Ljudi se stotinu puta vrate na isti grijeh, pa se pokaju i Allah im oprosti

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nema veće blagodati od toga da te Allah voli, da te voli Vladar svih vladara, koji je u Kur’anu objavio: ”Reci: ‘O Allahu, Koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš! (Ali Imran, 26.)

Zbog toga nam je Allah propisao tevbu, pokajanje, kako bi stekli ljubav Onoga u čijoj ruci je svako dobro.

Prenosi se da je jedan učenjak sjedio sa studentima i pitao ih šta misle koja je najveća blagodat koju je Allah dao čovjeku? Jedan je rekao da je to zdravlje, jer bez zdravlja nismo sposobni normalno živjeti i funkcionirati. Drugi je rekao da je to blagodat razuma, treći je kazao da su roditelji najveća blagodat, četvrti je rekao da su djeca najveća blagodat, peti da je to imetak itd. Onda se javio najmlađi među njima i rekao: ”Šejh, za mene je najveća blagodat spoznaja da nam je Allah Gospodar, a ne bilo ko drugi. Jer, tako mi Allaha, da me neko drugi, mimo Allaha, vidi u grijesima koje činim, i koje sam počinio, žestoko bi mi kaznio. Da me vide otac i majka, koji su me rodili, iako me oni nisu stvorili, niti mi opskrbu daju, niti su mi udahnuli dušu, niti mi mogu štetiti niti koristiti bez Allahove volje, da su vidjeli dijelić grijeha koje sam počinio i koje činim, a koje Allah vidi, odrekli bi me se.”

Allah voli pokajnike
dedoŠesto, Ibnul-Kajjim el-Dževzije kaže: ”Što se tiče Allahovog šestog svojstva, to razum ne može pojmiti, niti pero opisati, i da Allah time Sebe nije opisao i da to nije prenio Njegov Poslanik, s.a.v.s., tako mi Allaha, mi u to ne bismo mogli povjerovati.”
A šesto svojstvo je da Allah voli pokajnike.
Nakon silnih grijeha koje čovjek počini za pedeset ili šezdeset godina, Allah ga, poslije iskrene tevbe i pokajanja, učini voljenim i na Sudnjem danu će ga proživjeti u društvu Svojih odabranih robova. Zato požurimo sa tevbom i pokajanjem i požurimo oprostu našega Gospodara i Džennetu koji je prostran koliko nebesa i Zemlja, a koji je pripremljen za bogobojazne.

Da bismo što bolje razumjeli vrijednost tevbe i pokajanja te veličinu Allahove ljubavi i milosti prema pokajnicima, spomenut ćemo komentar šest Allahovih svojstava savršenstva, od Ibnul-Kajjima el-Dževzija.

Allah je El-Halim – Blagi

Prvo svojstvo koje je spomenuo Ibnul-Kajjim el-Dževzije u sklopu govora o Allahovoj neizmjernoj milosti prema griješnicima pokajnicima, jeste el-hilm. Allah je El-Halim, Blagi. Da nije tako, veli Ibnul-Kajjim, da hoće, Allah bi uništio svakog griješnika na onom mjestu gdje čini grijeh i ne bi se više ni pomakao. Da Allah hoće naredio bi srcu tog griješnika da stane u trenu dok čini grijeh i da okonča dunjalučki život na najgori i najružniji način. Može li to učiniti? Može! Međutim, Allah to ne čini, jer je On El-Halim – Blagi.

Allah ne uskraćuje Svoje blagodati ni onda kada ljudi čine grijehe

Sljedeće Allahovo svojstvo koje je spomenuo Ibnul-Kajjim, jeste da Allah ne uskraćuje ljudima Svoje blagodati ni onda kada čine grijehe. Složit ćete se da tako sa nama ne postupaju ni majke ni očevi, jer da djeca pred roditeljima čine velike grijehe, oduzeli bi im sve blagodati koje su im prethodno dali. S druge strane, mi stalno griješimo prema Allahu, a uronjeni smo u Njegove blagodati.

Allah nam dao oči, a mi njima gledamo u haram, dao nam sluh, a mi slušamo ono što je zabranjeno, dao nam jezik, a mi njime ne prestajemo činiti grijehe, našim griješenjem izazivamo Allahovu srdžbu, a opet jedemo nafaku koju nam On u obilju daje.

Allah je Onaj Koji pokriva grijehe i sramote

Treće Allahovo svojstvo savršenstva koje je komentirao Ibnul-Kajjim, jeste es-sitr – pokrivanje grijeha i mahana. Kada bi nas Allah otkrio u našoj stvarnoj slici, ne bi niko od nas imao snage progovoriti ni riječi zbog grijeha koje čini. Ali, Allah pokriva grijehe i sramote i hvala Allahu da je On naš Gospodar. Da hoće mogao bi nas osramotiti samo jednom i to bi bilo dovoljno za sva vremena.

Prenosi se da je u vrijeme Musa, a.s., zavladala velika suša, pa je Musa, a.s., izašao sa 70.000 Izraelćana da uči dovu za kišu.

Međutim, i pored toga što je dovu za kišu učio, u to vrijeme, Allahov najodabraniji rob i poslanik, kiša nije pala. Nakon toga, Musa, a.s., obratio se Allahu, dž.š., riječima: ”Gospodaru, molili smo Te za kišu, a Ti si nam je uskratio. Zašto?” Allah mu je objavio: ”O Musa, među vama ima jedan čovjek, jedan Moj rob koji mi četrdeset godina griješi, a Ja mu opskrbu u obilju dajem. Zbog njega vam ne spuštam kišu.” Onda je Musa, a.s., tražio da taj čovjek napusti skup, jer zbog njega im je uskraćena berićetna i rodna kiša.

Taj čovjek je znao da se to na njega odnosi, pa je tiho i skrušeno učio dovu: ”Moj Allahu, četrdeset godina si pokrivao moje grijehe, a ja sam Ti prkosio griješenjem. Ako sada izađem pred njih, oni mi to neće nikad zaboraviti, a ako ne izađem, Ti nećeš spustiti kišu, pa će mnogi ljudi pomrti. Moj Allahu, ja Ti se ovog trenutka iskreno kajem i neću se više vraćati grijesima koje sam činio.” Ljudi su gledali desno i lijevo ko će od njih izaći, a onda je odjednom kiša počela padati.

Iznenađen time, Musa, a.s., je rekao: ”Moj Gospodaru, onaj griješnik nije izašao, a Ti si nam kišu spustio.” Allah mu je objavio: ”Znaj da vam nisam spustio kišu osim zbog onoga zbog koga sam vam je bio i uskratio.” Musa, a.s., je znatiželjno molio: ”Gospodaru moj, pokaži mi tog iskrenog pokajnika.” Međutim, Allah mu je objavio: ”O Musa, Ja ga nisam otkrio onda kada Mi je grijehe činio i bio nepokoran, pa zar da ga sada otkrijem i osramotim nakon što se iskreno pokajao.”

I ne samo to, već je Allah obećao ogromnu nagradu onome ko pokrije sramotu drugog čovjeka, onda kada ga zatekne i vidi u grijehu prema Allahu, dž.š. U tom smislu su riječi Muhammeda, s.a.v.s.: ”Ko pokrije sramotu vjerniku, Allah će pokriti njegovu sramotu na dunjaluku i na Ahiretu.”

Vrata pokajanja otvorena su do Sudnjega dana

Ibnul-Kajjim je spomenuo i četvrto Allahovo svojstvo, a to je da On otvara vrata tevbe, vrata pokajanja na svakom mjestu i u svakom vremenu, kao što dolazi u hadisu: ”Allah pruža Svoju ruku noću da oprosti onima koji su griješili danju, i pruža Svoju ruku danju da oprosti onima koji su griješili noću.”

Allah zna svaki grijeh koji smo počinili u toku dana, i onda ga pokriva i blag je prema nama. Zamislimo da Allah ne prima tevbu osim u zoru i ako je nekome od nas suđeno da umre u toku noći, postoji velika mogućnost da umre bez pokajanja. Ili, da je odredio da se tevba ne prima osim na svetim mjestima, koliko bi ljudi umrlo bez tevbe?! Musa, a.s., je, družeći se sa Hidrom, tri puta pogriješio i nije se mogao strpiti, i nakon treće greške, odmah je, sa Hidrove strane, bilo: ”Sada se rastajemo ja i ti!” Međutim, kod Allaha nije tako! Ljudi se stotinu puta vrate na isti grijeh, pa se pokaju i Allah im primi pokajanje.

Allah pokajnicima loša djela zamjenjuje dobrim djelima

Jesmo li ikada ozbiljno razmišljali o tome, da Allah, naš Gospodar, Stvoritelj, Opskrbitelj, loša djela, najveće grijehe koje počinimo, nakon iskrenog pokajanja, pretvara u sevabe i dobra djela?

Kada bi čovjek imao 31 ili 41 ili 51 godinu, i kada bi trideset, ili četrdeset, ili pedeset godina bio nepokoran Allahu, prkosio Mu svojim grijesima, i onda se, u toj jednoj godini, iskreno pokaje, Allah mu sve grijehe koje je počinio za tih trideset, četrdeset ili pedeset godina, oprašta i pretvara u dobra djela. Da je po ljudskim mjerilima, nema sumnje da bi za četrdeset godina grijeha bilo isto toliko godina kazne i patnje u vatri.

Govoreći o ovome, Ibnul-Kajjim el-Dževzije je naveo sljedeću predaju: ”Na Sudnjem danu bit će doveden čovjek koji je krao olovke (pera), pa će ga Allah upitati: ‘Ko je pokrenuo tvoju ruku i tvoje noge da ukradeš pero?”, i ispitivat će ga toliko da će osjetiti kao da mu koža sa tijela spada, ili kao da je neko guli, od stida pred Allahom, i reći će sâm sebi: ‘Ovo je zbog jednog pera, a ja nisam ukrao samo jedno pero već hiljade pera.’ Onda će mu Allah reći: ‘Pogledaj u pero!’ On će pogledati na to mjesto koje će mu se prikazati kao crna mrlja ili rupa, koja će postati bijela i svijetla i postat će njegovo dobro djelo. Tada će čovjek reći: ‘Gospodaru, ja sam ukrao hijade pera!”’

Na to aludira ajet: ”Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70)

Islamski učenjaci kažu da je El-Gafur, Onaj Koji oprašta jednom, dvaput, odnosno mnogo puta, a ne kažnjava odmah za počinjeni grijeh. Spominje se da je jednom prilikom pred halifu Omera, r.a., doveden lopov, koji je rekao: ”Vođo pravovjernih, Allaha mi, ovo mi je prvi put da kradem!” Na to mu je pronicljivi Omer, r.a., odgovorio: ”Lažeš, Allah nikog neće osramotiti nakon počinjenog grijeha prvi put.” Lopov je kasnije priznao da mu je to osma krađa.

(saff.ba)