Ljudi su poput deva

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda od Pejgambera, s.a.v.s., da je rekao: “Ljudi su kao deve; od stotinu njih teško da nađeš jednu jahaću.” (Muttefekun alejhi)

Ovim hadisom Poslanik, s.a.v.s., ustvari aludira i ukazuje na ljude, njihove odnose i međusobno povjerenje. Kako god je teško naći u sto deva jednu poslušnu i dobru za jahanje, tako i među ljudima. Malo je onih iskrenih i odanih, u koje se može pouzdati, kojima se može vjerovati i povjeriti i koji su pravi prijatelji i saputnici u životu. To su oni koji neće izdati, odati i iznevjeriti svoga brata u vjeri. To je zbog različitosti ljudi i njihovih mentaliteta, zbog promjenljivosti njihovog ophođenja sa ljudima u različitim situacijama.

Neki učenjaci idu čak dotle pa smatraju da se sa ovim hadisom hoće reći da je vjernika mali broj u odnosu na nevjernike.

Ponekada je sa ljudima teško komunicirati, kao što je teško jahati na neukroćenoj i nepokornoj devi, pa je pravo umijeće da se nađe iskrena osoba, sa kojom je lahko uspostaviti kontakt i održavati lijepe odnose.

Interesantno je napomenuti da je Buharija ovaj hadis uvrstio u Poglavlje o nestanku povjerenja, što ukazuje da se sa njegovim značenjem misli, da je vrlo teško naći povjerljivu osobu, u koju se čovjek može pouzdati.

Hadis također ukazuje da smo mi svi insani i da smo podložni manjkavostima, te da je rijetko naći one koji imaju kvalitete pouzdanih i povjerljivih osoba. Kada bi smo željeli od ljudi odabrati one koji su sposobni za učenje, donošenje fetvi, da budu predvodnici ljudima, da budu na određenim funkcijama, teško bi smo u tome uspjeli, jer je malo onih koji posjeduju sve potrebne kvalitete i osobine koje se za to neophodne.

Prenosi se da je Sehl Et-Tusteri vidio mnoštvo ljudi koji ulaze i izlaze iz džamije, te je rekao: “Sljedbenika La ilahe illellah ima mnogo, ali je malo od njih onih koji su iskreni.”

Na ovo značenje ukazuju i neki kur’anski ajeti, kao što su: “A malo je zahvalno među robovima Mojim.” (sura Sebe’, 13) “…ne čine to jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” (sura Sad, 24)

Hadis nas podstiče da vodimo računa o svojoj iskrenosti u ibadetu, u izvršavanju svojih obaveza, povjerenju i čuvanju emaneta, u održavanju rodbinskih veza, i svemu ostalom što treba da nas, kao vjernike krasi i zbližava. Da budemo od onih koji su spremni ljudima pomoći i biti im od koristi. To vjernicima treba biti cilj i kao najveća radost i zadovoljstvo u ovozemnom životu.

Kod odgoja i obrazovanja mladih na vrijeme treba osjetiti njihove sposobnosti i sklonosti za određene oblasti i poslove i ka tim ciljevima ih usmjeriti. Pejgamber, s.a.v.s., je učio ovu dovu: “Allahu moj, pomozi islam sa onim koji ti je od ove dvojice ljudi draži: Ebu Džehlom ili Omerom ibn El-Hattabom!” (Ahmed i Tirmizi) pa je Allah, dž.š., odabrao Omera, r.a., za to.

Također, onaj koji poziva islamu i objašnjava njegove propise mora biti umjeren i realan u tome šta očekuje od ljudi, sa kojima razgovara. Mora imati u vidu različite mogućnosti učenika, i ne smije od svih očekivati iste rezultate, jer su oni različiti.

Kada pogledamo stanje velikog broja muslimana danas i njihove međusobne odnose, njihovu iskrenost u kontaktima, sjetimo se značenja ovog hadisa. Umjesto suradnje i pružanje pomoći u ovom haotičnom stanju, svjedoci smo krvoprolića i uništavanja dobara muslimana.

Danas su se muslimani otuđili i izolirali jedni od drugih. Situacija liči na onu koja će biti na Sudnjem danu, kada svako bude imao svoje probleme, kada se svako bude brinuo samo za sebe i ne bude ga interesovao, pa čak ni onaj najbliži od njegove rodbine. Čovjek nije spreman da žrtvuje išta od ovodunjalučkih ukrasa svome rođenom bratu, pa kako onda da tako nešto ustupi onome ko mu nije ni rođak, nego ga s njim veže samo vjera islam. Pojedinci prelaze granicu u uživanjima a drugi umiru od gladi. Ne misli kako je onima drugim, a potrebnih ima na sve strane. Kurtubi je rekao: Ovo poređenje je dobro, jer je vrlo teško naći osobu koja će se brinuti o drugima, pomagati im, otklanjati njihove nedaće i životne poteškoće. Takve je teško naći, kao što je teško naći devu pogodnu za jahanje među stotinama deva, kako je navedeno u hadisu.

Gdje su naše islamske i moralne vrijednosti, kojima nas zadužuje naš Gospodar i na njih nas podstiče naš Pejgamber, s.a.v.s., u mnogo hadisa. Gdje je iskrenost, čuvanje emaneta, samilost jednih prema drugima, izvršavanje obećanja, čuvanje onoga što je dogovoreno i obećano. Gdje ozbiljnost i pedantnost u našim poslovima. Te moralne vrijednosti su također sastavni dio naše vjere. Zar nije naš Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Zaista će vjernik sa lijepim ponašanjem dostići stepen onoga koji noću klanja a danju dobrovoljno posti.” (Ebu Davud)

“Nema ništa što će na vagi na Sudnjem danu biti toliko vrijedno kao što je lijepo ponašanje, jer zaista Allah, dž.š., ne voli onoga koji je bestidan i nemoralan.” (Tirmizi)

Preporod, dr. Fuad Sedić