NE PLAČI MALI BRATE, NEMOJ IM NI JEDNE SUZE DATI
Ne plači mali brate, nemoj im ni jedne suze dati, ne plači mali brate jer oni to žele – to ih hrani. Znam kako ti je, ali nemoj, nisam ni ja – znao sam da oni to žele. I ja sam bio dječak bez slatkiša, igračaka, bez struje, grijanja, hrane i pitke vode. I ja sam bio meta snajpera i granata od bolesnika iz tuđe zemlje. I na mene su prve komšije napale, i po mome su gradu Rusi pucali. Ni za mnom nisu tugovali licemjerne demokrate i borci za ljudska prava. I mene su slikali samo za tiraž i njihove licemjerne novinarske nagrade. I mene su mrzili mali brate, k’o što i tebe mrze. Mrzili su me iako im ništa uradio nisam. Mrzili su me jer sam musliman. Znam kako ti je.
Sjećam se, kroz maglu onako, djetinjstva u podrumu, tamo sam naučio čitati i pisati. Sjećam se i straha i očaja koji me je obuzimao. Sjećam se majčinih pogleda beznadežnih. Sjećam se i osmjeha na mome licu na pomen Atifa Dudakovića, ne znam zašto baš on, ali on je bio moj super heroj – vjerovatno i ti imaš svog, podržavaj ga i brani ga, kada sve to prođe, ako i vama sklope (ne)mir po njihovom receptu, napast će ti i na njega – ne daj ga. Znam da bi i ti želio braniti svoj narod, ali još si mali da bi pušku nosio, zato uči. Sjećam se i enciklopedija koje sam danonoćno čitao, pod svijećom ili petrolejskom lampom, sjećam se kako sam spoznavao svijet iz podruma. Ne plači mali brate, to ih hrani, uči, čitaj, iako izgleda da nade za sutra nema. Proći će i tvoj rat. Uči, možda ćeš baš ti graditi svoju državu. Proći će i oni, proći ćemo i mi na kraju. Proći će i svijet. Doći će Dan već određeni. Položit ćemo račun, svi mi. I ti, i ja – imat ćemo naplatiti svoje pravo kod njih, naplatit ćemo glad, majčine suze, porodicu i prijatelje, djetinjstvo – sve ćemo naplatiti! Neće im taj dan biti aviona, ni bespilotnih letjelica, ni granata, ni tenkova, ni snajpera da im priteknu u pomoć. Plakat će, a ni suze im neće pomoći, sami će protiv sebe svjedočiti. Zato, nasmij se mali brate, budi ponosan na sebe i svoj narod, ne plači, pobjeda je tvoja kako god bilo, to ti je obećano.
Mali brate, krivi smo mi, što smo slabi evo već stoljeće, što biramo između neka dva bloka, što nam stranci zemlje okupiraše, resurse uzeše, krivi smo kolektivno što nismo faktor iako nas ima najviše na svijetu. Krivi smo što njih oponašamo i njima težimo. Uči brate, čitaj pa makar i pod svijećama, doći će vakat kada ćemo i mi biti jaki, kada ćemo red uspostavljati, tada će – valjda, ovaj svijet biti bolje mjesto, iako ovaj svijet možda i nije napravljen da bude dobar – jer da jeste ne bi bio prolazan.
Ne plači mali brate, pobjeda je naša u svakom slučaju, zato uči, spremaj se i budi hrabar – Gospodar njihovih duša je na tvojoj strani, a on nepravedan nije!
P.S. Nisam bio fer mali brate, jer i ja plačem dok ti ovo pišem, a od tebe tražim da hrabar budeš. Nije muški plakati mali brate – neću ni ja više – obećavam!
#PrayForSyria
Haris Zahiragić
