“NE KLANJAM, ALI IMAM ČISTO SRCE”

Nekada izraz „Čisto srce“ kao opravdanje koriste oni koji dođu u situaciju da moraju komunicirati sa vjernicima ili vjerskim institucijama, poput potrebe za obavljanjem dženaze nekom od porodice ili učenja rukje (liječenja Kur’anom itd) S druge strane postoje ljudi čistog srca koji se često nađu u situaciji da javno pokažu i dokažu koliko su oni jaki u vjeri. I onda znajući da od prakse nemaju ništa, posežu za omalovažavanjem vjernika spominjujući ih po nekim negativnim djelima a uzvisujući sebe i pozivajući se na čistoću srca. Čak da takvi zaista imaju čista srca ne bi se smjeli time javno hvaliti jer je Uzvišeni Allah u Kur’anu zabranio vjernicima hvalisanje: „Zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom. On dobro zna one koji se grijeha klone.“ (En-Nedžm, 32)

No bez obzira na to da li se izraz čistoća srca koristi s ciljem opravdanja za neizvršavanje dužnosti, ili pak s ciljem hvalisanja, ako pogledamo postupke onih kojima je sunnet potvrdio da su najčistijih srca vidjet ćemo da su oni bili dosljedni u prakticiranju islama i da su vodili brigu da islam osim u srcu i na jeziku, sprovedu u svojim djelima do najsitnijih detalja.

Najčistije srce

Najčistijeg srca bio je naš miljenik Allahov Poslanik a.s.

Ibn Mesud r.a. kazuje: „Zaista je Allah pogledao srca svojih robova i vidio je srce Muhammeda a.s., najčistijim pa je odabrao njega za Svog Poslanika i uzdigao ga iznad ostalih ljudi.“ (Bilježi Ahmed, a šejh Albani kaže da je sened hadisa dobar.)

Iz časopisa El-Asr, piše: Adnan Nišić, prof.