Najčešća mjesta gdje sihirbazi postavljaju sihr

Sihirbazi u svom naumu i nakani da naškode ljudima, bilo iz lične zlobe i pakosti ili radi toga što je neko naručio određeni sihr da našteti određenoj osobi ili više njih, svoje sihre ostavljaju na razna mjesta, kao što ih podvaljuju ljudima u jelu i piću. U nastavku vam donosimo spisak najčešćih mjesta gdje ovi otpadnici od islama podmeću svoje spletke i sihre.

⦁ Postavljanje sihra u mezar sa mrtvacem

⦁ Sihr se pospe ili poprska ispred vrata, bilo vodom ili zemljom (znači napravi sihr na vodu ili na zemlju, te dođe osoba nekad tamo u 3 sata iza ponoći i porospe tu vodu ispred ulaznih vrata ili pospe zemljom iz posude, i ko ujutro ustane prvi i nagazi na to, na njega će djelovati i ovo je neodređeni sihr, znači ko prvi nagazi)

⦁ Sihr koji se objesi na drvo ili nešto na čemu može visiti

⦁ Sihr koji se ukopa gdje se ljudi odmaraju na putevima

⦁ Sihr koji se ukopa ispod praga kuće

⦁ Sihr koji se postavlja u jastuke i jorgane

⦁ Sihr koji se postavlja u sok, kafu ili čaj, pa se popije / Sihr koji se postavlja u hranu, pa se pojede

Ukratko kako se pravi ova vrsta sihira?

Sihir koji se pojede ili popije, je vrsta sihira čija materija uđe u stomak, iz stomaka u krv, a onda do mjesta u tijelu kojem se želi nanijeti bol i šteta. Sihirbaz na papiru napiše ime osobe kojoj se pravi sihir, ime njegove majke i ime jednog od džina. Te podatke piše slovima ili razičitim brojevima te napiše šta će da uradi taj džin čije ime je naveo uz ime bolesnika i njegove majke. Svakako, uz taj ritual bude prisutan i poglavar džinskog plemena. Poglavar džinskog plemena, zadužuje džina čije je ime napisano na papiru da izvrši i obavi zadatak onako kako je napisano na papiru. Zatim osoba koja je došla da se taj sihir napravi, odnese papir te isti stavi u sok, kafu, čaj… Osoba kada popije taj čaj, sok, kafu, otvaraju se otvori tjelesni i džin zadužen za sihir ulazi u tu osobu i počinje polako da izvršava naredbu zapisanog sihira. Isto tako, sihir se pokisali u vodu, a onda se hrana poprska tom vodom i kad je osoba pojede, biva opsihrena.

⦁ Sihr koji se sipa u izvor vode da ga popije čovjek ili životinja

⦁ Sihr koji se baca u bunar

⦁ Sihr koji se pravi na vatri

⦁ Sihr napravljen na ruci, jer je osoba tako tražila i kad se rukuje kome želi da naparvi sihr, sihr na njega prelazi

⦁ Sihr koji se napravi na katanac

⦁ Sihr koji se napravi na đonovima od obuće

⦁ Sihr koji se napravi na jajetu

⦁ Sihr koji se napravi na odjeći od osobe, zatim se ta odjeća spali

⦁ Sihr napisan na kostima mrtvaca

⦁ Sihr iznad vrata

⦁ Sihr zašiven u odjeću (džep, kragna, kravata) itd.

Postavljanje sihra i mjesta na koja se sihir postavlja

Postavljanje sihra moze biti izvedeno sa tri strane. Prvi slucaj je kada sihrbaz svojom rukom postavi ono sto je uradio. Zatim dolaze oni koji traze da se sihr napravi. Oba ova slucaja, sa stanovista mjesta na kojem ce se naci sihr, indenticna. I sihrbaz i onaj u cije je ime sihir uradjen postavljaju sihir samo na mjesta koja su dostupna svakom covjeku (odjeca, hrane i pice, kuca i zemljiste: postavljanje sihra na/u zemlju, u temelj, krov objekta, mjesta unutar kuce, cesto na prilazu kuci u vidu necistoca kada je sihir ocit, ili sihr uradjen na vodu u kojem slucaju postaje neprimjetan itd.)

Na kraju, dolaze dzinni. Nakon sto sihrbaz napravi sihir, on naredi dzinima da postave sihir na mjesto do koga ce biti izrazito tesko ili nemoguce doci: procjepi u stijenama, tekuce, stajace vode itd…Specificnost ovako napravljenog sihira je da mjenja mjesto na kome je postavljen. Jedan dzin biva zaduzen samo za mjesto sihra. On nema mjesta direktnog utjecaja na stanje opsihrenog. Njegova uloga je samo u tome da svaki put kada se sazna mjesto sihra, premjestiti ga na drugo mjesto. Tako, postoji i sihir koji nije napravljen ni na kakav predmet. Sihrbaz dzina jednostavno na osnovu proracuna odredjenih podataka uputi na neku osobu (sihrbazi traze od bolesnika ime, ime majke i datum rodjenja). Ali, elhamdulillah, pronalazak sihra, mada najlaksi, nije jedini nacin rjesavanja stanja sihirom izazvanih.

Iz knjige: “Kur’anska hamajlija”, Autor: Almin Omerasevic