NE OSTAVLJAJ NAMAZ JER ONAJ KO TO URADI NEMA UGOVOR KOD ALLAHA

„Nema ugovor kod Allaha“ tj. ne ostaje u sigurnosti od Allaha na dunjaluku izvršavanjem šerijatske kazne i ukora, a na ahiretu ostvarivanjem patnje. Tj. prijeti mu sekaznom koja se može spustiti na njega bilo kada, a da on to i ne osjeti.

Onaj ko ostavi namaz je blizu Allahove srdžbe i kazne, a udaljen od Njegove milosti i nagrade.

Namaz je drugi rukn islama nakon dva šehadeta.

Allah je naredio da se cuva namaz, kaže: „Redovno namaz obavljajte, narocito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.“ (Prijevod znacenja El-Bekare, 238)

Allah je opcenito naredio da se cuvaju svi namazi, a posebno onaj srednji.[1]

Cuvanje namaza: klanjanje na vrijeme, uz njegove šartove i ruknove, uz skrušenost, isto tako uz sve njegove vadžibe i mustehabbe.

Cuvanjem namaza se postiže cuvanje i ostalih ibadeta, i korist da namaz odvraca od razvrata i grijeha, posebno ako se uradi onako kako je Allah naredio rijecima: „…i pred Allahom ponizno stojte.“ Tj. ponizni, skrušeni. U tome je naredba za stajanje i poniznost, zabrana od govora i naredba na skrušenost. Ovo je uz smirenost u namazu i davanje svakom ruknu njegovo pravo od kijama, ruku’a, sedžde bez manjkavosti i krade.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pet namaza koje je Allah propisao Svojim robovima, pa ko dode sa njima bez manjkavosti pazeci na njihova prava ima kod Allaha ugovor da ga uvede u Džennet, a ko ne dode sa njima, takav nema kod Allaha ugovor, ako htjedne kaznit ce ga, a ako htjedne uvest ce ga u Džennet.“[2]

Brate muslimanu: Namaz je velika blagodat, i uzvišeno djelo, ne shvata njegovu stvarnost osim onaj ko je to osjetio. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ustrajte, iako necete moci sve uraditi. Znajte da je vaše najbolje djelo namaz, a abdest ne cuva osim vjernik.“[3]

Došao je covjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže: „O Allahov Poslanice! Šta misliš ako budem svjedocio da nema pravog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik i klanjao pet farz namaza i budem davao zekat i budem proveo ramazan u postu i namazu, od kojih sam ja?“ Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Od iskrenih i šehida.“[4]

Znaj da nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Doista je izmedu covjeka i širka i kufra ostavljanje namaza.“[5]

Isto tako je rekao: „Ugovor izmedu nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi postao je nevjernik.“[6]

Rijeci: „Ugovor izmedu nas i njih,“ licna zamjenica koja se vraca na munafike. Poslanik je usporedio razlog zbog kojeg im je dopušteno da borave sa vjernicima (namaz) i zbog kojeg je zašticena njihova krv sa ugovorom koji se pravi izmedu muslimana i onih kojima oni dopuste da žive medju njima (zimijama).

Znacenje: Srž primjenjivanja propisa islama na njima jeste da slice muslimanima u dolasku na namaze, da klanjaju u džematu i postupanju po vanjskim propisima. Ako to ne budu radili postaju isti kao i ostali nevjernici.

Isto tako može se reci da se licna zamjenica odnosi opcenito na sve one koji su dali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na islam bilo da se radi o vjerniku ili munafiku.

Rijeci Poslanika: „…pa ko ga ostavi postao je nevjernik,“ nije skriveno ono na što ukazuje od velicanja stepena namaza, podsticanja i potrebe za njegovim obavljanjem.[7]

Tako da je ostavljanje namaza od najvecih zabrana i grijeha. To je ozbiljan nedostatak zbog kojeg se boji za onog ko to uradi da umre na kufru, da umre na necemu drugom mimo islama. Molimo Allaha da nas sacuva toga.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: „A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama podoše; oni ce sigurno zlo proci.“ (Prijevod znacenja Merjem, 59)

Neki su ga odgadali van njegovog vremena, a neki su ga ostavili u potpunosti.
„…i za požudama podoše,“ pa su se upustili u blato poroka, pijenje alkohola i prisustvovanje griješenju, jedenje harama, pa su se zabavljali i igrali, bludnicili i razvrat cinili kao što je stanje kršcana i jevreja danas, cak i dosta muslimana, Allah ih uputio.

Ovo su loši potomci o kojima Allah obavještava da ce: „…oni ce sigurno zlo proci,“ tj. propasti, uništeni biti i da nece uspjeti, biti ce u zabludi i gubitku na dunjaluku i ahiretu.

Od Allahove milosti jeste da je ostavio moguce pokajanje od ovog velikog grijeha, pa kaže Uzvišeni Allah: „…ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro cinili, njima se nece nikakva nepravda uciniti, oni ce u Džennet uci.“ (Prijevod znacenja Merjem, 60)

Tj. ali ko se pokaje od ovih loših potomaka, povjeruje i ostvari svoj iman, radi dobra djela, bude radio farzove i ne bude radio harame, vrati se Allahu i iskreno Njemu vjeru ispolji…

„Njima“ tj. ovim koji su se pokajali i vratili „oni ce u Džennet uci“ zajedno sa svojim ispravnim prethodnicima i „njima se nece nikakva nepravda uciniti“ tj. nece se umanjiti niti zanemariti ništa od nagrade za njihova djela.[8]

Šta onda poslije toga cega onaj ko je ostavio namaz da bi ga cuvao?!

A kakvo se dobro ocekuje od onoga ko je ostavio namaz?!

Štoviše, kakvom dobru treba da se nadaju od njega ljudi?!

Štoviše, kakvom dobru treba da se takav nada za sebe?

Brate muslimanu:

Gdje ceš biti ako ostaviš namaz?

Pitanje koje treba mnogi da sebi postave.

I da to pitanje postave sebi iskreno, samoobracunavajuci put na kojem su sada.

Ali kada osoba postane nemarna prema samoobracunu obuzmu ga grijesi i izgubi pravi put.

Vrši obracun nad sobom o muslimanu!

Pet puta u noci i danu odzvanja u tvojim ušima: Hajja ‘ala es-salah (Dodi na namaz) i hajja ‘ala el-felah (Dodi na spas), pa ako se ne odazoveš, ima li veceg nemara od toga!

Budi od onih koji se natjecu u odazivanju pozivu na spas, koji mnogo u dobru povecavaju..

I ne dopusti da tvojim srcem vlada nemar, zatraži pomoc od svoga Gospodara, subhanehu ve te’ala, ne bi li bio od onih koji su uspjeli, na ovom i na onom svijetu.

Od cuvanja namaza jeste i to da se obavlja u džematu: Jer je namaz u džematu obaveza svakom pojedincu, po ispravnijem mišljenju kod ucenjaka, onome ko cuje ezan, i koji nema šerijatskih prepreka da prisustvuje namazu.

Od Allahove dobrote jeste da je dao da za namaz u džematu slijedi velika nagrada.

Kaže Allah: „Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji ruku’ cine i vi cinite!“ (Prijevod znacenja El-Bekare, 43)

Kaže imam Ibn Kesir, rahimehullahu te’ala: „Naredio im je da obavljaju ruku’ sa onima koji to cine od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Budite od njih i sa njima.“

U hadisu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, došlo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko cuje ezan zatim se ne odazove, takav nema namaza osim uz opravdanje.“[9]

Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je rekao: „Koga raduje da Allaha sutra sretne kao musliman neka cuva ovih pet namaza onda kada se pozove na njih. Jer doista je Allah propisao vašem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sunnete upute. A oni su od suneta upute, kada bi vi klanjali u vašim kucama kao što klanjaju oni koji su ostali u svojim kucama ostavili bi sunnete vašeg Poslanika, a kada bi ostavili sunnete vašeg Poslanika otišli bi u zabludu.
Nema covjeka koji se ocisti i potrudi se u tome, zatim da ode u neki mesdžid od ovih mesdžida osim da mu Allah sa svakim korakom kojeg napravi ne upiše dobro djelo, i podigne mu njime stepen, i zbog njega mu obriše jedno loše djelo.
Mi smo smatrali da ne izostaje iz džemata osim munafik ciji je nifak poznat. Znao bi covjek dolaziti u džemat držajuci se izmedu dva covjeka sve dok ga ne stave u saf.“[10]

Najbolje mjesto u koje možeš otici su Allahove kuce, one su boravište bogobojaznih i sofra vjernika.

Selman el-Farisi je napisao pismo Ebu Derdi, radijallahu anhuma: „O brate moj, oporucujem ti mesdžid pa ga se dobro drži, jer sam cuo tvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Mesdžid je kuca svakog bogobojaznog.’“[11]

Kaže se: „Vjernik ima tri tvrdave: mesdžid, spominjanje Allaha i ucenje Kur’ana.“ Kada vjernik bude u jednoj od njih zašticen je od šejtana.

O ti koji si nemaran prema najboljem mjestu na zemlji!

Znaj da neceš naci mjesta boljeg i casnijeg od Allahovih, subhanehu ve te’ala, kuca.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Mjesta koja Allah najviše voli su mesdžidi, a mjesta koja najviše mrzi su pijace.“[12]

Brate muslimanu:

Da li si ti od onih cija srca ceznu za Allahovim kucama?!

Iskreni musliman je onaj koji se brine za održavanje Allahovih kuca.

Ko je od takvih neka se raduje vijesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: „Sedmorica ce biti u hladu Allahovog Arša kada drugog hlada ne bude bilo…“ Pa je spomenuo jednog od njih: „Covjek cije je srce ‘okaceno’ za mesdžid.“[13]

Kaže Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala: „Po vanjštini hadisa kao da je (srce) kao nešto okaceno. Pa ga je usporedio sa necim što visi u mesdžidu kao što je na primjer lampa, zbog dužine povezanosti srca sa mesdžidom, pa makar i tijelo bilo van mesdžida….“[14]

Muslimanu, razmisli o svome srcu, da li ono biva sa tobom kada si u mesdžidu, a kada izadeš da li cezne ponovnom povratku u mesdžid?

Ili ga ostaviš van mesdžida, pa kada izadeš ponovno ti se vrati?!

Briga za održavanjem Allahovih kuca je dokaz uspjeha i upute.

O ti kojeg je dunjaluk zaveo svojim lažnim izgledom!

Ti kojeg je obmanulo njegovo varljivo svjetlo!

Probudi se iz svoje opijenosti prije nego više ne mogneš!

Radi za dan kada ceš umrijeti prije nego ne bude više rada!

Obracunavaj sam sebe prije nego ti se bude obracunavano!

Izvor: Deset blagoslovljenih savjeta, Sa’d Abdulgaffar Alijj

Prijevod: Redžo Muratovic – http://www.ehlus-sunne.ba

[1] Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na danu Hendeka: „Allah napunio njihove kuce i kaburove vatrom, kao što su oni nas zabavili od srednjeg namaza sve dok Sunce nije zašlo.“ Bilježe ga Buharija, br. 2931 i Muslim, br. 627.

U predaji kod Muslima je došlo: „Zabavili su nas od srednjeg namaza, od ikindije.“

[2] Ebu Davud, br. 1420 i Nesai, br. 461. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami’, br. 3243.

[3] Ibn Madže, br. 277. Kaže šejh Albani u knjizi Sahih-t-Tergibi ve-t-Terhibi, br. 197: Sahihun li gajrih.

[4] Ibn Hibban u svome Sahihu, br. 3438 i Ibn Huzejme u svom Sahihu, br. 2212. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih-t-Tergibi ve-t-Terhibi, br. 361.

[5] Muslim, br. 82.

[6] Tirmizi, br. 2621 i Nesai, br. 643. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami’, br. 4143.

[7] Pogledati: Delilu-l-Falihine li tarki rijadi-s-Salihine, 6/412.

[8] Ejseru-t-Tefasir, Džezairi, 735, u znacenju.

[9] Ibn Madže, br. 793. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami’, br. 6300.

[10] Muslim, br. 654.

[11] Taberani, El-Mu’džemu-l-Kebir, br. 6143. Šejh Albani kaže da je hasen u Es-Silsileti-s-Sahiha, br. 716.

[12] Muslim, br. 671.

[13] Buharija, br. 660 i Muslim, br. 1031.

[14] Fethu-l-Bari, 2/145.

dzemat.sabah