NADNARAVNA OSTVRENJA

“Namjera mi je da samo govorim o Allahovim blagodatima.”

Ovim je riječima otpočeo razgovor sa mnom, da bi mi zatim nastavio govoriti o hiljadama prodatih primjeraka svoje knjige, o pismima i mailovima koji mu dolaze, o tome kako je jedan od njegovih prijatelja vidio njegovu knjigu u jednom autu u Šri Lanki, kako je on, kao autor te knjige, bio uzrok pomirenja muža i žene, kako i kako…, i sve dok je to govorio, s njegovog lica osmijeh nije silazio.

Dao mi je link videa za koji je smatrao da odiše kreativnošću samo zbog jednog razloga – jer je to njegov uradak. To je bio lijep pokušaj i lijepa namjera, ali nije izgledalo onako kako je to on smatrao.

Rekao sam mu: “Popusti malo! Da si autor knjige Ostavi brigu i počni da živiš (How to Stop Worrying and Start Living) ili Platonove Države, ili Alhemičara ili Ne tuguj, šta bi tek onda govorio?!”

Često te neki ubjeđuju kako su počeli od ničega i kako su došli do samog vrha ličnim trudom i zalaganjem trudeći se da što slikovitije opišu izazove s kojim su se suočavali, tako da slušalac može zaključiti da ne postoji put kojim se takva osoba može slijediti.

Mnogi islamski učenjaci iz prethodnih generacija, kao što su Šafija, Sujuti, Ebu Abdullah el-Endelusi, i veliki broj pisaca i biznismena i drugih ličnosti iz bliske historije, pisali su svoje autobiografije i u tome nema ništa loše. Međutim, malo je ko od njih to uradio na skroman, neutralan i objektivan način.

Neobjektivnost i pristranost naročito su dolazili do izražaja ako su govorili o događaju u kojem su bili jedni od sudionika i zbog toga su učenjaci hadisa rekli: “Kada suparnici govore jedan o drugom, tada se njihove riječi ne prihvataju.”

Neki pisci u svojim su djelima tematizirali događaje u kojima je u prvom planu bilo prezentiranje nekih ličnosti i opisivanje stanja u kojem se nalazilo dotično društvo. U red takvih pisaca spadaju Nedžib Mahfuz, Taha Husejn, Gazi el-Kusajbi, Turki el-Hamed, u čijim se djelima nijedan dio ne može odvojiti od života autora, a isto tako nemoguće je kritizirati ih zbog nekih detalja koje navode, tj. prema takvim djelima ne možemo se odnositi kao prema nekoj vrsti priznanja i svjedočenja.

Jednom prilikom o tome sam pitao dr. Kusajbija, nakon što je u djelu Stan slobode spomenuo da se susreo s Abdunasirom, Mišelom Aflakom, Muhammedom Ebu Zehrom i drugima, pa je nešto od toga potvrdio, a nešto negirao.

Osoba koja je u historiji napravila najveće uspjehe jeste Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a njegove najistaknutije osobine kojima je opisan bile su poniznost prema Allahu i sedžda koju je učinio prilikom svog najvećeg postignuća – oslobođenja Mekke, u koju je ušao pognute glave, miran, skrušen i ponizno moleći Allaha.

Allah mu je prsa učinio prostranim, oprostio mu grijehe i uzdigao njegov spomen, zaštitio ga dok je bio jetim, uputio ga na Pravi put i opskrbio ga, a zatim ga je usmjerio riječima: “Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” (Ed-Duha, 9–11)

Ljudi žele da vide rezultate svog rada kako bi ih to inspiriralo da budu što produktivniji i to je jedan vid odgojne stimulacije, za razliku od našeg prijatelja koji je pretjerivao u nabrajanju svojih sitnih ostvarenja, uživjevši se toliko da je na trenutke slao poruku da je on centar svijeta ili da je poslan kao vid Božije brige o ljudima.

Neko drugi zamišlja da su historijska razdoblja čovječanstva i svi događaji nešto ogromno, tako da se osjeća bezvrijedno smatrajući da se njegov glas uopće ne čuje od planetarne buke.

Kada uporediš svoja ostvarenja s čovječanskom savremenom, urbanom, ideološkom, kreativnom i tehnološkom akumulacijom, reći ćeš: “Istopljeni grumen soli!”

Kada tvoje ostvarenje postane živo, ispred tebe, nemoj dugo stajati pred njim, maštajući o njegovom spomeniku i pjevajući o njegovom kvalitetu, nego mu okreni leđa i usmjeri se u pravcu novog ostvarenja, i tada će tvoja duhovna strana nastavljati da tvojim projektima daje novu snagu kao da se radi o tvojoj djeci.

Uzastopna postignuća, uspjesi, neuspjesi i iskustvo kopaju u zemlji korito kojim teče tvoj život dajući mu tako smisao.

_______________________________

Iz knjige: Stazama egoizma

Autor: dr. Selman el-Avda

Preveo: Muhamed Ikanović