Nafaka i zarada

Stisle nas besparica, skupoća, ucjene i prijetnje dindušmanske. Guši nas bezakonje, javašluk, licemjerje.

Čestiti i bogobojazni s manje napora i brige nose se s tim nevoljama i kušnjama jer znaju, i čvrsto vjeruju, da su prolazne, dunjalučke. I za svoju budućnost i za svoju nafaku manje se brinu čestiti i bogobojazni jer znaju, i čvrsto vjeruju, da je Allah, dž.š., svakom svom stvorenju odredio njegovu nafaku i sudbinu prije njegovoga rođenja, puno prije. Ali ne čekaju čestiti i bogobojazni svoju nafaku i sudbinu opušteno i pomireno, nego svojim radom i djelovanjem, svojim ibadetima i dovama sudjeluju u hairli ostvarenju svoje sudbine i nafake.

Ne ostavlja Stvoritelj i Opskrbitelj nikoga bez nafake. Opskrbljuje On i štiti čestite i bogobojazne, podstiče ih na rad i djelovanje, opominje ih da troše umjereno, podsjeća ih da trebaju biti zadovoljni datim i stečenim. Ne ostavlja Gospodar Pravedni bez nafake ni nevjernike, ni licemjere, ni nezahvalnike, ni silnike. Opskrbljuje On i njih, i opominje, i kažnjava za nezahvalnost i nedjela, za obijest i zulum.

Primjere Božije svemilosti i svepravednosti vjernik nalazi posvuda – u svome vremenu i u vremenima prošlim. Brojni su primjeri svemilosti i nemilosti Božije – svemilosti prema bogobojaznim, čestitim i strpljivim a nemilosti prema licemjerima, nevjernicima i silnicima.

Kolika je, u čemu je nafaka nas i naših najrođenijih? Šta je Božije određenje, a šta je posljedica ljudskog nemara, neznanja, bezobzirnosti? Šta je nafaka, a šta zarada?

Nafaka jeste svakome drukčija, jer nafaku osigurava Gospodar – po svojoj neprikosnovenoj i pravednoj odluci i umijeću, a zaradu određuje poslodavac ili menadžer – po svome nahođenju, po svojoj naklonosti ili odbojnosti prema izvršiocu posla, ili po pravilnicima napravljenim po krutim zakonima poslušnika ili karijerista koji njima pokrivaju i zadovoljavaju volju vlastodržaca. Ne može biti utjehom poštenom radniku ili profesionalcu nesposobnost rukovodioca ili neuređenost sistema kad osjeti da je obespravljen, ponižen i slabo plaćen za kvalitetno urađen posao. Zaboli takvog insana kada na svojoj koži osjeti nepravdu i surovost vlastodržaca i njihovih zakona.

Podjela moći i vlasti nije u skladu s univerzalnim i pravednim Božijim zakonima u aktuelnim državnim režimima. Ima pravednih, moralnih, stručnih i sposobnih pojedinaca koji sudjeluju u vlasti i raspodjeli bogatstava, ali su u većini oni koji nisu ni pravedni, ni moralni, ni sposobni, ni stručni.

U bivšem sistemu – u kojem su odrastale, školovale se i radile generacije sadašnjih pedesetogodišnjaka – funkcionirao je sistem, bilo je više reda i socijalne pravde. Poštovali su se i podržavali – puno više nego danas – znanje, rad, stručnost, čestitost. Imao je taj sistem i nedostataka, čak golemih, bilo je u tom sistemu i nepravdi, bilo je i privilegija, bilo je i korupcije, ali manje, daleko manje nego danas. U ovom, tranzicijskom društvu, odlaže se ili krši red i zakoni – po volji moćnih i bogatih te njihovih podanika i poslušnika. U ovom tranzicijskomvremenu – kojem se kraj ne nazire – moralni i čestiti s teškom mukom stječu znanje, opstaju i idu naprijed. Uzdaju se vjernici u pravednost, pomoć i milost Božiju, ali im treba puno sabura i snage da istraju u tom svom uzdanju i u svojoj čestitosti i radinosti. Još im više snage i sabura treba da dočekaju da nemoralni, nestručni, neprosvijećeni – miljenici vlastodržaca i moćnika koji napreduju gazeći smjelo do najviših pozicija – budu zaustavljeni i pravedno kažnjeni od Svepravednog i Svemoćnog.

Bivši, komunistički režim bio je bezbožnički. Šefovi i moćnici bili su članovi partije koja je negirala, neuzubillah, Boga. Zaklinjali su se oni Titu i Partiji. Mogli su biti, i mnogi su bivali, nepravedni, nesposobni, nemoralni, ali nisu mogli gaziti ili omalovažavati zaposlenike jer je funkcionirao sistem i zaposlenici su imali socijalnu i pravnu zaštitu. Nikako nije bio idealan taj sistem, nikako nije bila idealna i prema svakome pravedna ta zaštita, ali je onemogućavala i ograničavala ucjene i surovost privilegiranih i moćnih. Cijenila se u tom sistemu radinost i stručnost. I obrazovni sistem je bio uređeniji.

U ovome tranzicijskom, nazovisistemu, mnogi rukovodioci i moćnici deklariraju se vjernicima, prisustvuju molitvama, zaklinju se Bogom, a nered prave, sveopći nered u kojem se teško snalaze i oni najbogobojazniji i najstrpljiviji, i oni najsposobniji i najprosvjećeniji. Sistem ne funkcionira. Radinost i stručnost su potcijenjene. Socijalne i pravne zaštite ima na kašičice. Obrazovni sistem je neuređen, katastrofalan u pojedinim segmentima.

Ne može se i ne treba se vraćati prošlost, ali u sveopćem neredu u kojem živimo obuzme i vjernika žal, duboki žal za sistemom vrijednosti kojeg su njegovale, s kojim su rasle, sazrijavale, obrazovale se i radile generacije danas zrelih i sposobnih, prosvijećenih i moralnih pojedinaca koji nastoje zaštititi i sačuvati taj svoj sistem vrijednosti kao garanciju za budućnost svoju i svojih evlada.

Iskreno i ustrajno treba dove upućivati Svemilosnom i Svepravednom da nas zaštiti od sile i bozobzirnosti moćnih i bogatih koji će – ako ih Gospodar ne omete ili onemogući – generacijama zdravih i čestitih Bošnjaka određivati zaradu, zagorčavati život, onemogućavati napredak. Moliti treba Gospodara – jer je samo On kadar – da kazni silnike i moć im oduzme. Moliti Ga treba i da sabura i ustrajnosti dadne bogobojaznim i sposobnim – kojih ima, elhamdulillah, među moćnim i bogatim – da oni svojim radom i djelovanjem kontroliraju – ako već ne mogu spriječiti – silu, obijest, zulum vlastodržaca i da se nose i iznesu s njima. I pošteno ima smisla raditi i zalagati se na Njegovome putu, jer Gospodar će zaštititi i nagraditi čestite, bogobojazne i strpljive za njihov trud i strpljenje, inšallah.

Aida Krzić, Preporod