Ne tražite daleko uzrok nesreće: uzrok je udaljavanje srca od Allaha

Nedavne poruke na socijalnim mrežama o sve većoj usamljenosti i nesreći su u stvari tihi vapaji koji ukazuju na ozbiljnu depresiju.

„Toliko sam usamljen da me čak usamljenost napustila.“

„Usamljenost je bolest koja nema lijeka.“

„Ovaj život je šala, ako očekuješ više sreće, ne možeš se smijati.“

Samo nekoliko ovakvih primjera su dovoljni pokazatelj koliko su ljudi usamljeni i očajni.

Nisu u pitanju samo jedno ili dvoje ljudi, nego cijeli svijet tiho jeca, „Sami smo, nesretni smo.“ Ovaj problem možda ne privlači pažnju jer ga nismo objektivno sagledali ili zato što su se ljudi navikli na jecaje koje čuju. Ipak, sve ovo su znaci opasne bolesti koja nagriza svijet poput karcinoma.

Pogledajmo svijet: gotovo svakog mjeseca se ostvaruje ogroman tehnološki napredak. Postoje ogromne mogućnosti za zaposlenje, zabavu i odmor. Okruženi smo onim što je elegantno i lijepo. Sve je osmišljeno tako da se udovolji ljudima i sa željom da bude ugodno oku. Stvorene su sve vrste mogućnosti da bi ljudima bilo ugodno u fizičkom i mentalnom smislu, bez obzira na to gdje žive.

Ipak, bez obzira na sve ove mogućnosti, ljudi su i dalje usamljeni usljed nemogućnosti da pronađu sreću za kojom tragaju. Njihovim tijelima i dušama nije ugodno. Ne postoji materijalna satisfakcija koja bi ublažila usamljenost u njihovim dušama. Neki ljudi misle:“Ako smo bogati u materijalnom smislu, nikada nećemo biti usamljeni i nesretni. Sve se svodi na novac.“ Oni se uvjeravaju da je novac jedino što je bitno.

Pogledajmo sada živote onih koji su vrlo bogati. Mnogi od njih imaju ozbiljne porodične probleme. Oni imaju probleme sa svojom djecom. Gotovo niko među njima nema prave prijatelje kojima mogu vjerovati, podijeliti s njima svoje tajne i povjeriti im se. Većina njih ne vjeruje svojim bračnim drugovima. Oni nose skupu odjeću, ali to ih ne čini sretnim Ogromna usamljenost i nesreća zbog koje pate vidi se u njihovim tupim pogledima i izvještačenim osmijesima.Ovi ljudi posjeduju novac, ali oni mogu ići na ista mjesta kao i svi drugi. Kao svi drugi, oni mogu pojesti samo jednu večeru. Njihovi domovi možda imaju 15 soba, ali većina njih više voli provoditi vrijeme u maloj sobi sa običnim, ali ugodnim namještajem, radije nego pozlaćenim foteljama ukrašenim najljepšim tkaninama. Ako jedu više od ostalih zbog toga što to mogu priuštiti, oni se prvo ugoje, a onda se nose sa zdravstenim problemima. Ukoliko odu negdje da se odmore, i dalje se suočavaju sa istim stanjem i nedostacima. Ako žele otputovati negdje daleko, i dalje moraju provesti isti broj sati u avionu i nositi se sa neudobnošću, jer vrijeme je isto za sve. Njihov novac ne može ubrzati vrijeme. Ipak, mnogi ljudi naivno vjeruju da su njihovi životi lijepi i ugodni, kao u filmovima, da sve teče fino, da nikada neće pasti noć, te da je novac odgovor na sve.

A ipak, ovo je svijet koji je pun mana i slabosti. Sami ljudi su puno slabnosti. Štaviše, bez obzira na to koliko smo finansijski osigurani, novac nema moć da prevaziđe ove slabosti i nedostatke. Svako mora odspavati kada je umoran i jesti kada je gladan. Ne postoji razlika između bogataša i siromaha u trenutku kada se suoče sa poteškoćama ili kada se razbole. Bogataš će osjetiti poteškoće, tegobe i ozbiljnost bolesti na isti način kao i siromah.

Drugim riječima, sva ova objašnjenja o uzroku nesreće su vještačka, sva ukazuju na površno razmišljanje. „Materijalno bogatstvo“ nije istinski uzrok nesreće i usamljenosti. Pravi uzrok nesreće i usamljenosti leži u činjenici da se srca udaljavaju od Allaha.

To je činjenica koju Bog otkriva u Kur’anu. U suri Ar-Rad naš Gospodar kaže:

„A srca se doista, kada se Allaha pomene smiruju!“ ( Sura Ar-Ra’d, 28)

Ljudi mogu pronaći mir i sreću samo onda kada spominju Allaha, kada su svjesni i govore o Njegovom stvaranju svijeta i sudbine koju Allah određuje.

Međutim, mnogi ljudi danas se nevoljno povinuju ovim riječima Allaha. Oslanjaju se na lažne i šejtanske ideje poput one „Vjera je između Allaha i Njegovog sluge. Ona se ne može izreći ni pokazati.“ Tako oni daju utisak da je pogrešno spominjati i govoriti o svojoj ljubavi prema Bogu i ljepotama onoga što je On stvorio.

Kao rezultat, kada govore o Allahu, oni govore pažljivo i hladno. Nihova srca i duše su izolovane, a oni su zbog toga nesretni i usamljeni.

Allah je jedini izvor sreće, radosti, mira i smirenosti. Možemo biti sretni i smireni samo ukoliko to Allah želi. Štaviše, možemo uživati u puno više toga ukoliko to Allah želi. Međutim, to je nemoguće postići na bilo koji drugi način nego vjerom u Allaha. Allah je onaj koji je stvorio cijeli svijet i sve njegove zakone, i samo On će otvoriti vrata ovim blagoslovima samo onda kada je On u našim srcima i riječima. Srcima i dušama ljudi može se olakšati samo na ovaj način. U suprotnom, bez obzira na to koliko toga osoba posjeduje, On joj nikada neće dati mir i sreću. Ta osoba će uvijek osjećati žalost zato što je usamljena i udaljena od Allaha. Allah to otkriva u sljedećoj suri:

„Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!! (Sura Ali-Imran, 160)

Kao što se jasno vidi; srce onoga koji je okrenuo leđa Allahu biće usamljeno i bez prijatelja. Zatvaranje srca i ne pominjanje onoga ko nam je najveći prijatelj u ovom životu znači osuditi se na život ispunjen nesrećom i usamljenošću. Okretanje Allahu i traženje istinske sreće u ljubavi prema njemu je jedini način da se izbjegnu ogromne nevolje koje su zadesile svijet.

Autor: Harun YAHYA