Lijenost ili glupost: Muslimani aktivno rade pet minuta

”I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (Nisa 36)

IHSAN je jedan od mnogih pojmova koji se ne može prevesti jednom rječju. Allah dž.š. u Kur’anu veli: ”Allah, uistinu, voli muhsine (one koji dobro čine)” (Nisa 36). Muhsin je, dakle, onaj koji čini dobro a samim tim ihsan je dobročinstvo. Ihsan, također, može označavati i težnju ka savršenosti i istinskoj predanosti. Prema tome, arapska riječ ihsan ima dvojako značenje: dobrota i istinska predanost. Muslimani, tako, teže tome da u svim svojim postupcima budu dobri, isoravni i krajnje Bogu predani.

Uspon i napredak bilo koje zajednice je nemoguć ukoliko njeni članovi ne daju sve od sebe u svemu što rade. Student svoj trud ne bi smio fokusirati na puko polaganje ispita. On bi, zapravo, trebao tokom cijele akademske godine nadograđivati svoje znanje, gdje bi položen ispit bio samo dokaz napornog rada. Učitelj ne bi smio samo stajati pred razredom i suhoparno diktirati lekciju, nego dati sve od sebe da pozitivno utiče na učenike i proširuje im vidike znanja. Slično se može reći i za radnika u nekoj fabrici koji bi vodio računa samo o vanjskom izgledu određenog proizvoda, zanemarujući njegovu stvarnu namjenu.

Fundamentalni islamski princip sadržan je u hadisu Muhammeda a.s. u kome stoji: ”Uistinu Allah voli kada neko od vas nastoji svoju obavezu učiniti najbolje što može” (bilježi ga Bejheki). Nažalost, ima muslimana koji zaboravljaju i zanemaruju ovaj koncept. S druge strane, Zapad je u potpunosti shvatio sav njegov značaj i vrijednost, pa ga je ta civilizacija inkorporirala u svoj sistem života i doživjela puni procvat i preporod. To je božanski zakon koji se jednako odnosi i na muslimane i nemuslimane, jer ako nešto radiš dobro, time poboljšavaš i vlastito stanje ali i stanje svoje okoline. To se odnosi na sve ljude, bez obzira na njihova uvjerenja, baš kao što je to slučaj, primjerice, sa zakonom gravitacije.

Tako je urađena jedna studija u velikom broju zemalja širom svijeta s ciljem da se precizno odredi broj radnih sati, pri čemu se nisu računali svi sati provedeni na radnom mjestu, nego isključivo sati aktivnog rada (bez pauza za ručak, korištenja toaleta, trenutaka predaha i sl.). Dok su neke zapadne zemlje ili Japan dostigli cifru od osam sati, prosjek u pojedinim muslimanskim zemljama bio je dvanaest ili čak pet minuta. Pet minuta aktivnog rada! Možete li vjerovati? I onda očekujemo Allahovu pomoć!? Kako neko može očekivati da Allah pomogne muslimane i učini ih svjetskim liderima kad, pri tom, neke muslimanske zemlje imaju ovakav prosjek aktivnog rada dnevno? Ne slijedimo božanski zakon, pa i naše stanje ostaje takvim kakvo jeste. Potrebno nam je mnogo više ihsana u životu, bilo da to iziskuje dobrotu ili istinsku predanost. Allah dž.š. poručuje: ”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro (ihsan) čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (Nahl 90).

Nastojati da kroz svoj život razvijamo princip ihsana je Allahova naredba. Zašto smo, onda, baš mi muslimani najlijeniji i najpasivniji ljudi? Naravno, ovo se ne odnosi na sve muslimane, ali je, generalno gledavši, stanje našeg Ummeta, manje-više, takvo. Veliki je broj zemalja koje su poznate po svojim vrhunskim proizvodima – japanska elektronika, italijanske cipele, švicarski satovi, vojni noževi ili sir. Šta je sa muslimanskim zemljama i koji su to njihovi proizvodi kojima kupci poklanjaju puno povjerenje na tržištu?

Jedne prilike mi neko reče: ”Hvala Bogu da su nemuslimani na Zapadu tako napredni i inovativni pa su izumili sve ove stvari kojima se i mi, muslimani, možemo bez pola muke koristiti tako da nam ostaje dosta vremena za molitvu.”. Sprva sam pomislio da se šali ali, nažalost, bio je ozbiljan. Zaboravio je da su rad i privrjeđivanje, zapravo, jedan vid ibadeta Allahu dž.š. koji u Kur’anu podsjeća: ”I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti’.”(Tevbe 105).

Muslimani bi morali davati svoj doprinos u kreiranju svijeta kao boljeg mjesta za život. Ibadet se ne sastoji samo od molitve. Primjera radi, svaki dan ići u školu radi stjecanja nauke je vid ibadeta ukoliko je namjera da se pokorava Allahu, pomogne svojoj zajednici i ostalima pruži lijep primjer. Na koncu, kakvu sliku muslimani, ako su neuspješni i nazadni, šalju drugima o svojoj vjeri?

Jedno od značenja ihsana je i činiti dobro, ali tako da se to uradi na najbolji mogući način. Naprimjer, nazivajući selam musliman će reći: ”Es-selamu ‘alejkum” (Neka je Allahov mir s tobom), ali ako, pri tome rekne: ”Es-selamu’alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu” (Neka je s tobom Allahov mir, milost i bereket), to će biti još bolje i potpunije djelo. Ali i od toga ima nešto bolje a to je rukovanje pri nazivanju selama, a ako sve to bude popraćeno osmjehom na licu eto vrhunca dobrog djela. Na ovaj način se iz običnog postupka nastoji izvući maksimum dobra. Ovakav pristup neophodan je u svim aspektima života, preko ibadeta do raznih drugih aktivnosti ili odnosa sa ljudima. To je ihsan u svom punom kapacitetu kome trebamo težiti u svemu što radimo.

Muhammed a.s. je na razne načine pokušavao svojim sljedbenicima usaditi osjećaj ihsana u onome što rade. Tako u slijedećem hadisu vrlo suptilno tretira pitanje ihsana u svakodnevnom životu pa veli: ”Uistinu Allah voli dobrotu i nježnost u svemu što radite, pa kada ubijate, ubijajte na lijep način i kada koljete životinju uradite to najnježnije što možete; naoštrite svoje noževe i dopustite životinji da umre što jednostavnije.” (bilježi ga Muslim).

Neko se može zapitati zašto Poslanik a.s. nije kazao: ”Kada klanjate, klanjajte lijepo i kada postite, postite na najljepši način!”. Zašto on u spomenutom hadisu izdvaja ubijanje i klanje životinja? Nije stoga što su muslimani krvoločni – apsolutno ne – nego zato što klanje životinje predstavlja okončanje njena života. Kakvu, onda, razliku imamo ako je ubijemo lijepo ili ne, kada ona ionako umire lišena nekakvih ružnih sjećanja? U čemu je poenta? Naravno, to je način na koji muslimani djeluju ali i razmišljaju. Musliman teži dobročinstvu u svemu, pa čak i kad je u pitanju lišavanje života jedne životinje. Ukoliko neko na ovako lijep način tretira životinju pri njenom klanju, prirodno je očekivati da će prema njoj biti još ljubazniji dok je živa. Muhammed a.s. na ovo nije ukazivao samo verbalno nego je to pokazivao i ličnim primjerom i to tako što bi, koljući kurban, oštrio svoj nož i prema životinji bio krajnje obazriv.

Drugi primjer tiče se razvoda braka. Razvod, obično, traži jedno od supružnika, te to za sobom povlači nerijetko i čitav sudski proces. Allah dž.š. u tom smislu poručuje: ”Razvod braka može biti dvaput, pa ih (supruge) ili velikodušno zadržati ili im na lijep način (ihsan) razvod dati.” (Bekare 229). Dakle, i tokom brakorazvodnog procesa savjetuje se dobročinstvo i uljudno držanje (ihsan). Ovo su dva primjera ihsana u ”ekstremnim” situacijama. Treba li, onda, podsjećati šta je sa običnim životnim pitanjima?

Poslanik Jusuf a.s. je bio nepravedno zatvoren. Optužen je za pokušaj napastvovanja vladarove žene, te je strpan u zatvor. No, on je bio strpljiv. Mnogo godina poslije, dok je još bio u zatvoru, rečeno mu je da je kralj Egipta usnio čudan san: ”I vladar reče: ‘Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj ako snove znate tumačiti’.” (Jusuf 43). Jusuf a.s. je znao da to znači sedam teških i gladnih godina koje dolaze. I šta je uradio? Da li je tražio da ga, zauzvrat, prvo puste iz zatvora? Da li je sve to prešutio kako bi nevjernici pomrli od gladi? Ne, nego je demonstrirao ihsan. Bez ikakvih uslovljavanja je protumačio kako san ukazuje na sedam godina izobilja nakon kojih dolezi drugih sedam godina gladi i neimaštine. Šta više, Jusuf a.s. im nudi i rješenje za nadolazeću krizu; savjetovao im je da u prvih sedam godina pojačaju proizvodne kapacitete uz minimalnu potrošnju kako bi sedam kriznih godina mogli preživjeti sa dovoljnim zalihama.

Kada je pušten iz zatvora i imenovan ministrom za ekonomska pitanja i agrikulturu, organizovao je cijeli proces skladištenja hrane radi njene distribucije u vrijeme krize. Budući da je cijeli Srednji Istok bio pogođen krizom on je uveo sistem po kome su i stranci mogli dobiti hranu u zamjenu za određene kućne proizvode koje bi sa sobom donijeli. Uradio je to kako bi ih natjerao da i sami budu produktivni te da hranu koju budu dobivali u Egiptu ne doživljavaju kao milostinju. Bio je vrlo doslijedan svom sistemu iako su svi koji su dolazili iz drugih zemalja bili mahom nevjernici. Ovo je najbolja poruka svoj našoj braći i sestrama koji žive u nemuslimanskim zemljama, jer, gdje god da se nalaziš ti moraš širiti pozitivan utjecaj i davati svoj doprinos jer si musliman.

Svakako, najbolji vid ihsana je onaj prema Allahu dž.š. koga trebamo obožavati kao da Ga vidimo i stalno imati na umu da On nas vidi. Predanost vodi ka dobru u djelima, a upravo to je naš ideal. Naša težnja je da što više usavršimo sami sebe kako bi kod Uzvišenog Allaha bili na što većem stupnju, te da uznastojimo usavršiti sve ono što radimo i što nas okružuje kako se ne bismo postidjeli Allaha dž.š., Njegovog Poslanika a.s. i svih vjernika. Da bismo to postigli neophodno je da sami mjenjamo svoje trenutno stanje jer će, jedino tako, Allah promjeniti stanje cijelog Ummeta.

Autor: Amr Halid

Izvor: www.amrkhaled.net

S engleskog preveo i uredio: Safet Pozder