Liječenje žalosti, briga, boli i obeshrabrenja iz Poslanikove medicine

lbn-Mesud, r.a., prenio je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema roba kojeg će pogoditi i zadesiti tuga ili briga, a on kaže: “Gospodaru, ja sam Tvoj rob, čiji su otac i majka Tvoji robovi; moja sudbina je u Tvojoj ruci, moja sudba kreće se u skladu sa Tvojom odredbom. Ti si uistinu pravedan u Tvojoj presudi. Prizivam Tvoja sveta imena i svaki sveti Atribut kojim si Ti nazvao Sebe ili si ga objavio u Tvojoj Knjizi ili si poučio bilo kom Svome stvorenju ili onome koga držiš kao Tvoju isključivu tajnu. Gospodaru, načini veličanstveni Kur’an snagom mog srca, svjetlom moje duše i jasnim milosrđem koje raspršava moju tugu i zabrinutost.” Ko god moli ovako, Allah će ukloniti njegove brige, raspršiti njegove žalosti i zamijeniti ih radošću.” (1)

Ibn Abas, r.a., prenio je da je za vrijeme nedaća Allahov Poslanik, s.a.v.s., uobičavao moliti: “Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog, Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Veličanstvenog prijestolja. Nema boga osim Allaha, Gospodara sedam nebesa i Gospodara Zemlje i Gospodara Plemenitog prijestolja.” (2)

Također je izvješteno u Džami’u imama Tirmizija da je Enes, r.a., prenio hadis u kojem se kaže da kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio suočen sa zabrinutošću, on bi uobičavao moliti: “O Živi, o Upravitelju univerzuma, prizivam Tvoju sveobuhvatnu milost da mi dodijeli izlaz iz ove nametnute tegobe.” (3)

Ebu Hurejre, r.a., izvjestio je da kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio suočen sa iskušenjima, on bi uobičavao podići ruke ka nebu i moliti: “Slavljen neka je Allah, Veličanstveni Gospodar”, a kada bi završio sa ovom dovom, dodao bi: “O Živi, o Upravitelju univerzuma.” (4)

Ebu Bekr, r.a., prenio je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naučio osobu u žalosti da moli: “Gospodaru, molim Tvoju Milost. Ne prepusti me samome sebi ni jedan tren. Gospodaru, nadoknadi moje stanje onim boljim. Uistinu, nema boga osim Tebe.”(5)

Također je preneseno u Ebu Davudovom sunenu da je Esma bint ‘Umejs prenijela da joj je Allahov Poslanik, s.a. v. s., rekao: “Da te naučim nekoliko riječi koje možeš izgovoriti kada si jako uzbuđena ili napadnuta brigama ili kada ih očekuješ? Reci: ‘Allah je moj Gospodar i ja Njemu ne pripisujem druga.” (6)

U drugom predanju rečeno je da ova dova može biti ponovljena sedam puta. (7)

Sa’d bin Ebi Vekas prenio je daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom izvjestio o poniznoj molitvi Allahovog poslanika Junusa, s.a.v.s., kada je on bio u utrobi kita (ribe), a koja glasi: “Nema boga osim Tebe. Slavljen neka si Ti. Uistinu ja sam zgriješio.” Nijedan musliman neće moliti ovom dovom radi nečega a da mu neće biti uslišano. (8)

Ebu-Sa’id el-Hudri prenio je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom vidio čovjeka po imenu Ebu Umame kako sjedi sam u džamiji mimo vremena predviđenog za namaz i kako izgleda zabrinuto. Allahov Poslanik, s.a. v.s., upitao ga je: “Zašto sjediš sam u ovo doba, o Ebu-Umame?” On je odgovorio: “Neki stari dugovi koje je teško vratiti i neprestane brige, o Allahov Poslaniče.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je potom rekao: “Da li bi želio da te naučim nekoliko riječi? Kada ih izgovoriš, Allah će raspršiti tvoje brige i pomoći ti da isplatiš tvoje dugove.” Ebu-Umame je odgovorio: “Da, o Allahov Poslaniče.” Allahov je Poslanik, s.a.v.s., zatim rekao: “Uči svako jutro i večer: ‘Gospodaru, tražim utočište kod Tebe od žalosti i tuge, od slabosti i lijenosti; i tražim utočište kod Tebe od kukavičluka i škrtosti; tražim utočište kod Tebe od zaduženosti i od podložnosti ljudskoj nepravičnosti.”‘ Ebu-Umame je dodao: “Uradio sam tako, a Allah je raspršio sve moje brige i pomogao mi da isplatim moje dugove.”(9)

Ibn-Abbas, r.a., prenio je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah će raspršiti brige onoga koji redovno moli za oprost. On će ga voditi izvan pokušaja i dodijeliti mu opskrbu iz izvora kog on ne očekuje.” (10)

Također je preneseno u “Musnedu” da kad god je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskusio poteškoće, on bi požurivao ka namazu napominjući da je Allah Svemogući rekao: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom.” (Kur’an, 2:45)(11)

Ibn-Abbas prenio je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada je pojedinac preopterećen sa brigama i bezvoljnošću, trebao bi često učiti: “Ne postoji snaga ili moć osim sa Allahovom.”

Ova dova je također potvrđena u dvjema zbirkama sahih hadisa i da je to jedno od skrivenih blaga Dženneta.(12)

Ako ove dove ne predstavljaju lijek za nečije brige, bol i bezvoljnost, to znači da je njegovo stanje ozbiljno i zahtijeva temeljito čišćenje njegovog sistema kroz potpunu purgaciju ili detoksifikaciju popraćenu s istinskim zikrom i ustrajnom pobožnošću.

Navedene dove predstavljaju četrnaest vrsta duhovnih lijekova, uključujući:

1 – raspoznavanje jednoće Uzvišenog Gospodara (ar. rububijjet);

2 – raspoznavanje vjerovanja u jednoću božanstvenosti (ar. uluhijjet);

3 – shvatanje jednoće Uzvišenog Allaha, znanjem i čvrstim vjerovanjem;

4 – priznavanje da je Allah Svemogući čist od nepravde i da On neće nikad uzrokovati Svome robu bilo koje tegobe bez potrebe ili razloga;

5 – priznavanje da nasilje dolazi samo od robova;

6 – moljenje Allaha Svemogućeg Njegovim uzvišenim imenima i atributima, koji su otkrovenja koja Njegovo stvorenje mora raspoznati, a među njima je najobuhvatnije i najopsežnije od svih imena: El-Hajj (Živi) i El-Kajjum (Upravitelj);

7 – moljenje samo Njegove pomoći;

8 – priznavanje roba da je Allah jedini osiguravalac koji može upotpuniti nečije potrebe i da je On jedini Koji se traži;

9 – potvrđivanje pojedinčeve ovisnosti o Njemu, oslanjanje na Njega i priznavanje da se pojedinčeva sudbina kreće u skladu s Allahovom odredbom; da On sam ima moć da to promijeni; da ono što je On odredio slijedi taj pravac i da je njegova odredba pravedna;

10 – traženje da srce hoda po baščama Kur’ana, življenja po njemu i raspoznavanje toga kao svjetla pojedinčevog srca i duše. Kroz to, pojedinac će izbjegavati sumnju, pobijediti čežnju, prebroditi strast i pohotu i raspršiti tamu. Redovno učenje Kur’ana također okrepljuje pojedinčevo srce i pomaže fokusiranju pojedinčeve namjere poslije materijalnih gubitaka i prilagođava pojedinčevu sklonost ka onome što je vječno, nasuprot onome prolaznom;

11 – traženje oprosta za grijehe;

12 – pokajanje za pogreške;

13 – džihad-borba na Allahovom putu;

14 – uzimanje smjera molitvi da bi se primila uputa, i konačno

15 – nijekanje bilo koje volje ili moći koja može utiecati na stvari i ispravno pripisivanje sve volje i moći samo Allahu Svemogućem.

Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje

Izvor: ´Poslanikova medicina´, str: 190-194.

menhedz.com