Meleki – naši vjerni pratioci

Uzvišeni Allah stvorio je sva stvorenja, odredivši im različite uloge, funkcije i odlike. Sve je stvoreno sa mudrošću koju jedino zna Onaj koji stvara. Među mnogobrojnim Njegovim stvorenjima, koji doista zaslužuju da se o njima podrobno promisli, jesu meleki. Ko su i šta meleki, od čega su stvoreni, koje su njihove dužnosti, koliko ih ima i kako izgledaju, samo su neka od pitanja koja nam se nameću. Neke od odgovora nalazimo u Kur’anu, hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u mnogobrojnoj islamskoj literaturi koja tretira ovu tematiku.

Ali pitanje koje se ne postavlja baš tako često, i o kojem se nedovoljno govori jeste pitanje naše povezanosti sa njima te naše ovisnosti o ovim Allahovim robovima. Kakav bi naš dunjalučki život bio bez njihove prisutnosti, bez njihovog podstreka na dobro, bez njihovog blagoslova, čuvanja? U svakom momentu našeg života, od trenutka kada još kao fetusi budemo u utrobi naše majke, dolaska i cjelokupnog života na dunjaluku, smrti, boravku u kaburu, proživljenja, stajanja na Sudnjem danu te konačne presude i ulaska u džennet ili džehennem (da nas Allah sačuva) i boravka u njima meleki su sa nama.

Znači, pored njihove primarne funkcije da budu stalno u ibadetu Uzvišenom Allahu, oni imaju i svoje posebne dužnosti koje su, uglavnom, posredno ili neposredno vezane za nas ljude. Neka je slava Uzvišenom Allahu! Stvorenja koja su Allahovi najpoštovaniji robovi, oni koji su stvoreni od svjetlosti (a svjetlost je najbolja asocijacija dobra), oni koji neumorno i neprestano čine ibadet Gospodaru ( Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju) stalno su uz čovjeka, tog griješnog Allahovog roba sklonog sumnji, nezahvalnosti, oholosti.

Koliko nas je Milostivi počastio stavivši u našu službu tako odabrane robove?! Kada je Svemogući Allah stvorio Adema naredio je melekima da mu učine sedždu. Taj čin, da o njemu bar malo razmislimo, pokazao bi nam veličinu Allahove milosti prema nama. Allah nas na ovom svijetu nije ostavio same i bespomoćne, nije dozvolio da nas vjetrovi zla raznose na sve strane, nego nam je odredio čuvare i pomoćnike u dobru. Stvoreni smo sa izričitim smislom i zadaćom: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju.” (Az-Zarijat:56)

Iz tog razloga, trebamo iskoristiti ovaj život (na kojem nemamo popravnog ispita), posijati na životnim njivama samo dobro, zalijevati i napajati to posijano ljubavlju i nadom u Allaha, te željno očekivati ubiranje plodova u vječnom životu. Na našem putu veliki značaj za nas ima spoznaja o postojanju meleka.

Mu’minova vjera u meleke ulijeva u njegovo srce simpatije i prisnost,zbog toga što su meleki njegova Gospodara stalno prisutni uz njega. Isto tako, njegova vjera u meleke unosi u njegova čula oprez od neposlušnosti (ma’sijeta) prema Allahu, dž.š., i od činjenja grijeha, jer sve bilježi melek zadužen za to. Ovaj vjenikov iman, još uvijek u dušama vjernika, podstiče jaku volju za činjenjem dobra i dosljednog obavljanja poslova, sve dok im to ,melek zadužen za zapisivanje, ne upiše u dobra djela.

Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao je: “Doista su s vama oni koji vas ne napuštaju, osim onda kada vršite nuždu i kad spolno općite, pa ih se stidite i poštujte ih.“ Ovako su vjernikova čula u stalnoj budnosti i oprezu, jer on osjeća da ga njegov Gospodar nadzire na svakom koraku i da dva meleka pratioca pišu sve što on radi. To je Božanski nadzor koji u vjerniku pobuđuje nagone dobra a obuzdava nagone zla. Ovaj nadzor precizniji je i jači od nadzora jedne cijele formacije policije i obavještajne službe. (Jednoća Stvoritelja;ez-Zindani)

Spoznaja da su uvijek u našem prisustvu meleki neminovno vodi i do osjećanja stida i poštovanja prema njima. Kako učiniti grijeh, kada nas u svakom trenu dva pisara budno motre, prate i dosljedno, bez imalo pristranosti, bilježe naše riječi i djela u svoj defter. Zamislimo da iza nas, u toku samo jednog dana, hodaju dvojica ljudi, koji bi imali zadatak da prate svaki naš posao, da slušaju svaku našu riječ, prate svaki naš pokret i sve to dosljedno zapisuju. Zar se u nama ne bi pojavio stid, zar nas savjest ne bi spriječila da izgovorimo pogrdnu, sramnu ili ružnu riječ koju bi taj bilježnik zabilježio?!

Vjerovatno bismo odustali od nekog naumljenog lošeg djela, kada bi znali da će ga ti ljudi zapisati i možda taj zapisnik predočiti drugima. Šta da oni javno obznane samo jedan naš dan i djela učinjena u njemu?! A uistinu svaki naš tren su uz nas Allahovi pisari: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite.” (Al-Infitar:10-12) Oni se ne umore bilježeći, ne dojadi im stalno praćenje i zapisivanje, jer to je njihova zadaća povjerena im od strane Uzvišenog Allaha, dž.š.

I doći će dan kada će se ta knjiga naših dobrih ali također i onih loših djela biti javno prikazana i predočena. Ni koliko trun jedan, od riječi i djela, neće biti izostavljeno: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra-vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla-vidjet će ga.” (Az-Zilzal:7,8)

Isto tako, svijest o prisustvu meleka na nekim određenim mjestima daje nam podstreka da još više boravimo na njima. Blagoslovljeno je mjesto na kojem prisustvuju meleki, a to su sva ona mjesta na kojima se spominje Uzvišeni Allah. Bilježe Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah doista ima meleke koji hodaju putevima a čija je dužnost da prate halke zikra, pa kada naiđu na skupinu koja spominje Allah poviču: „Dođite ovamo“ i natkriju ih svojim krilima sve do ovozemaljskog neba.”

Kada se uputimo na put na kojem tražimo znanje (isključivo u ime Allaha) tada nam, takođe, meleki postavljaju svoja krila iz počasti prema nama. Od Ebu Derda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se zaputi putem traženja znanja Allah će mu olakšati put ka džennetu. Zaista meleki postavljaju svoja krila tragaocu za znanjem iz zadovoljstva prema njemu.“(Ebu Davud).

Meleki su uvijek uz nas i da bi nas zaštitili i sačuvali, između ostalog, i od zla džinna i šejtana među kojima živimo, koje mi ne vidimo niti se sami od njih možemo sačuvati: “Uz svakog od vas su meleki , ispred njega i iza njega, – po Allahovu naređenju nad njim bdiju.” (Ar-ra’d:11)

Nismo ni svjesni da uvijek uz sebe imamo ličnog zaštitara, prema kojem nemamo nikakvih obaveza. Koliko su ljudi potrebni onih koji će ih čuvati, najbolje nam pokazuje sveopća slika naše svakodnevnice. Gotovo svi političari, predsjednici, razne poznate ličnosti, te svakojaki objekti, stalno su pod prismotrom ličnih čuvara, koji su spremni za odbranu dotičnog u svakom trenutku. Allahove milosti prema nama, Njegovim robovima! Dovoljno je, primjera radi, proučiti Ajetu-l-kursiju prije spavanja, pa da Allah , dž.š., pošalje toj osobi čuvara (meleka) tako da joj se šejtan ne približi u toku noći. Potvrdu vjerodostojnosti nalazimo u dužem hadisu kojeg bilježi Buhari od Ebu Hurejre. Pa zar nećemo uzeti ovog besplatnog čuvara u najam?!

Ljudi su bića sklona griješenju, pa se počesto desi i da zgriješe. Ali Milostivi Gospodar pruža nam priliku za pokajanje i za popravke. Iz Svoje milosti daje da i meleki traže oprost za one Allahove robove koji se često kaju i koji Ga često spominju. S druge strane spoznaja da nas griješenje i loša djela udaljavaju od ovih plemenitih Allahovih robova, i da neka izazivaju čak i njihovo proklinjanje, držaće ljude podalje od tih djela.

Samo jedan od niza hadisa u kojima se počiniocima velikih grijeha prijeti proklinjanjem meleka, jeste i hadis kojeg bilježi Buhari u kojem se navode riječi Poslanika, s.a.v.s.,: “Kada muž pozove svoju suprugu u postelju , pa mu se ona ne odazove, proklinju je meleki dok ne svane.”

Meleki nas ne ostavljaju same ni onog trena kada napuštamo ovaj svijet, čak šta više, oni uzimaju duše Allahovih robova kada im dođe određeni čas. Oni najavljuju radosne vijesti vjernicim prilikom smrti: “Onima koji govore-Gospodar naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se džennetu koji vam je obećan“ (Fussilet:30)

A griješnike kore: “A kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: “Što je bilo s vama?“ (An-Nisa:97) Nakon što napustimo ovaj svijet, i selimo se u berzah, a poslije berzaha u vječno boravište: Džennet ili Džehennem, meleki i dalje ostaju naši vjerni saputnici. Između ostalog, oni su ti koji se brinu o stanovnicima Dženneta; primaju ih, izražavajući im dobrodošlicu i pozdravljajući ih najljepšim pozdravom selamom; ugošćavaju ih i služe na najbolji način…

Doista, sasvim dovoljan razlog da bi se ulagao maksimalan trud za postizanje dženneta.

Sve ovo dosad rečeno, samo je dio onoga što ova plemenita stvorenja čine za nas ljude. Stoga sa pravom možemo reći, onaj ko istinski spozna ulogu meleka u svom životu, postigao je veliko dobro. Ko se s njima druži, uvjek je na dobitku, ko ih za prijatelje uzme, pa ima li boljih i plemenitijih prijatelja!?

Ibn Kajjim,rahimehullah,o ovom kaže: Nema ništa bolje što koristi robu od melekovog druženja s njim. On mu je najprisniji prijatelj u snu i na javi u, životu i na samrti, u kaburu, gdje mu pravi društvo u samoći. S njim dijeli tajne, bori se protiv neprijatelja, brani ga i pomaže protiv njega. Obećava mu dobro i donosi radosne vijesti, podstiče ga na uvjerenje u istinu.

(Oaza imana; el-Eškar)

Fadila Galijašević

Izvor:n-um.com