“Ne osjećam ništa dok klanjam. Zašto nastaviti klanjati?”
“Ne osjećam ništa dok klanjam. Zašto nastaviti klanjati?”
Osjećate li se bolje nakon druženja sa prijateljem? Da li vam je srce lakše nakon što se isplačete prijatelju? Da li vam se vaš bol čini lakšim za prevazići kada znate da će neko uvijek paziti na vas?
Ne posmatrajte namaz samo kao nešto što morate obaviti. Posmatrajte ga kao razgovor obasjan svjetlošću, mjesto na kojem možete proliti suze i podijeliti radost, sigurno mjesto gdje možete pričati o neizrecivim strahovima i svojim snovima i nadama, i to ne sa bilo kime, nego sa svojim Stvoriteljem, Onim Koji će uvijek razumjeti kroz šta prolazite, i uvijek biti tu da vam pomogne da prođete kroz to sve.
Namaz je razgovor kojem se trebamo radovati. Možda započne čudno, baš kao što bi mogao i svaki prvi razgovor, ali vremenom, kada uložite u njega, i posvetite mu se srcem – ako Bog da, prerast će u najbolje i najljepše prijateljstvo za koje znate.
A ko vam može biti bolji najbolji prijatelj od Boga?
“Jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.” (11:61)
Maryam Amir
Ummetmedia
