova tijela koja plove u svemiru ne razumiju ništa, ali njima upravlja mudrost, zar ne shvatate?

Nakon promatranja svemira, dolazi ovaj mudri zaključak: ”Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci: Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose; koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!” (El-Mu’minun, 90-92.)

Ovo je doktrina monoteizma, i to su njeni racionalni oslonci, praćeni jasnim i kategoričkim kontekstom koji Allahu potvrđuje svako savršenstvo, a oslobađa Ga od svih nedostataka, i pripisuje Mu pohvale koje Mu pripadaju i koje priliče Njegovom savršenstvu i uzvišenosti.

Ne postoji nijedna knjiga koja gradi vjeru na dokazu osim Kur’ana, i kako kaže profesor El-Akkad, razmišljanje je islamska obaveza.

Područje razmišljanja je u materijalnom svijetu. Tu čovjek može promatrati, zaključivati, pratiti eksperimente, ponavljati hipoteze i na kraju doći do onoga što će mu koristiti na dunjaluku i na Ahiretu, i to je ono na šta Kur’an ukazuje kada kaže: ”U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Ali Imran, 190-191.)

Umni ljudi ovdje razmišljaju o stvaranju svijeta i iz njegovih postojanih zakona i skladnog poretka zaključuju da ga je stvorio mudri Gospodar, tako da nema nesklada, ispraznosti i haosa.

Jedna od karakteristika muslimanske zajednice je da poštuje logiku, priznaje neosporne istine i pokorava se autoritetu nauke.

Ovaj pristup je ostvario svoj cilj, jer se bori protiv politeizma i uspostavlja monoteizam (tevhid), i smatra da se kampanja protiv mnogoboštva opravdava činjenicom da slijede ono za šta nema dokaza, shodno ajetu: ”A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.” (El-Mu’minun, 117.)

Štaviše, na to se pazi i kod kazivanja o drevnim narodima u kojima se pominju razlozi za pobunu protiv zabludjelih tirana, pa tako čitamo i slušamo riječi drugova iz pećine: ”Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati?” (El-Kehf, 15.)

Istina je, dakle, da je utjecaj Kur’ana na ljudsku misao taj koji je oživio vjeru u logiku i podigao zastavu razuma.
Izvor:saff.ba