Ne daj šejtanu da ti priđe!

Allah dž.š., kaže: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha. On uistinu sve čuje i zna. Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi“./Al-A’raf, 200-201/.

Rodili smo se čistog srca. To srce je jednako spremno prihvatiti i uputu meleka i stranputicu šejtansku. Šejtan se onog trenutka kad je od Gospodara proklet i iz okrilja Njegove milosti protjeran zavjetovao da će činiti sve da nas zavede i da se u srca naša nastani i upravlja našim životima. Obećao je taj prokletnik da će nam prilaziti sa svih strana i koristiti se svim sredstvima i metodama da nas svojim sljedbenicima učini.

On je prevarant. Allah dž.š., nas na tu istinu snažno podsjeća kad nam kazuje da će kad nam na Ahiretu presuđeno bude i kad zbog služenja njemu prokletom, kaznu kao presudu dobijemo, on reći da nema s nama ništa i da nas je samo zvao svome putu ali nas nije prisilio da na taj put stupimo te da se sad sami sa posljedicama našeg griješenja suočimo.

Ashabi poslanikovi su ljudska srca podijelili u nekoliko skupina. Od Huzejfe ibn El-Jemanija r.a., se prenosi: „Četiri su vrste srca: Srce koje je čisto i u kome sija vjere nur. To je srce vjernikovo. Srce koje je okorjelo, u grijehu ogrezlo. To je nevjerničko srce. Srce prevrtljivo. To je srce licemjera koji je istinu spoznao pa je opet porekao, koji je progledao pa opet oslijepio. I srce koje i dunjaluka i ahireta, i potreba duše i potreba tijela svjesno. U njemu je stalna borba za prevlast jedne od ove dvije vojske, vojske meleka i šejtanske vojske“.

Čuvati srce od došaptavanja šejtanovih je obaveza čovjeku. Obaveza mu je da dobro poznaje šejtanove puteve i njegove prilaze našim srcima kako bi mu te puteve zatvorio i onemogućio da ga pokori i životom njegovim zagospodari. Ti šejtanovi putevi su, ustvari naše osobine. Ukažimo na neke kako bismo se liječenju vlastitom posvetili i te kapije šejtanu zatvorili.

Šejtanova kapija kroz koju nesmetano ulazi u naše živote je ljutnja i strast. Ljutnja je opijum za razum. Zato Poslanik kazuje da je jak, snažan onaj koji se uspijeva u srdžbi savladati. Obećava Poslanik onome ko je to sposoban, počast ahiretsku i užitak džennetski. Ljutnja i strast okuju razum, a tad, kad se čovjek naljuti i kad ga strast ponese, on postane igračka šejtanu. Da bi se odupro i kapiju šejtanu zatvorio, poslušaj Poslanikov savjet, pa u takvim prilikama za abdestom posegni. Njime ćeš, kako Poslanik kazuje, ugasiti ljutnju i sputati strast baš kao što voda ugasi vatru koja prijeti da širenjem uništi čovjekova dobra i načini nemjerljivu štetu.

Pohlepa i zavidnost, šejtanske su kapije. Kroz njih želi proći, želi osvojiti naša srca i zagospodariti našim životima. Tirmizi bilježi da je Poslanik rekao: „Dva gladnija i u stadu štetnija i opasnija vuka od čovjekove pohlepe za imetkom i njegovog ponosa prema svojoj vjeri, nisu prisutna na zemlji“. Zavidnost i pohlepa čovjeka zaslijepe i učine ga spremnim da radi i ono što nije čovjeka dostojno. Tad šejtan ugrabi priliku da pohlepnom i zavidniku, sve što ih vodi do željenog cilja prikaže lijepim, iako je sve to i ružno i grijeh je. Allah dž.š., nas upozorava da tu kapiju šejtanu ne otvaramo. Opominje nas da čovjekova želja za imetkom ne prestaje sve dok do mezara ne dokorača. Čovjek bi trebao tu pohlepu savladati, svjestan da će mu u kaburu od koristi samo dobra djela biti. Srce koje je šejtanu neosvojiva tvrđava je ono koje je darežljivo i ono koje dovu za uspjeh brata svog čini jer zna da kad god čovjek moli za brata, meleki mole za njega.

Škrtost je prokletnikova kapija. Plaši čovjeka siromaštvom i sputava ga da daje sadaku, da udjeljuje milostinju. Podstiče čovjeka gomilanju imetka i škrtarenju i tako ga na put koji ga kazni bolnoj vodi, zove. Do mnogih naših srca je šejtan našao put i neosjetljivim nas na tuđu patnju i bol, na neimaštinu u kući komšijskoj, učinio. Kuda ide svijet koji prvo sruši moju kuću koja se Sirija, Irak, Afganistan, Somalija…, zove, uništi ili odnese sve što mi je za život potrebno a onda podigne ogradu kako bi me spriječio da dođem u njegovu kuću, u njegovu avliju u kojoj ima i previše, ali je njegovo srce šejtan osvojio i strah mu u srce nastanio. Kuda ide društvo u kojem se unište fabrike, oduzme ljudima pravo na rad i dostojanstven život, a potom se kaže da ne postoje zakonski osnovi i mogućnosti da se problem tih ljudi riješi. Pogledajte tu braću našu koji vape za minimumom, koji traže makar jednu od desetine zarađenih plaća, koji traže svoje pravo koje se zove, zarađena penzija. Šta je u srcima ljudi koji su odgovorni za njihov hal i koji su pozvani po funkcijama koje zauzimaju da im pomognu i dostojanstvo im vrate. Neka znamo svi, da samo jedan zalogaj hrane koji je haram, unesen u naš stomak, najmanje četrdeset dana nas svrstava međ’ šejtanske sljedbenike jer nam nikakvo dobro neće biti primljeno.

Šejtan se do naših srca probija i putem na kojem nastoji razlike među nama naglasiti i tako razdor posijati. Nas je Allah dž.š., različitim stvorio. Različito izgledamo i karaktera smo drugačijih. Nismo istih ubjeđenja i vjerskih opredjeljenja. Allah dž.š., kaže da je ljude podijelio u narode i plemena s ciljem da se upoznaju i zbliže i tako vide koliko zajedničkog među njima ima. Da vide, da uprkos svim razlikama ima bezbroj razloga da žive u slozi i bratstvu, u međusobnom uvažavanju i da se pomažu. Mi smo muslimani, i međ’ nama ima razlika, i u izgledu i ponašanju i u ubjeđenjima. Šejtan pokušava tu kapiju otvoriti, našim srcima zagospodariti i neprijateljstva među nama oživjeti. Allah dž.š., od vjernika traži da se Gospodara svjetova boji, a potom kaže: „Oni koji se Allaha boje, čim ih šejtanska sablazan dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi“./Al-A’raf, 201./. Kako bi bilo dobro da se naša braća diljem svijeta sjete da su braća i dođu sebi i onemoguće šejtanu prilaz i sva neprijateljstva zaustave i u miru žive. Kako bi bilo loše da se mi ovdje šejtanskoj sablazni prepustimo i zaboravimo da smo braća i da umjesto ljubavlju jednog prema drugom naša srca napunimo mržnjom i pustimo šejtanu da srcima našim zagospodari i na svoju stazu nas povede.

Braćo, šejtanu zatvorimo puteve do naših srca i zamolimo Allaha dž.š., da nas u borbi protiv tog prokletnika pomogne. Amin!

Izet ef. Čamdžić